Nekada je zimulja obilježavala ovo doba godine, padali su snjegovi, okivali mrazevi, pušilo-dimilo u svih šesnaest!
Valjda nam se Bog smilovao pa ublažio temperature, da narod ušpara što drva za narednu sezonu, jer kako je krenulo sa šumom, bojim se da će se drva kupovati na ocipke.
Tko god da je pročitao izvješće sa tematske sjednice na kojoj se razmatralo stanje u šumama, ne može, a da ne zaključi da tu smrdi u svih šesnaest.
Šume su, javna je tajna, postale uhljebnička kuća broj jedan! Toliko ih ima da su se i medvjedi iz šuma povukli poradi konkurencije i prebukiranosti proplanaka. Financijska izvješća su im toliko maglovita da bi i Cosa Nostra imala što da nauči.
No, narod se previše ne sekira na sve to. Jest da ponekad netko zaglavi u zatvoru poradi pola metra drva što je usjekao ili ga opale po džepu.
Opale ga oni koji su, izgleda, uzimali lopatom, zaposlili sve rođake, pa čak i vanbračnu djecu rezervne ljubavnice. Sve su prilike da cijena drva leti u nebo.
Prvi ovogodišnji mjesec je obilježio i nesvakidašnji događaj u kojem su akteri bili jedna pekara, oporbenjak i ministar. Na prvu, nigdje veze sa vezom. No, ne lezi vraže, itekako ima veze kada se te dvije individue i jedan objekat nađu na jednom mjestu.
Treća osoba, valjda oštećenik i nije očito bitna u svemu ovome, jer se ovaj dvojac potrudio da stvar bude itekako interensantna. Udario, otišao, vratio se, zapriječio, psovao, prijetio…. ovaj drugi vidio, prišao, savjetovao ,pravio uviđaj… ‘Će netko nekog da tuži, vjere mi!
U Livnu je postalo izuzetno opasno zaključati kuću na nekoliko godina i otići jer nikada ne znaš kada će se prišuljati bageri i istu sravniti sa zemljom. Još ako je stara i povjesna, tim se više našim službama omili da je “dotemelje”.
Ne brinu te službe mnogo o povjesnim vrijednostima, o mogućnosti zaštite ili u najmanju ruku pokušati pronaći nasljednike. To uzima mnogo vremena i rada, a Mile Bagerista ionako sjedi u bageru besposlen.
Od kada smo se ekološki osvijestili i prestali ložiti ugljen (kvragu smo dali Tušnicu) i paliti gume za svitnjake, ukazao se jedan veliki problem. Stvorio se veliki višak starih guma (kriva policija, te šara ovolika, te šara onolika, te zimske, te ljetne) usljed nerazumne i česte zamjene.
Gdje su vremena kada su jedne gume valjale za cijelu godinu i tjerale se do žica?
No, kako smo se pogospodili tako se i nataložilo mnoštvo guma koje su se ukazale na par lokacija. Već ekološki osviješteni izdvajamo masne pare za saniranje tih deponija jer, gle čuda, glupo bi bilo sad natjerati one koji su ih tu i dotjerali da to sami saniraju.
Sanirat će narod, a ti zagađivači za kontra uslugu neće naplaćivati napuhivanje guma i zavrtanje kapica na ventile.
Zbog sveg ovog napisanog donio sam i nekoliko odluka, a to su:
prelazim na solarno grijanje poradi očuvanja populacije međeda koji su ugroženi od najezde šumara,
ne kupujem više kruh u najpoznatijoj pekari u Livnu. Nikad se ne zna, a Zna se,
ne zaključavam kuću na duže od pet dana, Mile Bagerista turira Volva,
ne mijenjam više gume na autu, jer će iste završiti na deponiji pa ću ih opet morati platiti.
Šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća još je bio živ znatan broj Livnjana koji su bili svjedoci trenutka kad je sa kamenog vladarskog kipa skinut pokrov od crvenog baršuna i kad je glazba slavila svečani blagoslov u kamenu isklesanog kršćanskog cara.
Pamtili su bjelokosi Livnjani da se u govorima pred okupljenim pukom i postrojenim vojnicima tadašnje carske kršćanske vojske, u govorima koji su dugo trajali, izvikivalo ime Franje Josipa i imena njegovih generala koji su sudjelovali u ratnim akcijama.
Taj vojni čin se dugo vremena imenovao dvojako, pa ih jedni Livnjani zvali okupacijom, a drugi oslobađanjem Livna. I cara i generale nazivali su tako i diljem Bosne i Zemlje Humske.
Kršćani nazočni otkrivanju isklesanog poprsja cara su zahvaljivali Bogu i vojsci što ih oslobodila robovanja koje je trajalo četiristo petnaest godina, a tu svečanost livanjski Muhamedanci, tako su ih tada nazivali stranci, su bolno doživljavali i za njih je oslobođenje uistinu bila okupacija. Od 15. do 28. rujna godine 1878. bio je znatan broj i ubijenih i poniženih Muhamedanaca.
Kameni ljudski lik bila je novina za sve ljude livanjskog kraja, jer su se do tada klesali i duborezbarili samo likovi svetaca. Dugo vremena moćna Otomanska Carevina nije nikad svoje sultane slavila na način da im je spomenike podizala, pa je i to bilo za čuđenje običnom livanjskom puku.
Ostarjela sijeda glava, Ukromirovog strica Jakova pamtila je domoljubni govor jednog govoru vještog vojnog časnika. Pamtio je slijepi Jakov kako je taj govor najduže trajao, a njegove riječi su se mnogima urezale u pamćenje.
Govorio je carski govornik o daljoj i bližoj prošlosti otomanskog vladanja, govorio da je čin oslobađanja imao svoju krvavu težinu i bolnu planetarnu veličinu, jer je Balkan u drugoj polovini devetnaestog stoljeća bio europski gorući problem.
Teško ga bilo riješiti, teško je bilo protjerati azijatsku vojsku i pridošle Osmanlije, pobijediti osvajače koji su se ugnijezdili na tlu kršćanskih zemalja i uživali u svojoj vladavini. Govorio je kako narod pamti, kako je u narodu zapamćeno, a mnoge narodne pjesme s gusala kazivale o stradanjima i otporu prema moćnom azijskom tuđinu.
Govorio je kako se pamtilo da su sultanovi podanici mnoge kršćanske vjerske objekte sa zemljom sravnili i na njihovim temeljima svoje gradili, a da kršćanski car neće muhamedanske vjerske objekte ni rušiti, ni u kršćanske crkve pretvarati.
Snažnim glasom je podsjećao Livnjane kako je sultanska vlast dječake iz majčinih ruku otimala i odvodila u “adžami oglane”, kako su mnoge kršćanske muške glave odvedene u ratove, pa su ginule u sultanovim osvajačkim pohodima: i u Siriji, i u Egiptu, i na Krimu, ginuli u sukobima s Perzijancima, ginuli na Dnjestru kod Hoćina, na Krimu se borili s Tatarima i borili se za sultana pod bedemima Beča, Sigeta, Budima i na mnogo drugih mjesta.
