OSMRTNICA / Ranko Duvnjak -Cule
GRAD LIVNO: Poziv na “Dane uređenja Livna 2019”
Započela je akcija „Dani uređenja grada Livna 2019.“ Glavni nositelji aktivnosti su Grad Livno, nadležna gradska služba za komunalne poslove i JP „Komunalno“ d.o.o. Livno.
Akcijskim planom predviđeno je uklanjanje divljih deponija uz prometnice, čišćenje i uređenje obala rijeka i potoka, čišćenje i uređenje školskih dvorišta, vrtića kao i okućnica te sadnja drveća i cvijeća.
Pozivaju se svi građani Livna, direktori javnih poduzeća, ravnatelji škola i drugih javnih ustanova, članovi ekoloških udruženja, udruženja ribara i lovaca da aktivno sudjeluju u izvršenju Akcijskog plana i time doprinesu uljepšavanju prostora u kojem žive i rade.
Odvoz prikupljenog otpada obavljat će djelatnici JP „Komunalno“ d.o.o. Livno. Sve informacije mogu se dobiti u Službi za gospodarstvo i inspekcijske poslove Grada Livna putem komunalnih redara. Akcija „Dani uređenja Livna 2019.“ traje do kraja lipnja.
Javni oglas za prijem namještenika u službu Grada Livna
BOSNA I HERCEGOVINA, FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE, HERCEGBOSANSKA ŽUPANIJA, GRAD LIVNO, GRADONAČELNIK
Broj:02-05-1492/19 Datum: 27.05.2019.
Na temelju članaka 87. i 93. stavak 3. Zakona o državnim službenicima i namještenicima u tijelima državne službe u Hercegbosanskoj županiji („Narodne novine HBŽ“, broj: 1/14 i 5/16) kao i članka 25. stavak 5. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu jedinstvenog gradskog tijela uprave Grada Livna, br. 02-05-1364/19, Gradonačelnik objavljuje
JAVNI OGLAS
za prijem namještenika u Službi za zajedničke poslove Grada Livna
Viši samostalni referent za nabavu-ekonom (1 izvršitelj)
Opis poslova: Viši samostalni referent za nabavu-ekonom obavlja sljedeće poslove i zadatke:
– prikupljanje i sređivanje podataka i nabavljanje uredskog i drugog potrošnog materijala i drugih materijalno-tehničkih sredstava i opreme,
-skladištenje i čuvanje tog materijala, sredstava i opreme i vođenje evidencije utroška potrošnog materijala, sredstava i opreme,
-prikuplja i objedinjuje trebovanja službi za upravu Grada, te vrši nabavku i distribuciju kancelarijskog i potrošnog materijala, artikala za potrebe kućne kavane i sredstava za održavanje higijene,
-vrši nabavku sitnog inventara i sredstava HTZ opreme,
– vodi ekonomat sa zalihama kancelarijskog i potrošnog materijala i materijala za održavanje higijene,
-vodi potrebne evidencije potrošača,
-obrađuje i prosljeđuje fakture vezane za nabavke i usluge,
-vrši sravnjivanje kartica zaliha robe,
-predlaže ocjene dobavljača,
-odgovoran je za zakonito, ažurno i uredno obavljanje poslova,
-obavlja i druge poslove i zadatke radnog mjesta koje mu povjeri šef službe za zajedničke poslove Grada Livna.
Prijem u radni odnos vrši se na neodređeno vrijeme.
UVJETI
Opći uvjeti koje kandidat mora ispunjavati:
- da je državljanin Bosne i Hercegovine;
- da je punoljetan;
- da ima opću zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta;
- da u posljednje dvije godine do dana objavljivanja javnog oglasa nije otpušten iz tijela državne službe kao rezultat stegovne kazne na bilo kojoj razini vlasti u Federaciji, odnosno u BiH;
- da nije obuhvaćen odredbom članka IX 1. Ustava Bosne i Hercegovine;
- da mu pravomoćnom sudskom presudom nije izrečena zaštitna mjera, odnosno sigurnosna mjera zabrane obavljanja poslova namještenika, odnosno radnog mjesta za koje se prijavljuje, a čije trajanje nije isteklo do krajnjeg roka za podnošenje prijave na javni oglas i
- da se protiv kandidata ne vodi kazneni postupak i da nije osuđen za kaznena djela za koja je propisana kazna od najmanje dvije godine zatvora prema domaćem ili međunarodnom pravu, za kaznena djela protiv života i tijela, čovječnosti, morala, javnog ili privatnog vlasništva, javne uprave i javnog interesa ili zbog pronevjere u javnom sektoru, osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu.
Posebni uvjeti koje kandidat mora ispunjavati:
– VŠS (VI stupanj) – ekonomskog, tehničkog, tehnološkog ili agronomskog smjera,
– položen stručni upravni ispit i
– najmanje 1 (jednu) godinu radnog iskustva u struci.
PRIJAVA NA OGLAS:
- a) Kandidati su dužni dostaviti sljedeću dokumentaciju (original ili ovjerene preslike):
1) Prijavu koja treba sadržavati: ime i prezime, datum i mjesto rođenja, adresa, broj telefona, kraći životopis, popis priloženih dokumenata i potpis kandidata;
2) Uvjerenje o državljanstvu (ne starije od 6 mjeseci) ili kopiju osobne iskaznice;
3) Sveučilišnu diplomu o stručnoj spremi VI. stupnja (ukoliko je ista stečena izvan BiH nakon 06.04.1992.godine, potrebno je priložiti nostrifikaciju);
4) Potvrdu/uvjerenje o radnom iskustvu u struci nakon stjecanja tražene stručne spreme;
5) Uvjerenje o položenom stručnom upravnom ispitu;
6) Uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak (ne starije od 3 mjeseca);
7) Ovjerena izjava na okolnosti navedene u općim uvjetima ovog oglasa pod d), e), f) i g).
Javni oglas će biti objavljen na Oglasnoj ploči Grada Livna, na službenoj web stranici Grada i u 2 (dva) dnevna glasila.
Pravo prijave imaju i kandidati koji nemaju položen stručni ispit. U slučaju prijema u radni odnos, isti su dužni položiti stručni ispit u roku od 6 (šest) mjeseci od dana prijema. Rok za prijavu je 8 (osam) dana od dana zadnje objave.
Prijave dostaviti u zatvorenoj omotnici preporučeno poštom, s naznakom „Javni oglas za prijem namještenika u Službi za zajedničke poslove Grada Livna – ne otvarati“, na adresu: Grad Livno, Trg branitelja Livna 1, 80 101 Livno ili predati na prijemu u šalter-sali Grada Livna.
Kandidat koji bude primljen u radni odnos, naknadno dostavlja uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti. Nepravodobne, nepotpune i neuredne prijave se neće razmatrati.
GRADONAČELNIK Luka Ćelan, dipl. iur.
Tvorac čuda: Ovo je godina Livnjaka, Dalića, Kovača, evo i moja!
Sjajna Cibona prošla je kroiz doigravanje s 9-0, a u finalu Prvenstva Hrvatske “pomela” je Cedevitu s 4-0. Publike se vratila Vukovima, sve je kao u bajci.
– Hvala svim ljudima iz kluba, a najviše igračima, koji su izvukli ovu sezonu na najbolji mogući način. Ovo je nestvarna godina za nas i za mene osobno. Ovo je rezultat koji nismo mogli ni sanjati, niti mi niti cijela Hrvatska, ovo je godina iznenađenja, godina Livnjaka, godina Dalića, Kovača, a evo i ja sam uzeo tu titulu. Stvarno sam ponosan na dečke. Ovo je nevjerojatan uspjeh, rekao je trener Cibone Ivan Velić.
– Prije sezone nismo mogli ni sanjati o ovakvom rezultatu, ali radili smo i mučili se i i ja i tim i došli smo do, za mene, nevjerojatnog rezultata. Ovo je najveća pobjeda za mene osobno, biti prvak Hrvatske je velika čast, pogotovo s grupom ljudi kojoj na početku sezone nitko nije davao šanse, bez stranaca,ali s velikim srcem. Mislim da su odradili vrhunski posao, ponosan sam na njih, ovo je njihova pobjeda. Karakter ovog tima je nevjerojatan, ni jednu sekundu nismo stali i pomislili da je gotovo, igrali smo do kraja, dodao je Velić.
Rekao je nešto i o povratku navijača Ciboni: – Rekao sam u jednom intervjuu prije početka sezone da mi je cilj da publika prepozna kako se bore ovi momci, to je šlag na tortu i uspjeh mojih igrača da smo imali ovakvu atmosferu u zadnjoj utakmici prvenstv, zaključio je.
Video pogledajte OVDJE
Bajramska večer u Livnu u srijedu 05.06. u BZK Preporod
U Islamu postoje dva velika praznika, a to su Ramazanski i Kurban Bajram. Ramazanski Bajram dolazi nakon 30 dana posta, suzdržavanja od jela, pića i loših navika od izlaska pa do zalaska sunca, prije svega kao radost svakom ustrajnom vjerniku koji je ispostio ramazan. Ramazanski Bajram traje tri dana.