Morali su zavojačeni livanjski kršćani jurišati i na Klis i na Sisak, i na hrvatsku i na ugarsku vojsku. Na Mohačkom polju su u sultanovoj vojci Hrvati muleme morali ratovati protiv Hrvata i Ugara.
Mnogo je bilo ratnika i s livanjskih prostora koji su za sultane na tri kontinenta ratovali, slavu stekli, pašama i vezirima postali i doprinijeli da se Otomansko Carstvo silno proširi. Tragično je bilo da su neki Hrvati, koji su se poislamili mnogo zla svom narodu i drugim kršćanima nanijeli.
Govorio je grlati govornik i o trojici najpoznatijih poturica, trojici bosanskih paša rođenih u šesnaestom stoljeću koji su najveće jade zadali narodu iz kojeg su potekli. Kršćanske prostore su stalno napadali, ubijali kršćanske ratnike, a narod se zbog ratova raseljavao.
Na napuštene prostore su Osmanlije dovodile tuđe stanovništvo, darivali im imanja, te i na taj način razarali Ostatke Ostataka Hrvatskog Kraljevstva. Neki su se služili lažnim nečasnim obećanjima, mjesecima opsjedali utvrde, obećavali milost, a one koji bi se predali ubijali su.
Tako su širili sandžake i pašaluk. Husrev-beg je sretan bio kad se nakon osvajanja Klisa dokopao mlinova na rijeci Ćikoli i mlinova na Zrmanji i prihodima od mlinova, te pljačkom porušenih samostana i crkava silno se obogatio i u Sarajevu slavu stekao, jer je sagradio jednu velebnu džamiju, jednu obnovio, sagradio turbe, otvarao medrese, biblioteku, bolnicu i osnovao vakuf namu.
Poslije Nusrev-bega i Ferhad-paša je nastavio pustošiti i osvajati prostore nekadašnjeh Hrvatskog Kraljevstva, napadao i osvajao tvrđave i gradove. On je samo u jednoj godini, i to u vrijeme dok je vladalo primirje, organizirao 63 pljačkaška pohoda na hrvatske prostore.
Tri mjeseca je opsjedao tvrđavu koju su sagradili Šubići-Zrinski, tvrđavu Gvozdensko. Opsjedom zašao u duboku zimu, pa glad i studen branitelje pomorila. Iako su pred šatorima vatre gorjele. Ferhad-paša noć prije posljednjeg juriša oka nije sklopio, hladnoća bila odveć velika i uzalud se debelim bundama pokrivao.
Od velike studeni kao puške pucala stabla u šumi, konji lipsavali. Trinaestog dana mjeseca siječnja u tvrđavi Gvozdensko su vatre bile ugašene, a od hladnoće svi u tvrđavi pomrli. Zbog stabala koja su pucala, mislio Ferhad-paša da ga branitelji Gvozdenskog napadaju, pa vojsku digao na uzbunu.
Kad su vojnici u jutarnjem jurišu upali u tvrđavu, našli su stotine mrtvih i branitelja, i starijih ljudi, i žena i djece, pa se paša uplašio se da će ga Bog kazniti, te je naredio da bude doveden katolički svećenik da ih vjerskim pogrebnim obredom pokopa.
U opsadi su uveliko i Vlasi pomogli, i to oni Vlasi koji su mu topove i opremu teglili. Otrovanu hranu u tvrđavu su ubacivali, jer su im obećana seoska imanja oko Gvozdenskog. Vlasi su tada u okolnim selima i ostali, da bi Ferhad-paši bili kmetovi.
Nastavio je Ferhad-paša i poslije toga osvajati i pustošiti još neke kršćanske krajeve, pa je u ratnim pohodima imao i uspjeha, ubio veći broj kršćanskih vojnika, ubio je celjskog grofa Turjaškog i zarobio njegovog sina.
Za grofovsku glavu i za zarobljenog Vuka Engelberga je od njegove majke grofice Katarine je toliko otkupnine dobio da je Banjaluku obnovio i sagradio džamiju Ferhadiju, a i vakuf-namu osnovao. Za sve to i za još mnogo prolivene krvi proglasio ga sultan beglerbegom (gospodinom nad gospodom) i gazijom (herojem).
Sandžak begom je bio i u Budimu, a vojsku iz Bosne vodio je i na Krim i tamo ratovao sa Tatarima. Na veliko iznenađenje mnogih, u naponu snage je izgubio život, jer mu nož jednog roba uleme ispod lijeve plećke do srca dopro.
Hasan-paša Predojević bio je jednako zao. Dao Bišćanima svečano obećanje da će uživati slobodu pod uvjetom da se predaju i potpišu da priznaju sultanovu vlast. Postupio nečasno kao i sultan Mehmed II. i pogazio datu riječ, pobio više od dvije tisuće onih koji su se predali, pa u bihaćkom kraju ostala izreka “Laže k’o Hasan-paša”.
Njega i njegovu vojsku Bog je kaznio kad je 1693. godine požurio s jurišem na Sisak. Branitelji Siska izvršili protujuriš, natjerali mu vojsku na bijeg. Bježali Turci preko mostova na Kupi, a pretrpani mostovi se rušili i raspadali.
Udušio se i Hasan-paša. Udušio se i livanjski sandžak-beg Sinan. Božja kazna stigla osvajače, pa ubijenih i utopljenih u Kupi bilo oko sedam tisuća.
Svoj govor carski govornik je završio riječima: „Ovdje u Livnu su sultanovi ratnici ravno četristo petnaest godina agovali, begovali i paševali, držali da je Livno zauvijek postala posjed koji će hraniti potomke velikog Osmana. Prevarili su se, jer se u zemlji ovoj ničija vlast nije zauvijek ukorijenila i okamenila. Ovaj car čiji lik je isklesan u kamenu je oslobodio Livno, a u oslobađanju Livna izginuli su i naši kamaradi.“
Napomenuo je slijepi Jakov, da su se govornikove riječi pažljivo su slušale i pamtile, da se na kraju govora skandiralo se ime cara Franje Josipa.
O tome što je austrougarska vojska doživljavala i što je radila u Tamnom Vilajetu opisao je i veliki književnik Eugen Kumičić, pa se zna da je carska vojska nailazila na otpore i kod nekih gradova žestoko ratovala.
Begovi, koji su se bili usplahirili i iz tromosti na noge ustali, su s devedeset i dvije tisuće begovskih vojnika više od mjesec dana branile sultanovu vlast. Begovi su svoju vojsku Ustašama zvali.
U Livnu su samo dva teška topa branila Livno i kad su begovski topnici potrošili željeznu i kamenu topovsku đulad, iz hatora (prkosa) su ih i dalje barutom i glinom punili i šupljim pucnjevima ustajalo ropstvo branili.
Osvojivši Livno, kršćanski car oba je šupljopucnja topa u svoj ratni muzej premjestio i kao raritetno zarobljeno oružje u svom muzeju u Beču izložio. Otjerao je i jalove teške puške kremenjače, kao i zahrđale male topove.
Pamtilo se da je u Livnu Kršćanska Carevina Austrougarska znatan broj svojih kamarada na Rapovinskom groblju pokopala. Pokopala je poginule i dosta onih koji su umrli od tifusa. Najviše ih poginulo iznad sela Kablića, jer su tamo na begovske sačekušu naišli.
Sa Rapovinskog groblja puca lijep pogled na livanjske planine i na, grad kojeg narodni guslari nazvaše ”prokletim Lijevnom”.
Na tom najstarijem kršćanskom groblju na jednom nadgrobnom križu je uklesano:
„Hie ruhen unsere Camaraden”
a ispod naslova na njemačkom jeziku imena poginulih. U novije vrijeme, u posljednjih pedeset godina je jedan broj tih grobova oštećen, a neki su uzurpirani, pa postali počivališta drugim Livnjanima.
Kad se o svemu dobro promisli, kad se nastoji razumjeti prošlost, postaje razumljivo zbog čega su mnogi „Muhamedanci“ pobjegli u podneblje sultanove prijestolnice. Njihov strah pred neizvjesnom budućnosti, strah odraslih za one u kolijevkama, oteo im bio san, pa su se rastajali sa zemljom Bosnom i zemljom Hercegovinom, iselili se na daleko anadolsko tlo, na sigurnost drugog kontinenta.
Tamo su jadikovali, a priča se da im potomci još jadikuju za pradjedovskim zavičajem. Mnogi su dugo sanjali povratak napuštenim domovima, mnogi su dugo snivali izgubljeni raj, a njihovi potomci još nisu prestali sanjati i zazivaju Božju pomoć da se vrate u zemlju zelenih brda, bistrih rijeka, plodnih ravnica, mračnih šuma, kamenjara, šušnjara punih zmija, crnih udovica i ptica kukavica. U njihovim snovima posebno se javljaju slike onog što su kalifi (vršitelji svjetovne i vjerske vlasti) postigli, a njihovi pradjedovi ostavili.
Tijekom četiri stoljeća vladavina sultana podanici koji su odselili su u kamenitom gradu, u „prokletom Livnu (Hlivnu-Lijevnu)“ ostavili životne velike uspomena. Neki Livnjani pričaju da su na hadžu u Mesinu susretali potomke iseljenih Livnjana i da su oni započinjali priče sa uzdasima.
Neki su spominjali svoja prezimena i pitali za moguću rodbinu u Livnu. Pričali su i o uspomenama koje su njihove pretke vezivale za sivo plave gromade visokih, a mjestimice crvenih stijena, za hladnu vodu koja iz stijena ispod Crvenica izbija, za lijepi kameni neveliki most na izvoru Bistrice, za izlete na rijeke livanjske i o mnoštvu lijepih drugih uspomena o kojima su im pričali.
Njihovi pradjedovi i djedovi su doživjeli mnoge radosti ispod plavetnog livanjskog neba. Pamte da su im pripovijedali o brojnim livanjskim džamijama. Od hadžije su saznali da se od se šest povećih džamija u jednoj nitko više Bogu ne moli, jer ju je u Drugom svjetskom ratu avionska bomba načela, jer joj se okrugli minaret toliko pomjerio da su ga s tornjem u Pizi uspoređivali.
Kazivali li im da su tu džamiju Livnjani Perkušom zvali, da je nosila ime graditelja Perke Mehmeda. Da uz džamiju još postoji stari harem (groblje). Pričali kako se iskošeni minaret malo po malo k zemlji naginjao i prolaznicima prijetio.
Bog je htio da jednog ljetnog popodneva prestane prijetiti i da se uruši. Tog dana je nebeska žega utjerala stariji svijet u kućni hlad, a mlađe odvela na riječne obale i izvore. Neobičnu buku su mnogi čuli, ali tek uvečer uočili da Perkuše kakva je bila više nema. Minaret se strovalio.
Ispričali im da kamena mogila nije dugo čamila, jer su iz Glamoč varoši pristigli vjernici, koji su štovali nauk i vjeru velikog proroka (a.s.) na kamione kamenje natovarili, pa u svom dunjaluku, u svojim Vidimlijama je skoro istovjetnu zidali i ozidali.
Obredniku fra Anđelu Kaiću su nekoliko kamenova poklonili, jer je on prepoznao da je u zidove bila ugrađena kamena plastika na kojoj su bila latinska slova i riječi. Taj franjevac je uočio da je to kamenje od neke porušene crkve.
U Livnu je znano, da se o grobovima poginulih ratnika kršćanskog cara službeno u općinskim institucijama odlučilo da ih se stavi pod zaštitu. Na to ih ponukala obavijest Bečkog graditeljskog ureda da je nekim livanjskim zgradama, koje je gradila Kršćanska Carevina, istekao rok trajanja.
Ta obavijest i donacija austrijske i nizozemske vlade ih nagnala da temeljito obnove veliko kotarsko zdanje, veliku općinsku zgradu. Obnova je dovršena i staro zdanje ponovno ljepotom sja, pa to ohrabrilo Livnjane da se založe i za rekonstrukciju glavnog trga, korzo ulice i korita rijeke Bistrice.
Livno se sad doima kao lijepa urbana cjelina. Preostali grobovi i nadgrobni spomenici poginulih kamarada čekaju da netko izdvoji novce i za njihovu sanaciju, da budu čitljiva slova poginulih Veribus Unitis ratnika.
Branko Penjak
Najstarija fotografija Livna, iz vremena austrougarskog zauzimanja grada 1878. godine
Livnjak po rođenju, pravnik i odvjetnik po zanimanju, tekstopisac i poeta po hobiju, sve je to Svetozar (Sveto) Ivetić.
Počeo je u struci raditi u svom rodnom gradu, a onda ga je ratni vihor odveo iz Livna u Banja Luku.
Rodna gruda u kojoj se rodio i odrastao uvijek mu je bila pri srcu, pa zbog toga vrlo često navrati u svoj rodni kraj.
Pored pravne struke, pisao je Sveto i u ranoj mladosti. Između ostalih napisao je tekst za pjesmu “Košćate ruke” od grupe Bolero.
U nastavku svoga hobija, nastavio je sa poezijom. Zadnje što je napisao je “Postojanje”. Iz ovog djela izvadio je neke stihove i napravio je lijep uradak, ilustrirana poezija.
U MUP-u Hercegbosanske županije kontinuirano se ulažu napori i ostvaruju sve bolji rezultati u njegovom funkcioniranju i stvaranju sve kvalitetnijih uvjeta za rad njegovih djelatnika. Ilustriraju to i aktualni radovi na zamjeni prozora i građevinskih otvora na zgradi u središtu MUP-a u Livnu vrijednosti 135.000,00 KM . Realizacija ovih sredstava je iz Projekta obnove zgrade MUP-a HBŽ u Livnu za 2019.-2021. godinu u cjelokupnom iznosu od 746.561,00 KM koji je prihvaćen u Programu Javnih investicija HBŽ-a i Federacije Bosne i Hercegovine.
Prihvaćeni projekt je kandidiralo Ministarstvo unutarnjih poslova HBŽ-a i bit će realiziran u nekoliko faza ovisno o raspoloživim sredstvima. Izvođenje radova danas je obišao ministar MUP-a HBŽ Darinko Mihaljević izrazivši zadovoljstvo urađenim i viđenim. Rekao je: “Zahvaljujem Vladi HBŽ-a što je ovaj projekt uvrstila u Program javnih investicija za razdoblje 2019.-2021. godine. Sama realizacija projekta dovest će do značajnih ušteda energije, a i uvjeti rada uposlenika bit će bolji tako da će i efikasnije pružati usluge žiteljima”.