Bajrami su i praznici obitelji. Prvi dan Bajrama se uglavnom provodi u krugu obitelji. Tom prilikom se razmjenjuju čestitke i Bajramluci, a naredna dva dana se obilazi rodbina, susjedi i prijatelji što Bajramu daje posebnu dimenziju jer živimo u vremenu kada su odnosi među susjedima i rodbinom narušeni.
Bajramima se sjećamo i naših umrlih. U Bajramskim danima njihovi živi potomci ih se sjećaju dovom, posjećuju njihove mezare, mole Allaha za oprost njihovih grijeha i predaju im rahmet. Odlukom Rijaseta Islamske zajednice u BiH od 23. siječnja 1995. godine, drugi dan Ramazanskog Bajrama je proglašen Danom šehida, kao poseban dan sjećanja na sve one koji su dali živote braneći obitelj, čast, domovinu i vjeru.
Bosanski običaj je da se Bajram proslavlja i sa prijateljima i susjedima drugih vjeroispovijesti–a sve u duhu stoljetne prakse, tolerancije, zajedničkog života te dijeljenja radosti i vrijednosti ovog velikog muslimanskog praznika.
Kao vid zajedničkog obilježavanja Bajrama, u srijedu 05. 06., u organizaciji BZK Preporod Livno i Medžlisa Islamske zajednice Livno, bit će upriličena Bajramska priredba, u velikoj sali BZK Preporod Livno, s početkom u 21 sat.
Neka nur Ramazanskog Bajrama obasja srca muslimana širom svijeta, i neka mir, radost i blagostanje obaspe domove svih ljudi dobre volje širom Bosne i Hercegovine i dijaspore, saopćeno je Medžlisa Islamske zajednice Livno.
Livnjaci na krovu svijeta: domoljubi, ponizni, uspješni…
Njemačku, hrvatsku, američku, bosanskohercegovačku, pa i svjetsku, javnost proteklih dana oduševljavali su sjajni sportaši, genijalni gospodarstvenici i profesionalci: superteškaš Filip Hrgović, trener Niko Kovač, izbornik Zlatko Dalić ili pak Mate Rimac.
Kliknite za pregled vrtuljkaSvima njima zajednički su, a s time se često ponose, hrvatski korijeni iz Livna. Geni kameni I upravo kada se misli kako su ostvarili zenit, oni nadmaše sva ranija očekivanja svojom upornošću, marljivošću, radinošću, vizijom, ali i poniznošću, koju je u ovdašnji rječnik i ponašanje na najbolji način unio srebrni vatreni izbornik i Večernjakov laureat Zlatko Dalić.
Posljednji od njih koji su se popeli ili pak potvrdili vrh sjajni je mladić Filip Hrgović, koji niže pobjede jednu za drugom, a u nedjelju je na razočarenje publike u Oxon Hillu u saveznoj državi Maryland za točno 60 sekundi na pod poslao uglednog, ali pomalo u godinama američkog profesionalca Grega Corbina.
Hrgović ne propušta priliku istaknuti svoje korijene, a zaštitna ikona mu je pjevač Marko Perković Thompson, bez kojega sljedeći put neće u ring. “Tata Petar je inženjer prometa, a mama Iva je kućanica. Inače je diplomirana kineziologinja s dvadeset godina radnog staža u banci, od čega je petnaest provela na rodiljskom.
Odakle su Hrgovići? – Podrijetlom smo Sinjani, no otac mi je rođen i odrastao u Livnu, dok je mama Zagrepčanka podrijetlom iz Dervente”, iskren je Filip Hrgović i objašnjava zašto je upravo vezan uz Thompsona. “Pjesma ‘Geni kameni’ meni je jedna najdražih jer budi emocije i govori koliko je važno znati tko ste i odakle dolazite”, rekao je ranije Filip čiji su istupi, iako su standardno nabijeni “boksačkim emocijama”, ipak odmjereni i ponizni, čak i unatoč komentarima drugih uglednih boksačkih imena, poput sadašnjeg komentatora Sky Sporta Paula Smitha, kako već sada može svima u svijetu boksa napraviti “velike probleme”.
Ruše prepreke Proteklog vikenda cijelu je Njemačku na noge digao sjajni Niko Kovač i njegov brat Robert također, čiji su obiteljski korijeni iz mjesta Lusnića u Livanjskome polju. Kada se nagađalo, a ponešto od toga je vjerojatno i bilo dio intriga, da bi se Bayern mogao razići sa sjajnim Livnjakom, najveći dio javnosti stao je uz njega.
Bivši hrvatski izbornik s Bayernom je ove sezone osvojio dvostruku krunu, naslov i Kup, što je uspio i kao igrač bavarskog kluba 2003. godine. No, njemačkim medijima bilo je upadljivo što je predsjednik Bayerna Karl-Heinz Rummenigge zahvalio svima, ali nije spomenuo Kovačevo ime. Uz sve sportaše iz Livna, koje je nemoguće i spomenuti, ugurala se i najveća gospodarska zvijezda Hrvatske, ali i regije – genijalni Mate Rimac koji, kako osobno tvrdi, radi skoro 20 sati dnevno kako bi ostvario svoju viziju.
Ovaj rođeni Livnjak je, po izračunu, postao najbogatiji čovjek u Hrvatskoj nakon što su u njegovu kompaniju ušli Hyundai i Kia. Procjenjuje se kako kompanija Rimac automobili vrijedi 4,3 milijarde kuna, a budući da je njegov udio nešto manji od 50 posto, to je vrijednost od dvije milijarde. Dio novca usmjerio je i za poticaj gospodarstva u rodnom mjestu. Što tek reći za Zlatka Dalića, Večernjakova laureata koji živi sve vrijednosti livanjskih velikana? No, kao i oni, iz dana u dan mora se dokazivati. Novi ispit na klupi hrvatske reprezentacije je protiv Walesa.
Vecernji.ba
Plesni klub Paganini nastupio u Dubrovniku, na Stradunu / fotogalerija
|
||
PRIMANJA I OBEĆANJA FRAME LIVNO – 20 godina / fotogalerija
U subotu, 18. svibnja naša Frama je imala obrede primanja i obećanja, te smo ujedno proslavili i 20 godina od osnutka odnosno postojanja Frame. Svečano sv. Misno slavlje bilo je u župnoj crkvi s početkom u 18:00h. Sv. Misu je predvodio fra Marko Jukić, župnik župe Suhopolje, uz koncelebraciju duvanjskog duhovnog asistenta fra Sretana Čurčića, te naših fratara iz župe, fra Vinka Sičaje, fra Ivana Mijatovića i našeg duhovnog asistenta fra Emanuela Radića.
Obredu su pristupila 52 framaša. 10 framaša je pristupilo obredu primanja u framu, dok je njih 42 obnovilo svoja obećanja. Sv. Misu su sviranjem i pjevanjem animirali naši bivši framaši Ana Ivković i Nikola Babić. Fra Marko nas je u svojoj propovijedi pozvao na usavršavanje svojih mladih života, na svakodnevno činjenje dobrih dijela, jer kako bi naš život na koncu i imao smisla?!
Pred sam kraj misnog slavlja nama svima dobro poznati Dinko Periša, bivši livanjski framaš i jedan od onih koji se u samim počecima uključio u Framu, izašao je na ambon te se kratko obratio mladim framašima i ostalima.
Nakon sv. Mise i zajedničke fotografije, zajedno sa našim framašima gostima iz Viteza, Bugojna, Suhog polja, Tomislavgrada te njihovim duhovnim asistentima uputili smo se u dvoranu pastoralnog centra na okrepu, osvježenje i druženje u veselom ozračju.
Za dobru atmosferu su se pobrinuli naši harmonikaši Jure, Toni i Mario ujedno i članovi naše glazbene sekcije, a druženje je nastavljeno do kasno u noć uz igru, pjesmu i ples.
Prvenstveno hvala dragom Bogu, te svima onima koji su kroz ovih 20 godina bili dio ove franjevačke obitelji. Hvala svim framašima koji su iz godine u godinu ulagali svaki pojedinačno dio sebe, kako bi ova naša zajednica postala i opstala. Puno je se dobra učinilo, prijateljstava sklopilo, talenata usavršilo, za život korisnih savjeta naučilo.
Mir i Dobro!
Slava Gelo, predsjednica
Muškarac kamenovao pub u središtu Sarajeva jer mu je smetalo ispijanje alkohola
Na području Općine Stari Grad Sarajevo sinoć oko 22 sata dogodio se incident u kojemu je jedan muškarac kamenovao nekoliko objekata.
Kako je portalu Klix potvrđeno iz sarajevske policije, on je priveden nakon razbijanja stakla na ugostiteljskom objektu Sarajevsko Pub u ulici Koturova.
Iz ovog puba su kazali kako je muškarac hodao gradom i kamenovao nekoliko objekata, a zapisnik je napravila Policijska stanica Stari Grad.