Stalna briga o radu MUP-a HBŽ ogleda se i u nabavci 11 policijskih automobila koji su već uključeni u svakodnevni rad policije. U MUP-u HBŽ u tijeku je instalacija novog sustava video nadzora na prostorima HBŽ-a što će značajno povećati očuvanje javnog reda, mira i sigurnosti građana i pomoći policiji na otkrivanju i suzbijanju kaznenih djela. Sredstva za sve navedeno osigurala je aktualna Vlada Hercegbosanske županije koja stalno prati financijske potrebe MUP-a u ovom i drugim segmentima djelovanja resornog ministarstva.
Podsjećamo da će osnovica plaća uposlenika MUP-a i drugih korisnika proračuna Županije biti povećana 8 % nakon usvajanja proračuna HBŽ-a za 2020 godinu, a najkasnije od 01. travnja 2020 godine. Sa ovim povećanjem u zadnja 24 mjeseca plaće policajcima su veće za 22,75 %.
Svakakvih ludila smo se nagledali i još svakakvijih budalaština naslušali u ovom našem komadiću svemira, neprepričljivom i nedokučivom Balkanu, pa iduća priča vjerojatno i neće nikoga previše iznenaditi, a opet predragocjena je u toj niski sjajnih bisera da bismo je preskočili.
Dakle, evo je. Uz napomenu da je sasvim friška i da je u originalu možete pronaći na livanjskome Relax portalu.
Čelni ljudi Hercegbosanske županije – imena su nebitna, to vam dođe kao bosanskohercegovački pandan, recimo, Blaženku Bobanu, samo što tamošnje županije imaju i vlade i ministre – odaslali su priopćenje, i to mrtvi-hladni, o tome kako su obišli izvođenje radova na zamjeni prozora i građevinskih otvora na zgradi u središtu MUP-a u Livnu.
Došli ljudi s tamnim odijelima i još tamnijim automobilima i obišli. Postavljanje novih prozora. I gdjekojih vrata.
Pa su izdali priopćenje u kojem naglašavaju kako “u MUP-u Hercegbosanske županije kontinuirano ulažu napore i ostvaruju sve bolje rezultate u njegovom funkcioniranju i stvaranju sve kvalitetnijih uvjeta za rad njegovih djelatnika.”
“Ilustriraju to i aktualni radovi na zamjeni prozora i građevinskih otvora na zgradi u središtu MUP-a u Livnu”, piše u Vladinu priopćenju i dodaje se da vrijednost radova na zamjeni prozora iznosi 135.000 konvertibilnih maraka.
Pomnožite s četiri pa ćete dobiti iznos u kunama.
“Izvođenje radova danas je obišao ministar MUP-a HBŽ Darinko Mihaljević izrazivši zadovoljstvo urađenim i viđenim”, nastavlja se u priopćenju.
Slijedi i izjava ministra Darinka. Kazao je: “Zahvaljujem Vladi HBŽ-a što je ovaj projekt uvrstila u Program javnih investicija za razdoblje 2019.-2021. godine. Sama realizacija projekta dovest će do značajnih ušteda energije, a i uvjeti rada uposlenika bit će bolji tako da će i efikasnije pružati usluge žiteljima.”
Jedna (ne)zgoda iz 5. razreda Osnove škole I. G. Kovačić u Livnu
KAKO SE ČITA STOCKHOLM?
Naravno da bih voljela da su “Kauboji” osvojili zlato, ali što fali srebru i drugom mjestu u Europi, ali mi je drago nešto što nema veze sa sportom, a vezano za Stockholm.
Naime, kad god čujem, pročitam ili trebam napisati ime glavnog grada Švedske, nešto me štrecne oko srca, oživi jedna davna uspomena, iz sredine 60-tih godina prošlog stoljeća.
Bila sam učenica 5. ili 6. razreda Osnovne škole u Livnu kad smo iz Zemljopisa učili Švedsku, a nastavnica bila lijepa i dobra gospođa Ljuba Brdar (tada djevojačko Vrdoljak ). Sada pokojna, pokoj joj dobroj duši.
Bila sam odlična učenica (hvalite me usta moja!), a kad me nastavnica Brdar prozove pred kartu da pričam o Švedskoj, ja sve znam, pričam li pričam, ali nikako se sjetiti glavnog grada. Vidim ja na karti što piše, počnem izgovarati Stokholm, ali ode i na Stoklhom i na Stolhlom, samo nikako potrefiti.
-Ljube, evo ti 5 s točkom, a za idući put napiši 50 puta kako se piše, a kako čita glavni grad Švedske – povisi nastavnica Ljuba glas, a ja pognute glave na mjesto.
I jesam, napisala po pedeset puta i kako se piše i kako se čita glavni grad Švedske, ali kad me nastavnica upita, ja opet zape?! Ostade neizbrisana točka uz 5, možda mi je na kraju godine i zaključena 5 s točkom, haha. Davno bilo, a traumica od Stockholma ostade do danas.
Nećete vjerovati kako sam tu bilježnicu s odrađenom kaznom ovih dana našla na tavanu, ali našla i jednu dugu pjesmu, ima 27 strofa od po četiri stiha, a svaka je posvećena jednom nastavniku ili nastavnici iz moje tadašnje škole u Livnu, napisane na polugodištu osmog razreda.
Povremeno ću ih objavljivati, a sada kad oživih uspomenu da dragu nastavnicu Ljubu, evo što sam o njoj zapisala: “U razred ulazi nastavnica zemljopisa Ljuba, zgodna plavuša izgleda strogo, ali nije gruba. Baš suprotno, vesela je, nasmijana i blaga, dobra je prema učenicima i svima je draga.”
Fotografija bi mogla biti baš iz polovice 60-tih, a snimljena je pred Osnovnom školom I.G. Kovačića u Livnu, snimio nastavnik matematike i voditelj foto sekcije Ivo Kelava, sada pokojni.
P.S. Školske kolegice i kolege iz Livna, sjećate li se ovoga, ne dajte mi izmišljati?
HRVATSKA LISTA ZA LIVNO: OTVORENO PISMO MINISTARSTVU UNUTARNJIH POSLOVA HBŽ-a, dostavlja se
Poštovani ravnatelju policije Ilija Jakić, uposlenice i uposlenici MUP-a HBŽ-a,
Nakon priopćenja Ministarstva unutarnjih poslova HBŽ-a od 24.01.2020. godine, ovim pismom želimo Vas upoznati da je Hrvatska lista za Livno, na Lokalnim izborima 2016. postala predstavnička stranka u Gradskom vijeću Livno, čija je obveza štititi Ustav i zakone u BiH, posebno, kada je u pitanju osiguranje i zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda sukladno ustavu, analiza stanja javnoga reda i mira, sigurnosti ljudi i imovine, te predlaganje mjera prema nadležnim tijelima, kao što je propisano Zakonom o načelima lokalne samouprave.
Hrvatska lista za Livno ne može utvrđivati odgovornost sudionika prometnih nezgoda, posebno prometnu nezgodu koju je 23.01.2020. skrivio Darinko Mihaljević, ministar MUP-a HBŽ-a, jer je utvrđivanje odgovornosti u nadležnosti policije i pravosuđa.
Pismom želimoukazati, da je dužnost očevica prijaviti prometnu nezgodu u kojoj sudionici ne postupaju sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama u Hercegbosanskoj županiji (nadalje: Zakon).
Problem nastaje, kada MUP HBŽ-a krivce za prometne nezgode štiti krivotvorenim službenim ispravama, kao u slučaju ministra Darinka Mihaljevića.
Ovakvo postupanje ukazuje na problem u funkcioniranju MUP-a HBŽ-a, što dokazuju kupljene diplome dužnosnika MUP-a, izdavanje lažnih potvrda o okolnostima stradavanju u ratu, nezakonita zapošljavanja članova obitelji i osoba s problematičnom prošlošću, krivotvorenje službenih dokumenata MUP-a i potpisa ravnatelja Policije, zaštita osoba koje su otuđile arhivu HVO-a, neki su od problema MUP-a.
Nedopustivo je, da Ministarstvo unutarnjih poslova (nadalje: Ministarstvo), javnost upoznaje o prometnoj nezgodi Darinka Mihaljevića na temelju krivotvorene zabilješke o dojavi prometne nezgode.
Ovakvo postupanje Policije ima za cilj zaštititi ministra Darinka Mihaljevića, koji nije prijavio prometnu nezgodu Odredbama članka 161 st. 2. i 3.Zakona propisanoje:
(1) Vozač sudionik u prometnoj nezgodi obvezan je prijaviti i prometnu nezgodu s manjom materijalnom štetom, ukoliko je šteta nastala drugoj osobi, odnosno njegovom vozilu ili na drugoj stvari.(2) Nakon prometne nezgode u kojoj je nastala samo manja materijalna šteta, vozači su dužni odmah ukloniti vozila s kolnika i razmijeniti osobne podatke, te popuniti i potpisati obrazac europskog izvješća o prometnoj nezgodi.Vozači ne smiju napustiti mjesto nezgode prije nego što popune i potpišu izvješće i razmijene podatke iz ovoga stavka.
Darinko Mihaljević nije prijavio prometnu nezgodu, nego se udaljio s mjesta nezgode suprotno odredbama čl. 161. st. 2 i 3. Zakona, a da prije udaljavanja nije fotografirao položaj vozila i mjesto prometne nezgode iz veće i neposredne udaljenosti, nije fotografirao oštećenje na vozilu i nije popunio i potpisao Europsko izvješće o nezgodi s oštećenom osobom.
Policija na mjestu prometne nezgode nije zatekla sudionika prometne nezgode ministra Darinka Mihaljevića, niti osobu koja je nepropisno parkirala vozilo na prometnici, pa je nejasno na temelju kojih je podataka policijski službenik sastavio službenu zabilješku jer nije fotografirano mjesto događaja i vozila, kako bi na temelju tih utvrđenih činjenica primijenili odgovarajuće ovlasti temeljem Prekršajnog zakona, jer policija obavlja očevid bez obzira na materijalnu štetu, kada se jedan od sudionika udaljio s mjesta prometne nezgode.
Odredbama čl. 37st. 1Zakona propisanoje: Vozač koji namjerava izvesti neku radnju vozilom na cesti ili vozilo uključiti u promet (pomijeranje vozila udesno ili ulijevo, mijenjanje prometnog traka, pretjecanje, obilaženje, zaustavljanje, skretanje udesno ili ulijevo, polukružno okretanje, vožnja unatrag i sl.) smije započeti takvu radnju samo ako se prethodno uvjerio da to može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila i smjeru i brzini kretanja.
Odredbama članka 38. st. 1. Zakona propisano je: Prije izvođenja radnji vozilom iz članka 37. ovoga Zakona, vozač je dužan jasno i pravodobno obavijestiti o svojoj namjeri druge sudionike u prometu dajući znak pomoću pokazivača smjera ili, ako oni ne postoje, odgovarajućim znakom rukom.
Odgovornost ministra Darinka Mihaljevića je veća u odnosu na druge sudionike u prometu, jer je ministar ovlašten da donosi propise kojim se određuje sigurnost prometa na cestama.
Ministar nije postupio sukladno čl. 37 st.1 i 38 st.1 Zakona. Samim time, Darinko Mihaljević je počinio više prekršaja iz Zakona, zbog čega treba snositi prekršajne sankcije i političku odgovornost, jer je mogao ugroziti živote dvoje male djece, koja su se nalazila u vozilu bez nadzora roditelja.
Umjesto isprike javnosti, nakon prometne nezgode koju je skrivio ministar Darinko Mihaljević, posebno, jer se udaljio s mjesta prometne nezgode i nije pokazao obzira prema dvoje male djece koja su se nalazila u vozilu, koju je mogao životno ugroziti, Ministarstvo u priopćenju iznosi neistinite činjenice kako bi zaštitilo Darinka Mihaljevića.
Naime, neistinite su tvrdnje da su se sudionici prometne nezgode na licu mjesta dogovorili naći na drugome mjestu oko dogovora o saniranju štete, jer oštećena vozačica nije bila sudionik prometne nezgode.
Činjenica da je njeno vozilo bilo nepropisno parkirano, ne znači da je bila sudionica prometne nezgode.
Darinko Mihaljević pokretanjem vozila unatrag, postupao suprotno odredbama čl. 37, 38 i161. st. 2 i 3 Zakona o sigurnosti prometa na cestama u HBŽ.
Udaljavanje ministra s mjesta prometne nezgode snimile su nadzorne kamere.
Kao jedini očevidac prometne nezgode prišao sam vozilu u kojem se nalazila vozačica s dvoje djece, koju sam upoznao o detaljima prometne nezgode.
U tom momentu na mjesto prometne nezgode se vraća Darinko Mihaljević, koji nepropisno zaustavlja vozilo, izlazi iz vozila, ide prema meni, prijeti i upućuje uvredljive riječi„ Bog ti mater j…, što se imam ja u ovo miješati, ja ću ga zapamtiti i sl.“.
Nakon ovih prijetnji udaljavam se od ministra i putem telefona policiji prijavljujem prijetnje i prometnu nezgodu.
Pošto me nitko iz policije šest sati nije pozvao da se javim u službene prostorije radi davanja iskaza, nepozvan, pristupio sam u policiju.
Od dežurne osobe upućen sam kod Š.D., kojem sam objasnio razlog dolaska. Š.D., kao ovlaštena službena osoba me upoznala da ne trebam davati iskaz, jer je on u službenoj zabilješci napisao da je Darinko Mihaljević prijetio sudionici prometne nezgode.
Zatečen objašnjenjem Š.D. rekao sam da nisam prijavio prijetnje vozačici, nego meni, nakon čega je Š.D. upoznao zapovjednika PP Livno i šefa Odjela krim policije da je napisao pogrešnu službenu zabilješku.