Čitatelj portala Klix.ba koji se našao na mjestu događaja kazao je kako se u trenutku napada u pubu nalazilo tridesetak ljudi, među kojima i skupina stranih državljana, te da je jedan mladić od pucanja stakla zadobio ozljede na čelu.
Iako iz policije nisu mogli dati više informacija o identitetu i motivima napadača, svjedoci događaja javljaju kako je napadaču smetalo ispijanje alkohola u objektu.
Dnevnik.ba
Mladi nogometaši Troglava iz Livna u borbi za prvaka BiH
Mladi nogometaši Troglava 1918 iz Livna opet imaju odličnu sezonu iza sebe, a uskoro im dolazi ono najvažnije – borba za prvaka BiH.
Naime, uzrast ‘početnici, 2007. godište’ nastupaju ovaj vikend na međunarodnom turniru ‘Lučko kup 2019’ u Zagrebu a ‘početnici 2006/7. godište’ igraju 13-14 .06.2019. godine završnicu u Sarajevu za prvaka BiH.
Već treću godinu za redom igraju završnicu.
Prošle godine su završili na drugom mjestu iza Širokog Brijega.
Radio Livno
Stipo Manđeralo: Livanjski zlatari, oputari, sitari i ciglari
O prstenju, naušnicama, narukvicama i drugom vrijednom nakitu svojih sugrađana brinuli su se livanjski zlatari (kujundžije), kukce i kopće pravili su im priučeni majstori, a fesove im, uz svoj redovni posao, kalupio poneki obrtnik i trgovac. Za njihove “nosne” i “misne” opanke vješti oputari oputu bi bijelili na žestokom mrazu i oštroj buri čak na Borovoj glavi. Livno je imalo više svojih ciglara, ali i svoga simpatičnog sitara.
Zlatari – kujundžije
Među poreznim obveznicima u Livnu je 1528. godine evidentiran i zlatar Stipan, sin Radičin, prvi poznati nam livanjski zlatar. Je li se netko i kako tim zanatom bavio i u sljedećim stoljećima, ne znamo, osim što znamo da se i u narodnim pjesmama pjeva o livanjskim kujundžijama.
Više podataka o livanjskim zlatarima imamo tek od polovice XIX. stoljeća. Ovdje je riječ o kujundžijama koji su „srebrom i zlatom izvodili fine filigranske radove na prstenju, viticama, naušnicama, narukvicama, tokama, đerdanima, paftama i drugom nakitu, kao i na crkvenim predmetima, križevima, kaležima, krunama.
Mato Tadić (1821-1875), sin Ante Tadića Čole, prvi je od zlatara iz obitelji Tadić. Od njega je zanat naučio najpoznatiji livanjski zlatar Mato Tadić (1855-1925), sin Ninin, koji je svoju kujundžijsku radionicu i prodavaonicu imao u svojoj kući u z Ninin han (han svoga oca Nine) pokraj kasnije podignute Bugojanske malte.
Taj Mato Ninin naročito je ostao dobro upamćen po tome što je napravio zlatnu krunu na Gospinu kipu u samostanskoj crkvi na Gorici. I treći, najmlađi kujundžija iz te obitelji je Mato (1872-1927), sin Ive Tadića Čolića, nekadašnjeg livanjskog gradonačelnika (taj Ivo je brat spomenutog zlatara Mate, sina Čolina).
Najmlađi zlatar Mato nije imao nasljednika, pa je usvojio Peru Vujčića (1906-1943) iz Kupresa, sina svoje sestre Jelke. Pero će u njegovoj radionici izučiti zanat, posljednji imati pravu zlatarsku radionicu u Livnu. Za austrougarske uprave svoje su kujundžijske radionice imali još Anto Meštrović (1869-1923), koji je jedno vrijeme bio livanjski gradonačelnik, te Anto Sučić zvani Šare (1873-1912), sin ćebedžije Matuke Sučića.
Do srebra i zlata i livanjske su kujundžije dolazile otkupljujući zlatni i srebrni novac. Moramo konstatirati da se, nažalost, neprocjenjivo bogatstvo rastopilo na zlatarskim vatrama. numizmatičari taj gubitak ne mogu prežaliti.
Paftadžije
Mušterije zlatara oduvijek su bili, razumije se, oni imućniji – siromašni su se morali zadovoljiti i bižuterijom, za izradu tih jednostavnijih i jeftinijih ukrasa nije se tražilo neko veliko majstorstvo.
U Livnu je (u mahali mesdžida Hamze Ljubunčića) još 1550. godine evidentiran jedan paftadžija (zanatlija koji je izrađivao ukrasne kopče). Kukaca i kopča (za čakšire, džamadane, za ženske suknene modrne i pojaseve) te krunica („očinaša“), pletitkih igala… moglo se kupiti u više dućana. Sve to, obično, nije nabavljano sa strane – to su izrađivali sami trgovci za potrebe svojih mušterija.
Kao vješti majstori za izradu kukaca i kopča (od žute i bijele žice) zapamćeni su Stipo Tadić zvani Tarko (1876-1939), brat spomenutog zlatara Mate Tadića Čolića, Pero Tomić Hajduković (1851-1905), Nikica Tadić (1886 – odselio u Osijek 1942), sin inkrustatora Stipe, a sinovac zlatara Mate Tadića, Osmo Mulić (1888-1955). Kad su žene skinule „modrne“ i obukle haljine od platna i kad su terzije ostale bez posla jer više nisu imale kome krojiti čakšire i džamadane, ni majstori za kukce i kopče nisu više imali pravoga posla. Na haljinkama po novoj modi pravljenim više nije bilo mjesta za starinske kopče i kuke.
U Bosni su fes, kao vrstu kape, sredinom XIX. stoljeća najprije počeli nositi muslimani (i to crvene), a potom u gradovima i građani drugih vjeroispovijesti (zagasite, mrke boje). Seljaci su nastavili svoje dugačke crvene šalove (krmez šalove) omotavati oko jedne vrste plitkog fesa višnjeve boje. Baš u vrijeme kad je fes stizao u Bosnu počela je moda kalupljenja fesova, za kojom, sigurno, ni Livnjani nisu željeli zaostajati. Ne znamo tko im je desetljećima kalupio fesove; znamo samo neke s početka XX. stoljeća i one posljednje, s kojima potreba za takvim uslugama prestaje.
Kao usputnim poslom kalupljenjem fesova bavio se trgovac Nine Franjić, te limar Salih Vrebac, koji je kalup još za austrougarske uprave kupio od begova Firdusa. Neke su kuće imale kalupe samo za svoje obiteljske potrebe. Takav je bio i kalup pekara Muje Čobana. I Čobanov i Vrebčev kalup u svojoj muzejskoj zbirci čuva Izet Alić Kelje.
Na kalupima braće Pivčića (pekara Mahe i sitnih trgovaca Muhe i Ale) kalupljeni su posljednji livanjski fesovi. Među viđenijim livanskim katolicima koji su zapamćeni s fesom na glavi kao sastavnim dijelom odjeće koji su cijelog života nosili bili su: posjednik i trgovac Pavo Jazvo, pekar Anto Tadić, trgovci Anto Dolić zvani Okan, Pero Vrdoljak, Nine Franjić, inkrustator Anto Mamić, gostioničari Stipo Badrov i Tade Đogić, službenik Jozo Vujanović, kolporter Anto Križan, među pravoslavnima trgovci Tode Mitranić, Kosta Kujundžić, Nikica Pavlović…
Kad su i muslimani (najkasnije, ali davno) skinuli fes s glave, vlasnici kalupa ostali su bez posla, a njihovi kalupi, vidjeli smo, dospjeli su u muzej.
Oputari
Ne pamti se da je u livanjskim selima bilo ikakve druge obuće prije opanaka napravljenog od goveđe kože i opute (od ovčje ili kozje kože). Livanjsko je selo tri-četiri desetljeća postupno izuvalo opanak dok ga konačno nije izulo prije četrdesetak godina. Većina siromašnih imala je po jedne opanke i nosila ih dok se ne poderu. Malo moćniji imali su i po dvoje (rijetki po više pari).
Jedni su nošeni svakodnevno (zvali su ih „okokućno“ ili „nosni“), drugi u svečanim prilikama (te su katolici zvali „misni“ jer su obuvani kad se išlo u crkvu na misu, a to su i bile gotovo jedine svečane prigode). „Misne“ je trebalo dobro čuvati („šćediti“ ih), a mogli su se „zanoat“ (tad bi postajali „nosni“ ili „okokućni“) samo kad bi bili napravljeni novi (za svečane prilike), ili kad je već sigurno bilo da će biti nabavljeni. Djeca su odmalena poučavana da dobro upamte izreku: „Šta je za družinu – nije za lužinu“ i da se po njoj vladaju.