Nakon povratka me upoznao da će biti napisana nova službena zabilješka, pa me uputio u drugu prostoriju da dam iskaz kod M.P. u svezi prijetnji.
Ministarstvo, dana 24.01.2020. upoznaje javnost o prometnoj nezgodi Darinka Mihaljevića na temelju krivotvorene službene zabilješke, zbog čega ću podnijeti prijavu FUP-u i SIPA-i protiv svih odgovornih osoba u Ministarstvu, koji su sudjelovali u ovim nečasnim radnjama.
MUP HBŽ-a manipulira javnost kada tvrdi, citiram: „Po izjavama sudionika i svjedoka nakon kraćeg razgovora na samom mjestu prometne nezgode isti su se dogovorili naći na drugoj lokaciji, te zajedno s mužem druge sudionice p/n detaljno pregledali m/v marke „Audi“. Nakon pregleda vozila sudionici prometne nezgode su se usaglasili da na vozilu nema nikakvih oštećenja“, završen citat.
Ovakvo priopćenje Ministarstva demantira Darinko Mihaljević, koji je za portal Bljesak.info, potvrdio manju materijalnu štetu, pa je nejasno, iz kojih razloga MUP obmanjuje javnost.
Zbog istinitog informiranja javnosti, navodni svjedok je Branko Đapić, koji se u momentu prometne nezgode nije nalazio na mjestu prometne nezgode, nego u kafiću s dvojicom kolega.
Hrvatska lista za Livno i dalje će ukazivati na zataškavanje nezakonitih radnji od strane MUP-a HBŽ-a, bez obzira na prijetnje koje dolaze očevicu prometne nezgode od ministra Darinka Mihaljevića, koji je jedini krivac za prometnu nezgodu, ne prijavljivanje prometne nezgode, napuštanje mjesta prometne nezgode i što nije popunio i potpisao Europsko izvješće o nezgodi s vlasnicom vozila, u koje je udario pokretanjem vozila unatrag.
Pozivamo ravnatelja Policije K10 da utvrdi odgovornost svih osoba koje su sudjelovale u krivotvorenju službene zabilješke policije o dojavi prometne nezgode od 23.01.2020. godine, i o svemu upozna javnost.
Livno, 29. siječnja 2020. PREDSJEDNIK, Jakov Perković
Danas su župan Blaženko Boban i zamjenik župana Luka Brčić primili predstavnike braniteljskih udruga iz Livna i s područja susjedne Herceg-Bosanske županije. Razgovaralo se o izgradnji Doma hrvatskih snaga u Rujanima, kao i o drugim mogućnostima suradnje ovih dviju susjednih županija.
Inicijativu za izgradnju Doma hrvatskih snaga u Rujanima pokrenuli su braniteljske udruge “Sektor Rujani” i Udruga Bruno Bušić uz potporu Koordinacije braniteljskih udruga i Grada Livna.
Na području Rujana, tridesetak kilometara sjeverozapadno od Livna, u travnju 1992. godine dogodila se odlučujuća bitka na livanjskom bojištu. Na tom prostoru hrvatske snage zaustavile su prodor srpske vojske prema Dalmaciji i Hercegovini te uspostavile prvu crtu obrane.
Bilo je riječi i o obljetnici utemeljenja Hrvatskog vijeća obrane, koja će bit obilježena u Livnu 7. i 8. travnja 2020. godine, a program prvog dana obilježavanja bit će priređen upravo u Rujanima.
Uz župana Bobana, zamjenika župana Brčića i predstavnike braniteljskih udruga iz Livna, u razgovoru je sudjelovao i Jozo Vidić, predsjednik skupštinskog Odbora SDŽ za Hrvate izvan RH.
Na samom početku odgovor onima koji će odmah postaviti upit: je li ovo počela izborna kampanja? Odgovor je: Jeste; svojevrsna, neslužbena, da! Evo, ovako otvoreno i bez skrivanja, direktno, javno!
I ovo što slijedi poziv je da se na različite načine uključite u istu, bez obzira što je stav mnogih s kojima sam razgovarao iskazan kroz: sve im se gadi, sve je namješteno, uvjetovano, nema smisla i slično! Itekako točno i dobro detektirano!
Mi zapravo živimo u modernom robovlasničkom sustavu, neprirodnom i nenormalnom stanju u koje je doveden čovjek metodama vladajućih! Netko se samoprozvao gospodarom, dao si za pravo u sve upetljati, sve samo sebi i sličnima različitim neljudskim metodama podložiti.
Misija ovih kojima je to bio cilj postići kroz ovo tzv. slobodno i demokratsko razdoblje zadnjih desetljeća uspješno je realizirana. Postigli su što su htjeli, no nisu niti će ikada postići koliko su htjeli, jer su na svoju žalost nezasitni, u svakom pogledu!
Mamon je ovo svojevrsni, veliki, nažalost koji im se događa! Oni nikako da shvate, jasno nam je i zašto, da ne smiju tako s čovjekom! Čovjek je stvoren kao slobodno biće i nitko mu nema pravo istu uzimati, jer je tako od iskona. I otuda u čovjeku i ta iskonska potreba, nagon borbe za svoju slobodu različitim oblicima oružja. Zbog toga im je pad neminovan; pitanje je samo vremena!
Vjerujem kako je došlo vrijeme da Livno postane „sebično“ i da se konačno zabavi Livnom, a ne da bude prepoznat samo kao poligon za uzlet i odlet iz njega! Stoga vam za nadolazeće lokalne izbore 2020. nudimo neka nova, naša „oružja“.
Nudimo vam svima, a posebno mladima i onima koji do sada nisu uzeli učešća u političkom životu da kao slobodni i neovisni budete na izbornoj listi skupa s onima koji se u svojoj slobodi izjašnjavaju članom ove političke ponude i preuzmete mjesta u gradskom Vijeću gdje se odlučuje o Livnu.
Dakle, ne pozivamo vas da budete dio naše stanke, ako to ne želite; ostanite neovisni! Ako ne to, onda bar budite dio izbornog procesa, izbornih tijela, odbora ispred naše političke ponude!
Ono što tražimo zauzvrat za što god se odlučili je samo: budite moralni i „nekupljivi“! Pozivamo vas da nam se pridružite, kako pojedince tako i udruženja i organizacije, stranke istog razmišljanja s ciljem mogućeg zajedničkog koaliranja, dijeljenja ideja, savjetovanja, preporuka u već započetoj izradi programa…
Vjerujem da je došlo vrijeme neovisnih, slobodnih posebno mladih izvršitelja po osobnom nadahnuću, stavu, znanju, a ne po naputku vrha stranačkih hijerarhija koji za posljedicu ima prije svega gubljenje identiteta, odnosno porobljavanje i to ono najgore, duha.
Realno, nemamo što izgubiti! Tko vam garantira da vas neće slagati i za ono što je mnogima najbolnija točka – radno mjesto – koje su vam obećali Vladajući da ćete dobiti „ako…“? Onima koji već imaju posao tko garantira da neće biti maknuti s istog već sutra?
Tko nam garantira da dogodine, ako sve ostane ovako, nećemo biti u Njemačkoj ili Irskoj? Što nam znači sve imati, a nemati nikoga oko sebe? U konačnici, tko nam garantira da ćemo uopće dočekati sutra?
Stoga stani, promisli, vidi jesi li slobodan i djeluj! I nemojte nam se pridružiti prvotno sebe i privatnih interesa radi, već Livna radi, jer Glavaševićevski prerečeno „Livno-to si ti!“
Za one kojima se još da čitati slijedi i nastavak:
Ne podržavam stav da su svi koji uđu u politiku isti! Lažna je vodilja političkog angažmana da treba ući u „vladajuće“ i djelovati iznutra. Koliko se kroz ove godine novih mladih lica iz „mladeži“ vladajućih pojavilo i u Vladajućim?
Iznimke potvrđuju pravilo, ali brojka je doista zanemariva. Ima ih kao izvršitelja koji su dobili naputak o ponašanju samo za opstanak. A od takvih ništa! I oni koji puni entuzijazma uđu s ovom vodiljom brzo se asimiliraju, brzo ih ubace u kalupe.
Razočarava me da se taj primitivni, vrijeđajući, nehumani, despotski, ucjeniteljski način od strane trenutno vladajućih na ovim našim prostorima još koristi. Time obrazovane, mlade ljude pretvaraju u mlade starce, robote, slijepe poslušnike koji jedva mogu proći ovim gradom uzdignute glave.
Interesantna je činjenica da ćete i vladajuće s različitih razina vlasti, a koji žive tu, rijetko kada vidjeti na ulicama našeg grada ili nekim drugim mjestima-ako nisu dobili pozivnicu, onako slobodne, opuštene, neformalne.
I iz toga se puno može vidjeti! U kontekstu ovog osvrta bar: oni ne žive grad, oni nisu grad. Oni takvim ponašanjem iz svog robovlasničkog rakursa zaštićeni u svom mikrokozmosu zapravo omalovažavaju grad – čovjeka.
Žitelji grada Livna i livanjskog kraja, žitelji od Boga darovanog nam najljepšeg dijela u zapadnoj Bosni, svi, a posebno mladi, ušli u izborni proces ili ne, politika će se baviti nama. Zar nije bolje odlučivati o sebi od da odlučuju o nama?
I sam sam u ovo sve nedavno slobodno ušao, za prošle izbore, i još uvijek se osjećam tako! Bilo je tu puno dobronamjernih ljudi koji su rekli da sam lud, da ovo nije za mene, što će mi to, politika će me pokvariti, ali jednostavno po osobnim parametrima i promišljanju, stavovima, idejama vodiljama nisam ih mogao poslušati! Ipak sam tu, pokušat ću, vođen uvjerenjem da politika može i mora biti časno zanimanje.
Ne nisam naivan, naprotiv, svjestan sam svega, a napose fenomena o kojem se jedan političar pita ovako: „Kako to da svaki put pred izbore obnavljaju rupe koje su stvorili, kako to da nas još uvijek love na isti mamac, a mi kao somovi još se na njih damo uloviti?“ (O tim mamcima ću uskoro pisati.)
Hoće li im se to i opet dopustiti te time i supotpisati novo i možda najstrašnije porobljavanje ovisi o svakome od nas!? Ja nisam sporan, već jesam i opet ću svoj doprinos s ciljem kvalitetne promjene dati! A hoćeš li ti!? Hoćeš li ti biti dio ovoga, sam odluči!
I kako god odlučio, sam ponesi posljedice svoje odluke, dobre ili loše, ali tvoje! Ako nećeš ti, uvijek netko hoće, a onda ne budi ljut na druge već na sebe!
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je u srijedu tijekom boravka u Bosni i Hercegovini kako “neće dopustiti nove ‘Oluje’ ” pozvavši istodobno Srbe gdje god oni živjeli da očuvaju svoje jedinstvo.
“Nema više ‘Oluja’ i traktora u srpskoj budućnosti”, kazao je Vučić u Mrkonjić Gradu kamo je doputovao u radni posjet zajedno s članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom. Njih dvojica tijekom dana zajednički su posjetili i Drvar, koji je u Federaciji BiH, no većinsko stanovništvo je srpsko.
U govoru kojega je održao pred nekoliko stotina mještana koji su ga došli pozdraviti, Vučić je ustvrdio kako jako pazi što govori te kako je upravo stoga prije četiri godine u povodu obilježavanja početka akcije “Oluja”, kojom je Hrvatska oslobodila svoj okupirani teritorij, i uputio poruke koje su izazvale brojne reakcije, a u srijedu ih je ponovio.
“Nisam slučajno prije tri godine na obilježavanju 4. kolovoza kazao kako ništa tuđe ne tražimo i nećemo, ali smo kroz toliko tragedija prošli kao narod da nikome više nećemo dopustiti da nas protjeruje”, izjavio je Vučić.
Ustvrdio je kako su Srbi danas gotovo svugdje napadnuti kao narod pa je stoga važno da se oni drže svoje pravoslavne crkve kao stožera koji ih okuplja.
Dodao je kako se to odnosi i na Srbe u Hrvatskoj, koji, kao i Srbi u BiH, pripadaju istom narodu.
“Možemo živjeti u različitim državama, no mi smo jedan narod”, kazao je Vučić.
Tim se stajalištima pridružio i član Predsjedništva BiH Dodik. “Mi nismo nikakvi bosanski Srbi, nego dio jedinstvenog srpskog naroda”, kazao je Dodik.
I on je pozvao Srbe da se drže Srpske pravoslavne crkve (SPC), a pritom je oštro napao vlasti Crne Gore ističući kako treba odbaciti svako nastojanje da se u toj državi pravi “neka nova pravoslavna crkva”. (Hina)
Livanjski Srbi, narod koji je stoljećima stradao, ali i uskrsavao, danas rame uz rame stoji sa svim nedaćama i ponosno prkosi vjetrovima sa Dinare i Šatora u nepregledom Livanjskom polju.
Priredila: Jelena DEŠIĆ
LIVNO, 26. SIJEČNJA /SRNA/ – Srpska sela koja se prostiru nepreglednim Livanjskim poljem ispod Dinare protekli rat je opustošio, danas svega tridesetak povratnika u Gubin vodi ljutu bitku za opstanak, jer su Srbi u tom federalnom kantonu zapostavljeni i uglavnom prepušteni sami sebi.
Život u selima gdje je rat sve uništio veoma je težak. Malobrojni povratnici žive u teškim uvjetima, ali ono što ih drži jeste ljubav prema rodnoj grudi. Najvažnije, ističu, jeste to da ih nisu zaboravili u Republici Srpskoj i Srbiji.
Ovaj kraj, kako kažu u Zavičajnom udruženju “Ognjište”, na prvom mjestu prepoznatljiv je po dobrom i čestitom narodu.
“Srpska livanjska sela danas gotovo da nikome ne pripadaju, ali tu smo mi da vodimo računa o onima koju su se vratili, o svakom kamenu, kući, o svakom pedlju naše djedovine”, poručuju iz Zavičajnog udruženja.
Predsjednik Skupštine “Ognjišta” Nedeljko Vukovljak priča za Srnu da im je cilj da sačuvaju od zaborava običaje i tradiciju koji se prenose s koljena na koljeno, te da to čine i učešćem na raznim sajmovima.