Dobrih opanaka nije bilo bez dobre opute i dobrih majstoirskih ruku. Na selu je uvijek bilo ljudi (i žena) koji su znali napraviti opanke i od osušene i ostrugane ovčje kože iskrojiti, usukati i ubijeliti oputu. Ovdje ćemo spomenuti samo poznate nam oputare koji su živjeli i radili u gradu i oputu prodavali u svojim dućanima (i u dućanima nekih drugih trgovaca, uz ostalu robu, moglo se kupiti opute).,
Jedan od najstarijih zapamćenih je oputar Matko Deronja (1859-1915), a onda slijede nešto mlađi: Marko Ćubela, Pero Markov, Omer Klinac, Suljo Pekić, braća Đulko i Nurko Lemo, braća Ćamil, Đulko i Juso (Ćusle) Talić, Mustafa (Mujko) Alić. Po mišljenju mnogih najbolji su oputari bili Jarebice, i to Muho (1886-1938), te braća Hamid zvani Grajo Smail, za kojega se kaže da je bio i najpoznatiji.
Oputu bi majstori najprije iskrojili (od svake ovčje kože, režući je ukrug, napravili dugačku traku oko 1 cm široku), potom bi je namočili u vodi da omekša i onda je sukali (upredali je) i namotavali u klupka, rastezali na pravokutne drvene ramove i za ledenih vedrih zimskih noći iznosili na oštre mrazeve da se ubijeli.
S mraza bi je skidali prije no što sunce grane. Uhvati li je sunce, a pogotovo pokisne li, mnogo gubi na kvaliteti (tad može prispjeti samo za „nosne“ opanke). Najbjelja i na najvećoj cijeni bila je ona što se na bijeljenje nosila na Borovu glavu. Tako bi, recimo, Mustafa Oraztaš (radnik Jarebica) za najžešćih ledova s tovarima klupaka mokre Jarebičine opute često kretao iz Livna prema Borovoj glavi. Ondje bi u Dolića hanu (kod Ruže Čavkuše) rastezao oputu na ramove i na mrazu ostavljao. No još nije mogao bezbrižan biti; valjalo mu je pripaziti da mu oputu gladne lisice ne istrgaju. Znao je da će mu se trud isplatiti: čekale su ga one mušterije koje će kupiti oputu za svoje „misne“ opanke.
Sitari
Ne znamo koliko je duga tradicija pravljenja sita u Livnu ni kako i otkud su ih Livnjaci nekad nabavljali. Livno sa simpatijama pamti svog jedinog znanog nam sitara Dervu Brkića (1882-1965), koji je odnekud sa strane dobavljao okrugle drvene obode za svoja sita i rešeta. On bi na te obode raznih veličina namještao žičane mreže različitih gustina i svoju robu iznosio na Pazar (i u Livnu i na pazare u susjednim gradovima).
S gotovo malim brdom sita i rešeta na leđima toliko puta je prokrstario livanjskim krajem: od sela do sela, od vršaja (gumna) do vršaja (u vrijeme všidbe) da ponudi svoju robu. Svatko je već izdaleka prepoznavao da sitar stiže i, ako je mušterija, spremao se da pazari. A uvijek je bilo onih koji su ga očekivali, jer im je zatrebalo ili sito, ili rešeto, ili „koprna“ (najgušće sito).
Koliko su maje (domaćice koje spravljaju hranu) na Dervinim rešetima žita „učinile“, mliva spremile (šuljaka od zrnja odvojile), koliko na malo krupnijim sitima pure i na malo sitnijim pšeničnoga brašna prosijale, koliko na njegovim „koprnama“ najsitnijeg finoga brašna za kolače i druga probrana jela pripremile! Dervina je sita po selima prodavao i Salko Mehanović, pa je i on u cijelom kraju upamćen kao “Salko Sitar”.
Ciglari
Zbog snažnih vjetrova livanjske su kuće od starina bile, uglavnom, pokrivene tankim kamenim pločama, kao i one u Dalmaciji. Dugu tradiciju u livanjskim selima ima i „ševarat“ krov (krov od trske ili, pak, od ražove slame), a „šimlatog“ (krov od drvenih daščica) bilo je dosta u gradu, a mnogo manje na selu.
Kad na koncu stigne crijep (ovdje su ga zvali cigla), postalo je jasno da više nisu bili dugovjeki ni ploča, ni ševar ni šimla, i da dolazi vrijeme kad se novome moraju prilagođavati i nekadašnji spretni starinski dunđeri i vješti krovopokrivači, Već uoči prvog svjetskog rata bogatiji ljudi, te poneki povratnik iz Amerike, svoje kuće pokrivaju crijepom koji je ovamo stizao sa strane (bilo ga je i iz Italije).
Dobro procjenjujući nove zahtjeve livanjskog tržišta, neki poduzetnici ljudi počinju praviti „ciglu“ (crijep), koja je uveliko u modi između dva svjetska rata. Neki Sinjani koji su već bili vični tome poslu ocijene da se na lokalitetu Gnjilovača kod Bilog Polja (nedaleko od Kraljičina prispa u Buškom blatu) isplati otvoriti ciglanu. Ondje na Gnjilovači napravili su peć (ložili je ugljem iz Tušnice) i u njoj tamošnje ilovače pekli i crijep i opeke. Ciglanu je tu imao Mile Janković iz Sinja i zet mu Talijan Linni (suvlasnici ciglane bili Blaž Ćurić iz Podhuma, Stipo Vukadin iz Podgradine i Perica Sučić iz Livna, koji je živio u Podhumu).
Na Gnjilovači je ciglanu držao i Šimun Tendžera iz Bajagića kod Sinja. Po sjećanju starih ljudi taj crijep nije bio osobito visoke kvalitete, jer ni ilovača od koje je pravljen nije bila baš kvalitetna. Blaž Ćurić se poslije odlučio praviti crijep od cementa i pijeska. Sav će pribor od njega kasnije kupiti njegovi susjedi Ivan i Jozo Ćaleta iz Madeka, zaposlit će više ranika i praviti kvalitetan crijep.
Tu vrstu crijepa („cementaru“) u gradu će praviti Boško Marković Lisica i njegova braća (sinovi veleposjednika Marka Lisice), u Zabrišću sinovi poznatog zidara i klesara Filipa Galića (Ivo, Mato i Anto), koji će svoje kalupe poslije prodati braći Ibrahimu i Hajriću Milaku u Komorana, u Strupniću Stjepan Matković (1896-1943). Njemu je majka (držala krčmu u selu) nabavila dvija stroja kojima se kasnije dugo (do 1960. godine) služio i njegov sin Marko (Mile), građevinski poduzetnik.
Kao uspomenu jednu od njih još čuva Milin sin Ivica, također građevinski poduzetnik, vlasnik firme GTP Matković, koja proizvodi građevinsku galanteriju. Osim njega betonske blokove danas proizvode još Rudnik Tušnica u svom pogonu u Podgradini, a u Zabrišću Kruno Vrdoljak, čiji su se preci (pradjed, djed i otac) kao majstori bavili građevinarstvom, te kao kooperanti Slavko Zoroja i Boro Kovač.
Poslije drugog svjetskog rata Livnjaci su se crijepom snabdijevali iz različitih ciglana (najčešće iz Vinkovaca, Sinja, Bečeja, Kikinde). Ovih dana na tržište su sa svojim crijepom izišli i domaći proizvođači Šime i Jozo Perković iz Potoka. Na svojim modernim strojevima („Muren“ iz Novog Mesta u Sloveniji) za sada ne proizvode više od 2000 komada dnevno. Time se zadovoljavaju iako su im mogućnosti daleko veće. Tehnika je uvelike olakšala posao radnika koji opslužuju njihov stroj. Oni jednostavni, na kojima su njihovi preci radili sve ručno, mehanički, odavno su samo muzejski eksponati.
Izvor: Svjetlo riječi

Bajrami su prelijepi i u Livnu i u Njemačkoj, ali su mi ponajdraži bili oni dječački, u mom rodnom Prispu!
Sedamdesetdvogodišnji hadži Hajrudin Maksić, njemački umirovljenik, peterostruki hadžija i predsjednik MIZ Livno u posljednja tri mandata, za koje vrijeme su izgrađena centralna livanjska džamija Ćurčinica i brojni drugi vakufski objekti u Livnu, te organizator formiranja i dugogodišnji predsjednik džemata u njemačkom gradu Philippsburgu, gdje je predvodio izgradnju džamije i u kojem je sa suprugom zaradio mirovinu.
Sigurno je osoba koja zavrjeđuje da je se pita: gdje su mu Bajrami bili najsadržajniji, da li oni dječački u rodnom Prispu kod Livna, mladalački u Livnu, oni u Njemačkoj dok je radio, ili sada umirovljenički, bilo da ih dočekuje u Livnu ili u Njemačkoj kod djece i unuka.
-Nekako su mi najdublje urezani u sjećanje oni iz rodnog sela, udaljenog od grada oko 13 km. Premda nam je najbliža džamija bila u gradu, nas je djecu maćeha Đuma uvodila u islam, podučavala, budila na namaze i pravila najljepšu ramazansku i bajramsku halvu na svijetu. Majka nam je umrla kad sam imao godinu dana i Đuma nam je bila druga majka i kao djeci i odraslima. U selu bismo s pjesmom i uz bogatu sofru bajramovali, a dolazili su nam i susjedi katolici, a mi njima na Božić“, prisjetio se Maksić, dodajući da su Bajrami imali svoje čari i u Livnu gdje su kasnije preselili.
-Slastica je bilo, a bilo je i ribe i divljači, jer se moja familija tradicionalno bavila lovom i ribolovom, tako da smo uvijek bili u stanju počastiti sve koji nam dođu za Bajram, a tako je hvala Bogu i danas. Djeca su u Njemačkoj sa unucima. Tamo smo kupili kuću, a ja i supruga od kada smo u mirovini, uglavnom smo u Livnu. Upravo se nadamo djeci da nam dođu za Bajram i to je poseban doživljaj, posebno kad unuci dođu, a imamo ih šestero. Bajram je najmirisniji u vlastitoj kući i avliji u okruženju najbližih.
-U Njemačkoj u našem malom džematu, sa 120 članova, bili su uglavnom Bošnjaci i nešto Goranaca. Svi smo se poznavali i svaku večer iftarili kod nekog drugog, a vikendom u džamiji svi skupa. U džamiji se klanja i proslavlja Bajram, te lijepo druži. Slično je posljednjih godina i u Livnu. Gdje god Bošnjak i Livnjak da je, on sa sobom ponese i svoje običaje“, kaže Maksić.
Tekst i foto: Ale Kamber, Livno
Livanjska zajednica Frankfurt organizira ljetnju roštiljadu
Vidimo na našoj 3. roštiljadi! 16.06.2019 na igralištu Croatije Frankfurt! Sav prihod namjenjen obnovi krova kuće obitelji Maganjić u Livnu!!
Želiš pomoći? Podjeli
Vidimo se!!!
Livanjska zajednica Frankfurt e.V.
LIVNO / Centralna bajramska svečanost u Ćurčinici / FOTO
U Livnu se Bajram-namaz klanjao u svim raspoloživim džamijama, a centralna svečanost bila je u Ćurčinici gdje je namaz predvodio i bajramsku hutbu muftije mostarskog, Salema ef. Dedovića, pročitao glavni imam Mahir ef. Kevrić u kojoj je naglašen značaj ramazana i Bajrama kao nagrade za post i odricanja vjernika. Svečano je bilo i u ostalim livanjskim džamijama, kao i u duvanjskim, kupreškim i glamočkim.
Nakon namaza i čestitanja, mnogi vjernici su se uputili na groblja da prouče fatihu umrlima, da bi proslavljanje Bajrama bilo nastavljeno u obiteljskoj atmosferi i u krugu najbližih.
Uoči Bajrama održana je i dječja priredba u livanjskoj Osnovnoj školi „Fra Lovro Karaula“, a drugog i trećeg dana Bajrama planirana su i bajramska sijela u dvorani BZK Preporod Livno i ispred kavane „Milošnik“ u Staroj čaršiji.
Tekst i foto: Ale Kamber, Dnevni avaz, Livno
4. lipnja 1995. počela je operacija “Skok 2”, oslobađanje ostatka Livanjskog polja
Dana 4. lipnja 1995. godine počela je borbena operacija Hrvatske vojske pod imenom “Skok 2“, a trajala je do 11. lipnja. Njome je oslobođeno 450 km2 i pod nadzor je stavljeno cijelo Livanjsko polje.
To je otvorilo vrata prema Bosanskom Grahovu, čije je zauzimanje značilo i početak pada Knina, glavnog srpskog uporišta u Hrvatskoj.
Operacija je izvedena vrlo uspješno, a Srbe je povremeno u povlačenju hvatala panika. Svi su postavljeni ciljevi ostvareni, a na smjeru Veliki Šator i bitno premašeni.
Združene hrvatske snage nastavile su mukotrpno napredovati osvajajući, iz dana u dan, planinske položaje, štoviše, osvajajući položaje i nakon što je operacija službeno okončana.
Hrvatske postrojbe:
- 4. Gardijska brigada HV-a
- 126. domobranska pukovnija HV-a
- 1. Hrvatski gardijski zdrug
- 3. Gardijska brigada HVO-a
- Postrojba za posebne namjene “Ludvig Pavlović”
- 80. Domobranska pukovnija Livno
- Specijalne postrojbe MUP-a HRHB
- 7.Gardijska brigada HV “PUMA”

Bio je nekad u Livnu daleko poznati Nikola Vukadin zvani Beca!
JEDAN LIVANJSKI PETROVDAN
U Livnu su se seljani i građani radovali sajamskom danu Petrovdanu jer su pristizali putujući trgovci, a još više zbog toga, jer su to bili kupci s novcima. Dohodili su iz bližih i daljih krajeva. Tijekom godine mnoge mesnice u gradu ispod Marjana su se na livanjskim, duvanjskim i glamočkim pijacama snabdijevale svim vrstama stoke za klanje.
U vrijeme petrovdanskog sajma prema moru su često gonjena cijela stada goveda i ovaca. Također su se u Livnu nabavljale znatne količine sira i kajmaka, krumpira i raznih vunenih proizvoda.
0 jednom Petrovdanu, a bilo je to jednog dana uoči rata za čiste etničke prostore, uoči rata za prekrajanjem etničkih granica, uoči trećeg pokušaja stvaranja Velike Srbije uz pomoć posrbljene JNA, dva osamdesetogodišnjaka su uz čašice loze rakije pričali o godinama kad su muževno bili moćni, kad se nisu ni pred kim sklanjali, kad su rado veselim ženama u goste dolazili.
Spominjali su svoje podvige, te uzbudljive zajedničke zgode i nezgode. Malo stariji Jakov je pričao kako je u dane velikih snježnih nanosa, u dane kad bi Livno bilo odsječeno od svijeta, na leđima nosio poštu do Duvna i Mostara, kako se ponekad odmarao kod vesele jedne Duvanjke čiji je muž bio u Americi, a koju je i sugovornik Mirko je također posjećivao.
Smijao se Jakov, smijao se Mirko dok su svoje podvige, svoje “borbene” priče prepričavali. Ispričali su i onu kako su ih jedanput četiri nakostriješena brata napala i kako su se zahvaljujući lopatama obranili.
Bila zima kad su se vozikali na konjskim zaprežnim saonicama. Zbog snijega lopate ponijeli. Četiri brata im na put stala i nisu dala da saonice ostave trag preko snijegom prekrivene livade i jedne podvornice. Tu livadu su oni ljeti kosili, a na podvornici je ispod snijega ležala već iznikla napolica. Podvornica nije bila njihovo vlasništvo, koristili su je uz naknadu.
Jakov i Mirko im pružali plosku s rakijom, a braća piće odbila i nisu se htjela maknuti ispred u saonice upregnutih konja. Držali kratke sohe u rukama i namjeravali ih upotrijebiti. Mirkova lopata bila znatno duža i jednog po čelu zveknula, a potom i Jakovljeva imala učinak.
Zveket lopata odjekivao po glavama i uzalud braća pokušavala primaći im se. Kad su Mirko i Jakov skočiii sa saonica, braća pobjegla. Saznalo se da su se krili i od svojih žena i krijući se čvoruge su rakijom lozom liječili.
Tomašin je uočio kako se Mirku i Jakovu staračka krv razigrala, a priče razvezale i sjetili se burnijih junačkih dana, sjetili se jednog Petrovdana, pa o tome pričali. Taj Petrovdan je bio tri godine nakon pogibije crnoga monarha Aleksandra (Karađorđevića).
Na priču je prispio mlađi im rođak, donio bocu vatrene primorske ,,vode“ i u čašice ju nadolijevao. Starci nastojali što slikovitije pripovijedati. Međusobno su se nadopunjavali i oživjeli sjećanja na još neke uzbudljive događaje između dva velika rata.
Spomenuli su mnoge izginule i one koji su robijali. Mirko opisivao i svoje dugogodišnje političko robijanje u Srijemskoj Mitrovici. Slušajući ih Tomašin je lovio svaku riječ i potom u svoju bilježnicu dosta toga zapisao.
Priča se odnosi na jedan Petrodan iz vremena poslije ubojstva kralja Aleksandra 1934. godine. Jakov se sjeća da bio osvanuo lijep sunčan dan i da se očekivala petrovdanska vrućina. Livno se već podnoć uoči Petrova napunilo svijetom sa svih strana. Mnogi su konačili kod prijatelja, a mnogi prespavali na svojim tovarnim kolima.
Iz obližnjih sela slijevale se kolone seljana. Neki ispred sebe gonili krupnu stoku, drugi je vodili na povodnjima, a bilo i onih koji su mirne konje domarce jahali. Bilo i onih koji su dan uoči Petrova obavili neku prodaju, pa obilazili trgovine i tražili određene potrepštine. Svako malo pored obeliska kralja Tomislava promicala su goveda svakojakih rogova.
Oči svijeta su se lijepile za rogove velikih posavskih volova, ali i za oštre i raznoliko uvijene i savijene ovnovske. I ovce i koze se zbijale jedne uz druge i lagano promicale glavnom ulicom. Krupan jarac dugih šiljastih rogova oteo se ćopavom starcu Mirkadinu s Drinove Međe i starac ga proklinjao i uzalud zvao bilo koga da ga ulovi.
Na zaprežnim kolima bijelile se dotjerane drvene kace i bačve i mnoštvo drvenog ratila. Na vratovima životinja zveckala su obješena zvonca i klepetala, a pojedine seoske gazde svoje konje praporcima okitile. Seoske djevojke i mlade žene obukle svečane vezene narodne odore s pjesmom su zašle u velesajamsku vrevu i ne zna se da li su im bitniji susreti i viđenja s momcima ili kupovina odjeće.
Na pojedinim seoskim zaprežnim kolima posjedali i mladići i djevojke i njihova pjesma gradom se prolamala. Stariji Livnjani, što su držali da nisu raja, da su Otomanci, koji se nisu kao neki htjeli odseliti iz prostora u kojima su vjekovima živjeli, sjećali se vremena kad je raji bila zabranjena pjesma i tvrdili da to nije pjesma nego dreka i da ih raja drekom u kuće ugoni.
Svojevrsnom svečanom neorganiziranom, a uspješnom mimohodu poseban je bio doživljaj kad bi se gradom uputile volovske zaprege. Veliki kotači volovskih kola lagano se okretali, a ljepša od ljepših bila ona s Borove glave. To je bila čuvena Kalinića zaprega. Takvih velikih i ukrašenih kotača kao što su bili na Kalinićevoj zaprezi nadaleko nije bilo. Ta je zaprega postala poznata po tome što je dva puta bila i u kršćanskom carskom gradu i oduševila mnoge posjetitelje velesajma carskog seoskog gospodarstva u Beču.
Tog petrovdanskog jutra livanjske gradske gazde, nakon što su i u trgovinama i na stolovima ispred trgovina svoju robu izložiie, i svojim momcima, svojim najamnicima dali upute i zapovijedi kako trgovati, sastale se i uživale u živopisnom mimohodu ljudi i životinja. Kao i obično sastali se ispred Malog konaka i u hladu ispod dviju mirisnih lipa analizirali svoja zapažanja.
Gazde koje su držale da su potomci roda Nemanjića su također sjedile ispod lipa, ispod triju lipa krčme na desnoj obali Bistrice. Svi su znali da Petrovdan donosi veliku zaradu i spremno su ga dočekali.
U mnoštvu glasova najgrlatiji su bili mladi trgovci. Neke matere djecu dovele i kupovale im gumene Bata-ine opanke, a mlađima piskove, zviždaljke, frule-ćurlike i pazile da im djecu netko nesmotren ne nagazi i da veselje djeci ne pokvari.
S roštilja se širio opojni miris prženog mesa, a na porcije ćevapa se čekalo u redovima. Mnogima bio drag miris pečenih janjaca i pečenih odojaka, ali se nekima nisu sviđale cijene tog pečenja. Na glavama prolaznika su bile kape i fesovi, bilo i turbana, a pojavljwale se i šubare i poneki šešir.
Mnogi su se čudom čudili gorštacima u kožunima i nisu znali da ti kožuni imaju čudna svojstva, i da kad se obuku izvraćeni hlade njihova leđa i prsa. Mlađi svijet je mahom gologlav tražio hlad ispod krošanja divljih kestenova. Po ustaljenom običaju neke trotoare zauzeli prosjaci puni svakojakih nevolja i dobivali milodare. Petrovdanski sajam je dan svih livanjskih sela i čini se da su taj dan svi svetkovali i na neslogu zaboravljali. Petrovdanska vrućina djelovala na vruću krv težaka, pa se čekalo u redu i na uličnim česmama.
Uoči podnevne molitve kad se Bogu obraćaju i kršćani, i hrišćani, i muslimani u vrevi i gunguli desio se nov neobičan događaj. Organizirali ga trgovci pravoslavci. Važno im bilo da se Petrovdan po nečemu njihovom zapamti, da u bilo čemu nadvise one koji su slavili hrvatskog kralja Tomislava. Smetalo im što kršćani katolici imaju najbržeg trkača, najboljeg bacača kamena s ramena, najjačeg čovjeka u hrvanju.
Posebno ih zavidnim činilo to što se hvale snagom Nediljka Semrinog, što njegove podvige prepričavaju i o njima u novinama pišu. U novinama objavili fotografiju kako Nediljko s kamiona sam samcat istovara bure od petsto litara vina i napisali da mu među vjernicima triju livanjskih vjera u snazi nema ravnoga.
Odlučili razbiti mit o jakim Livnjanima i o Nediljku, pa doveli jačeg od njega. Uz buku i viku od mosta na Bistrici kretalo se desetak momaka u pratnji žandara. Zastali kod kamenog poprsja Crnog kralja Petra Karađorđevića. Na stepenice postolja se popeo do pojasa razgolićeni moćni delija. Široki kožni remen oko pojasa dodatnu mu moć davao.
Fotografirali ga, a svijet u čudu gledao gomilu atletski oblikovanih mišića, gledali ramena i runjava mu prsa. Nakon fotografiranja krenula kolona ulicom. Od silnog delije pratnja se odmakla nekoliko koraka, odmakli se da svatko dobro vidi dovedenog junaka nad junacima.
Čudni delija uopće nije imao vrat, jer mu ga mišići progutali. Kretao se zatežući moćne mišiće na rukama, prsima i ledima i okrećući se sad lijevo sad desno povremeno dizao ruke iznad glave i pokazivao da je kao od brda odvaljen. Svakih dvadesetak metara kolona bi zastajala, a delija napinjao silna prsa. Oči mu sijevale i bučio kao bak.
Jedan pratilac iz kolone poput telala izvikivao je da delija traži junaka, traži protivnika koji bi izišao na megdan, koji bi se pohrvao. Brzo se raznio glas da je rodom Livnjanin iz Donjeg polja, da je odrastao u Šumadiji i da je hrvač koji je na mnogim sajmovima po desetak protivnika zaredom pobjeđivao.
Tamnoputa boja kože je bila dokaz da potječe od tamnoputih ljudi, koje su Turci poput Vlaha dovodili iz drugih zemalja u napuštena hrvatska sela. Na sajmovima je delija borbu za borbom odnosio i snagom i vještinom je sebi slavu i kruh zarađivao.
Nudila se velika nagrada onome tko ga pobijedi, a hrvanje je otpočinjalo kad bi gazde uplatile opklade. Prošao deiija ulicom, pokazao se jednom, pa drugi put, a onaj vikač iz pratnje posebno prozivao “strašljivce”, Šokce i Otomance, da iziđu na megdan.
Vika uznemirila livanjske katolike, osobito trgovce i razletjeli se njihovi momci da mu nadu protivnika. Tražili velikog i snažnog Nediljka, ali se Nediljko poslom bio udaljio iz grada. Deliju zagledao slikar Pešo, koji je u gradu na rijeci Seini u Parizu naučio slikati, a kao ratnik u Solunu u hrvanju se proslavio. Dok je bio mlađi rado se i sa krupnim protivnicima u koštac hvatao. Ali procijenio je da s ovim današnjim gladijatorom ni u najboljim godinama ne bi na kraj izišao. Po njegovom mišljenju niti Nediljko mu nije dorastao.
Uzavrela gorštačka krv livanjskim trgovcima, koje su pravoslavci zvali Šokcima, i osjećali su da su ih trgovci pravoslavci ponizili, pa govorili da gazda Slipčević autom ode po snažnog Zrnu iz Šujice. Telefonom zvali i saznali da je čuveni Zrno, što je jednom rukom vreće od pedeset oka dizao na konjski samar, otišao na rad u Francusku, pa umukli.
Dok su šutnja i mučnina trajale stolaru Mamiću prišao povisok suvonjav tridesetogodišnjak iz Srđevića i tiho mu govorio da bi on borbu s delijom prihvatio. Gazda Mamić, koji je tog dana obukao svečanu narodnu nošnju i na glavi imao umotan crveni šal, stavio prst na usta i upozoravao ga da ne govori gluposti, jer gdje bi on.
Pomislio stolar Mamić da je taj tridesetogodišnjak malo više popio i pobojao se da će zbog naivne ludosti postati javna budala. Pomislio da taj priprosti Srđevčanin ne osramoti i sebe i njihovo selo. Bojao se da ne obruka sve kršćane, cijelu livanjsku varoš, ali tridesetogodišnjak bio uporan i izjavio:
“Ja ću oprobati”!
-Čuješ Vukadine, ovo ti je ‘rvač od zanata. Skašit’ će te. Ne budi lud! Jesi li ga vidio?
-Ne boj se! Pruži der mi ruku. Pruži da osjetiš što je moja snaga, odgovorio mu koščati od sunca preplanuli znanac Nikola zvani Beca.
Pružio gazda Mamić ruku, a Beca mu pokaza čelični stisak svoje šake i još mu je rekao da ga nije stisnuo ni blizu koliko može. Gazda Mamić nije vjerovao da netko ima toliku snagu u šakama, u prstima, pa nije znao što bi mu rekao. Opipao mu leđa i mišice, a ono sve tvrdo kao da je sav od kamena.
Odveo ga do drugih gazda ‘i svi redom rukom odmahivali, ali poslije rukovanja začuđeno u Becu gledali. Beca im još napomenuo da mu nema ravna u kosidbi, da u potezanju klipa svakog diže i da se ne boji onoga što buči i po gradu halabuči.
Oprezne gazde rekoše mu: – Eto ti, eno on! Ako ti se sramoti, osramoti se. Ali moraš reći da si se sam prijavio, da te mi nismo odabrali. Sve to posebno s rezervom mu ponovio jedan ponosni trgovac, što je sukna i pređu za sukna mastio.
Beca ga mirno i hladno odmjerio i upitao što će dobiti kad ga pobijedi. -Ne boj se ti za nagradu, uglas mu odgovorila dva trgovca. Nemoj govoriti kad pobijediš, nego “ako” pobijediš. Samo ti nama nemoj stradati.
Za tren se prenosio glas da se našao protivnik silnom deliji i da će se hrvači ogledati na Ortaševoj livadi, tamo ispred zgrade žandarmerije. Žurno se uputila masa svijeta prema nedavno pokošenoj livadi i čekala da uživo vidi borbu Davida i Golijata. Gazdama livrirani hotelski momak donio poslane listove papira i bjanko ponude trgovaca pravoslavaca da upišu svoje opklade.
Iz inata katoličke gazde upisale poprilične svote. Gazda koji je imao krčmu po imenu ,,Zagreb“ upisao opkladu u visini cijene dobrog vola, a opkladu mu prihvatio pravoslavni gazda koji je na Kruzima imao mljekaru i tri tisuće ovaca.
U gomili svijeta nastalo guranje tko će sjediti na travi, a tko će krugu klečati, a tko u redovima stajati. Izišlo desetak žandara i velik krug za promatrače označili. Mnogo znatiželjnih na ledinu i sjelo, i klečalo i čučalo. Na drveće se uzverali momčići, a u guranju neki skliznuli, pa se ponovno na grane penjali.
Odlučeno da će se borci livanjskim narodnim stilom hrvati. Gazde pravoslavne se smijale i rugale kad su vidjele ni po čemu izuzetnog delijinog protivnika. Livanjski slikar Pešo prihvaćen za suca i jednom i drugom borcu ponovio početno pravilo.
U stojećem stavu rukama se imaju obgrliti, brade na desna ramena staviti, pa potom jedan drugog omanuti i na pleća oboriti. Beca bez straha prišao deliji i s njim se rukovao. Nije mu otkrio snagu svog stiska. Smijao se delija mršavom koščatom povisokom protivniku i razmišljao kako će se s njim zabaviti, kako poniziti i svjetinu nasmijati.
Dopustio da ga Beca prvi obgrli i malo se začudio jakom stisku i požurio da ga olabavi. Žandari krug održavali, a znatiželjni ljudi se još više gurali i čekali Becinu nevolju, čekali tužan ishod i završetak megdana.
Pešo dao znak za početak, a delija isti tren visoko odigao Becu i nosao ga kao žena preslicu i kudjelju. Pitao žandare gdje će ga baciti, u što ga može ubaciti. Beca raširio noge i pustio da ga delija desno lijevo ljulja, da zamahyje.
Dok ga nosao i njime vitlao Beca mu se šiljatom bradom osvećivao. Šiljata brada bola delijino rame i on to ćutio, pa svojom glavom Becinu odgurivao. Stolar gazda Mamić gledao prizor očekivan i gutao pljuvačku. Bilo mu žao znanca iz sela u kojem se i sam rodio.
Beca svojim dugim koščatim rukama čvrsto obgrlio deliju i strpljivo čekao svoj čekani trenutak. Delijina pratnja dovikivaia i pokazivala mjesto na kojem bi šokačku naivčinu trebalo tresnuti. Slikar Pešo svašta je u životu vidio i svega se nagledao dok je solunski ratnik bio, a ovo hrvanje je pomno pratio i iznenađenje naslućivao i očekivao.
On je uočio da je Beca skladno građen i da sobom dobro vlada, da pokušaje hitrog obaranja nogama sprečava. U grad je stigao i Nediljko i pripremao se da se poslije Bece sa delijom u koštac uhvati. Svjetina čekala da delija dovrši neravnopravnu borbu i uočila kako je dva puta neuspješno pokušao izvesti zahvat bacanja.
Uvidio delija da se Beca vješto kači, uvidio da ga mora spustiti i bolje poduhvatiti. U trenutku kad je to pokušao Beca neočekivano deliji ravnotežu poremetio na sebe ga povukao, pa se iskosio i znalački pustio da delija padne na zemlju.
Vješto i brzo zajahao ga, a svojim snažnim pesnicama kao kliještima. stegao mu oba zapešća. Zanijemila svjetina i svojim očima nije vjerovala. Žandari se ukipili, trgovci pravoslavci vratove istegli i gledali čudo neviđeno. Pitali se u čudu da li je to David pobijedio Goiijata.
Mnogi Becin zahvat nisu ni vidjeli, ali su vidjeli da delija na leđima leži, da se odupire nogama, pomiče i trza. Ništa mu nije polazilo za rukom, ništa nije uspijevao, jer je bio u položaju iz kojeg se teško iščupati.
Žandari preneraženo buljili i promatrall zajahanog deliju, očekivali da će se osloboditi. Sudac Pešo davao znak da je borba gotova, ali junak iz Srđevića deliju nije puštao dok i ovaj ne prizna da je hrvanje gotovo.
Promucao delija da ga pusti, a pobjednik želio da to čuju i sudac Pešo i brkati žandar Živko. Kad je Beca s delije odskočio, prolomio se aplauz i uzvici radovanja. Veliki Nediljko brzo shvatio da neće u borbeni krug ulaziti, da neće nastupiti, pa obukao skinutu košulju. Prišao Beci koji se smješkao, zagrlio ga, a potom digao na svoja ramena.
Sudac Pešo mu pomogao da se posve ispravi i na njihovim rukama stoji. Beca s visoka gledao kako delija i njegova pratnja stružu praznom ulicom, a svjetina klicala:
“Beca, Beca! Beca majstore! Naša pobjeda!”
i kretala se do obeliska prvog krunjenog hrvatskoga kralja Tonislava. Stolar Nikola ga odveo pred krčmu ,,Zagreb” i posadio na počasno mjesto. Za Becu gazde izdvojile trećinu od dobivenih opklada, pa dobio lijepu svoticu dinara.
Sajamskom okršaju se najviše radovao krčmar gostionice “Zagreb’, veliki gazda Mamić, jer je pošteno veliku riskantnu dinarsku opkladu dobio, jer je za tu sumu mogao vola kupiti. On je za Becu trećinu dobivenog izdvojio.
Dugo se među katolicima Livnjanima slavila dobivena petrovdanska pobjeda, a koščati Beca poslije tri dana kupio putnu kartu i otputovao na rad u Belgiju. Priča se da se i tamo junaštvima okitio, a tek poslije krvavog rata se kući vratio.
Nije volio da ga itko pri rukovanju pozdravlja novim drugarskim pozdravom. Jedanput je sreo suseljanina Bekriju Kelavu i s kršćanskim pozdravom ga pozdravio, a Bekrija mu uzvratio: Zdravo druže, i pružio ruku na rukovanje. Što je jače mogao Beca mu ruku stisnuo i bol mu nanio. Ispod noktiju se krv pokazala, a u dva prstna zgloba bol jaka bila.
– Pobogu, što mi to uradi? Jaučući pitao ga Bekrija. -To ti je za tvoj pozdrav ogdovorio mu Beca. Pitali ga znanci što mu je to trebalo, zbog čega je tako povrijedio Bekriju.
-A što je Bekriji trebalo da me izaziva? To mu je opomena. Meni je on prvi bol nanio, ugrizao me za srce, a mogao je i gore proći .
Prof. B. Penjak )( prenešeno sa stranice Srđevići)
ŽNL: Labuđi pjev Devedesetke i poslijeizborna sramota HDZ-a BiH
Županijska neovisna lista
Da je livanjska Devedesetka u političkom promišljanju i djelovanju jednaka svojoj sestrinskoj stranci iz koje je i ponikla, HDZ-u BiH, nije ni neka nepoznanica, ali da da će ta stranka nakon godina provedenih u oporbi zajedno sa tomislavgradskim HDZ-om pokušati doći na vlast u Županiji kao predstavnica Livna, iako je tu imala slabije rezultate od izravnog konkurenta, nitko nije mogao ni pomisliti.
Vješto su tako ovi politički ortaci zlouporabili HNS-ovu predizbornu koalicijsku politiku kako bi zavladali Županijom bez kadrova livanjskog HDZ-a BiH, čija mjesta su namijenili livanjskoj Devedesetki što je bio cilj HDZ BiH Tomislavgrad i čija realizacija je postala ostvarljiva izborom sedam zastupnika iz Tomislavgrada u Skupštinu Hercegbosanske županije.
Upravo ovo je osnovni razlog neustroja Vlasti u Hercegbosanskoj županiji već osam mjeseci.
Županijski HDZ BiH šuti jer ne zna kako javnosti objasniti da su u Livnu pobijedili, a dobili samo jedan mandat koji im ne može osigurati mjesto prvog čovjeka izvršne vlasti, a teško i ministarsku poziciju. Sram ih je priznati da su ih preveslala stranačka braća iz Tomislavgrada.
Skoro jednako kao oni donijeli su glasova stranci, a pripao im je na kraju samo jedan mandat. “Devedesetka” isto šuti jer je bilo kakav ulazak u vlast liderima ove stranke jedina prilika da se okuse moći prije formalnog utapanja u HDZ BiH i njihovog političkog umirovljenja. Za budućnost stranke i članove jednostavno ih nije briga.
Predsjednik Županijske neovisne liste i Zastupnik u Skupštini: Draško Dalić
Pohvaljeni učenici u OŠ “Fra Lovro Karaula” Livno u školskoj 2018./2019. g. / Popis
Dodjela pohvalnica održat će se sutra, 6. lipnja 2019., na završnoj priredbi u Matičnoj školi s početkom u 11 h. Vidimo se
– Učenici koji su završili 9. razred, a tijekom osnovnoškolskoga obrazovanja imali odličan uspjeh i uzorno vladanje:
• prosjek ocjena 5,0
1. Andrea Ursa (PŠ Priluka)
2. Nika Jurič (Matična škola)
3. Sanja Berić (Matična škola)
4. Petra Ždero (Matična škola)
5. Tibor Josip Čondrić (Matična škola)
6. Josipa Kelava (Matična škola)
• odličan uspjeh svih devet godina
1. Marko Suša (PŠ Ljubunčić)
2. Antonia Gelo (PŠ Ljubunčić)
3. Klaudija Mandić (PŠ Vidoši)
4. Petra Matić (PŠ Vidoši)
5. Ana Ištuk (Matična škola)
6. Sara Tičinović (Matična škola)
7. Iva Ivković (Matična škola)
8. Jakov Mihaljević (Matična škola)
9. Stipe Teklić (Matična škola)
10. Mirko Mihaljević (Matična škola)
11. Magdalena Marelja (Matična škola)
12. Veronika Dolić (Matična škola)
13. Lucijana Vidović (Matična škola)
14. Ivana Medo (Matična škola)
15. Mia Tomić (Matična škola)
16. Andrea Miloloža (Matična škola)
17. Kristijana Lijović (Matična škola)
18. Dženisa Hodžić (Matična škola)
19. Vinko Jakeljić (PŠ Podhum)
20. Ivan Mihaljević (PŠ Podhum)
21. Lucija Omazić (PŠ Podhum)
22. Ružica Živko (PŠ Podhum)
23. Inaja Jandrić (PŠ Podhum)
• Za uspješno predstavljanje Hercegbosanske županije i OŠ „Fra Lovro Karaulaˮ na Ekološkom kvizu „Lijepa Našaˮ koji se održao u Zagrebu u ožujku 2019. pohvaljeni su učenici: Petra Matković, Nina Radić, Anđelka Barać i Marko Suša iz PŠ Priluka – Ljubunčić.
• Za uspješno predstavljanje Hercegbosanske županije i OŠ „Fra Lovro Karaulaˮ na Dramskim igrama na njemačkom jeziku „Theaterspieleˮ pohvaljeni su učenici: Mia Kelić, Gabrijela Križanović, Lamija Golub, Marija Blažević, Marija Brnić, Lejla Jandrić, Ana Kelava, Darija Mihaljević i Iva Jukić (Matična škola).
• Za uspješno predstavljanje OŠ „Fra Lovro Karaulaˮ i osvojeno 2. mjesto na županijskom natjecanju iz matematike 6. travnja 2019. pohvaljen je učenik Tibor Josip Čondrić (Matična škola).
• Za uspješno predstavljanje OŠ „Fra Lovro Karaulaˮ i osvojeno 2. mjesto na Radijskom festivalu u Žepču pohvaljena je učenica Marta Rimac (Matična škola).
• Za uspješno predstavljanje OŠ „Fra Lovro Karaulaˮ i osvojeno 1. mjesto u uličnoj utrci povodom obilježavanja Dana obrane Livna pohvaljena je učenica Katarina Mišić (PŠ Vidoši).
• Za uspješno predstavljanje OŠ „Fra Lovro Karaulaˮ i osvojeno 3. mjesto u uličnoj utrci povodom obilježavanja Dana obrane Livna pohvaljena je učenica Lorena Andabak (Matična škola).
• Za uspješno predstavljanje OŠ „Fra Lovro Karaulaˮ i osvojeno 3. mjesto u uličnoj utrci povodom obilježavanja Dana obrane pohvaljen je učenik Kristijan Omazić (PŠ Podhum).
• Za uspješno predstavljanje OŠ „Fra Lovro Karaulaˮ i osvojeno 3. mjesto na Vjeronaučnoj olimpijadi 2019. pohvaljene su učenice PŠ Ljubunčić: Antonija Sučić, Ana Rimac, Ivka Bilić i Marija Pripušić
• Klokan matematičar je međunarodna neovisna inicijativa čiji je cilj promoviranje matematike među mladim ljudima diljem svijeta. Jednom godišnje u cijelom svijetu istovremeno se održava natjecanje za sve prijavljene učenike.
Ove godine testiranje je održano 21. ožujka 2019. u 12.30. Tisuće učenika diljem svijeta toga je dana u svojim školama pod vodstvom svojih nastavnika matematike (i drugih kolega) rješavalo testove u svojoj kategoriji.
Na ovogodišnjem natjecanju sudjelovalo je 178 učenika OŠ „Fra Lovro Karaulaˮ Livno. Riješene testove koordinator poštom šalje u Sarajevo u središte za BiH, odakle se prosljeđuju na obradu organizatoru koji ih vrednuje.
Ovih dana stigli su rezultati natjecanja. Svi učenici koji su sudjelovali dobili su certifikate. Najuspješniji učenici koji su ušli u 10 % najboljih u svojoj kategoriji na državnoj razini dobili su i diplome. U OŠ „Fra Lovro Karaulaˮ stiglo je 8 diploma.
Najuspješniji učenici OŠ „Fra Lovro Karaulaˮ su: Tibor Josip Čondrić, Karla Čakar, Filip Marić, Adna Karahodžić, Antonio Barać, Adna Palić, Andrea Dalić i Lara Pešić.
Škola je dobila i zahvalnicu za promoviranje matematike i znanosti kroz ovaj izazov.
Svim učenicima i njihovim mentorima iskrene čestitke i sretno u daljnjem radu!
Potpisan ugovor za izgradnju kanalizacijske mreže u Livnu
Gradonačelnik Livna Luka Ćelan potpisao je u srijedu s direktorom Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH Fuadom Čibukčićem Ugovor za dodjelu sredstava za projekt izgradnje sekundarne kanalizacijske mreže od livanjskih naselja Žabljaka prema Rapovini u iznosu od 150.000 maraka.
Procijenjena vrijednost za prvu fazu izgradnje sekundarne kanalizacijske mreže je 935.000 maraka, a počinje od križanja obilaznice i puta Brina-Žabljak. Na tom putnom pravcu izgrađena je primarna kanalizacijska mreža koja će pored naselja Brina obuhvaćati i livanjska naselja Gornji i Donji Žabljak te Rapovine
Dnevnik.ba
Udruga HVIDR-e Livno poziva svoje članstvo na održavanje športskih igara ratnih vojnih invalida
Udruga HVIDR-e Livno poziva svoje članstvo na održavanje športskih igara ratnih vojnih invalida i to prve športske igre Udruge HVIDR-e Livno, koje su ujedno i kvalifikacije za XX športske igre HVIDR-e Hercegbosanske Županije.
Športske igre održat će 07.06. /pikado/ restoran Matić Drinova Međa s početkom u 11,00 sati, i 08.06.2019 god. klub „Dario“ HVIDR-a Livno/streljaštvo, šah, stolni tenis, viseće kuglanje i boćanje/ s početkom u 10,00 sati.
Prijave se mogu obaviti u prostorijama Udruge HVIDR-e Livno ili i na sam dan natjecanja. Pozivaju se članovi Udruge HVIDR-e Livno na prijateljsko i športsko druženje.
Predsjednik Udruge HVIDR-e Livno
Stjepan Pelivan