“Ove godine dobili smo poziv za učešće na Sajmu zavičaja u Novom Sadu 22. veljače. S ponosom dolazimo da predstavimo ono po čemu je livanjski kraj prepoznatljiv – Livanjski sir, rakija Plemka, vino, pršuti, autentična narodna nošnja”, kaže Vukovljak.
Udruženje surađuje i sa Vojvodinom, gdje živi veliki broj Srba iz livanjskog kraja, te je od direktora pokrajinskog Fonda za izbjegle i raseljene osobe Duška Ćutila prošle godine dobilo financijsku pomoć.
Intenzivno se radi i na prikupljanju financijskih sredstava za izgradnju crkveno-narodnog konaka pored Crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Gubinu.
“Nijedno selo u Krajini se ne može pohvaliti poduhvatom kakav mi radimo. Projekat izgradnje konaka vrijedan je oko 200.000 KM, a radovi traju i svakog dana naš konak dobija izgled kakav je i zamišljen”, napominje Vukovljak, koji je i jedan od inicijatora izgradnje konaka.
On napominje da od Livna, kome pripadaju, nikada ništa nisu dobili, a oni koji im pomažu su malobrojni.
“Ali, bitno je da kažemo da najveću podršku dobijamo od Republike Srpske i Srbije”, ističe Vukovljak i apelira da predstavnici županijske i federalne vlasti dođu u srpska livanjska sela i uvjere se kakav je život malobrojnih povratnika.
Vukovljak, koji danas živi u Austriji, napominje da je kao dječak otišao iz rodnog sela, ali da nikada nije zaboravio odakle je krenuo.
Jedan od Gubinjana Lazo Pajčin u stihu opisuje ljubav prema zavičaju. “Umrijeću što daleko osta selo moje, Republiko Srpska od granice tvoje”, kaže Pajčin za Srnu.
Livanjski Srbi okupljaju se za praznike, prele, zapjevaju i tada ta sela zažive kao prije mnogo godinina. Svake godine, krajem kolovoza, organiziraju “Zavičajne dani na Gubinskoj parohiji” koji okupe više od 600 parohijana, raseljenih širom svijeta.
Nakon prometne nezgode u Splitskoj ulici, koju je pokretanjem vozila unatrag, sa zabranjenog mjesta za parkiranje izazvao ministar Ministarstva unutarnjih poslova HBŽ-a, pokušavajući se uključiti na glavnu prometnicu, svjedoci smo, da se na mjestu prometne nezgode nesavjesnog Ministra svakodnevno nalazi više policajaca.
Hrvatskoj listi za Livno, koja je predstavnička stranka u Gradskom vijeću Livno, obratilo se više desetaka zabrinutih građana koji traže objašnjenje za takvo postupanje policije.
Hrvatska lista za Livno smatra kako ne postoji niti jedan razlog za takvo postupanje policije, jer BiH nije policijska država, zbog čega policiji nije mjesto na ulicama gradova, osim u onim slučajevima kada policija iz sigurnosnih razloga štiti sigurnost građana i njihove imovine.
Za Hrvatsku listu za Livno nije problem kada policija na ulicama hvata i privodi osobe koje prosjače, migrante koji spavaju na kolodvoru, sprječavaju preglasnu glazbu zbog koje građani ne mogu mirno spavati, posebno nije problem kada privode visoko pozicionirane dužnosnike policije s fabusovom diplomom, dužnosnike policije koji krivotvore službene dokumente MUP-a i potpis ravnatelja Policije K10, jer sva ova postupanja imaju obilježja kaznenog djela.
Za Hrvatsku listu za Livno nastaje problem kada policija samo selektivno štiti sigurnost građana ispred jedne privatne radnje koja najbolje radi od svih sličnih privatnih radnji u Livnu. Posebno nas zabrinjava što se svakodnevnoviše policija u grupama nalazi ispred ovog privatnog objekta, a uopće ne nadzire druga mjesta u gradu na kojima je zabranjeno zaustavljanje i parkiranje vozila, prije svega u samom centru grada od Trga branitelja i Trga kralja Tomislava do raskrižja kod Kaića kuće, gdje je vozačima otežano prometovanje upravo zbog vozača koji se nepropisno zaustavljaju i parkiraju ispred ugostiteljskih objekata, banaka, marketa, pekarnica, frizerskih salona, mesnica i drugih objekata bez ikakvih sankcija ili posljedica.
Hrvatska lista za Livno, javno poziva gosp. Iliju Jakića, ravnatelja Policije Kantona 10 i Darinka Mihaljevića, ministra Ministarstva unutarnjih poslova HBŽ-a, da građanima Livna odgovore, zašto policija svakodnevno nadzire mjesto prometne nezgode ministra Ministarstva unutarnjih poslova HBŽ-a u Splitskoj ulici, zabranjuje pristup i zaustavljanje vozilima ispred tog privatnog objekta, a uopće ne zabranjuje zaustavljanje i parkiranje u centru grada na mjestima na kojima je isto tako zabranjeno zaustavljanje i parkiranje.
Livno, 30. siječnja 2020. PREDSJEDNIK, Jakov Perković
Parkirani službeni automobil ministra policije HBŽParkirani automobil ministra MUP-a HBŽ
Mahir ef. Kevrić, glavni imam Medžlisa IZ Livno je u ponedjeljak, 27.1.2020. godine, pred podne namaz, u mesdžidu Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, učenjem posljednjih sura iz Časnog Kur’ana okončao ispit pred Komisijom za polaganje hifza Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i time dobio zvanje hafizu-l-Kur’ani-l-Kerima.
Komisiju su sačinjavali: kurra hafiz dr. Dževad-ef. Šošić-predsjednik, hafiz dr. Dževad-ef. Hrvačić-član, hafiz dr. Muhamed-ef. Čajlaković-član i hafiz mr. Abdul-Aziz-ef. Drkić-član.
Muhaffiz mu je bio hafiz Edin-ef. Bukva, imam Šerefuddin Bijele džamije i voditelj Škole hifza Kur’ana Bijela džamija, a kojemu je ovo sedmi hafiz kojeg je uspješno spremio za polaganje hifza.
Ovom svečanom činu su prisustvovali roditelji hafiza, otac Midhat i majka Zubejda, brat Sadžid, supruga muallima Šejla, kćerka Merjem, muhaffiz hafiz Edin-ef. Bukva, glavni imam Medžlisa IZ Visoko, predstavnici Medžlisa IZ Livno, kolege i prijatelji.
Hafiz Mahir ef. Kevrić rođen 22.10.1988. g. u Visokom. Završio je medresu “Osman-ef. Redžović” u Visokom, zatim Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, a paralelno i studij na Internacionalnom Burch Univerzitetu u Sarajevu, odsjek za engleski jezik i književnost.
Odmah nakon studija zaposlio se kao imam džamije Ćurčinice u Livnu, a 2018. godine postaje i glavni imam Medžlisa IZ Livno, time preuzimajući funkciju tadašnjeg glavnog imama Dževad ef. Hadžića koji je trenutno predsjednik Medžlisa IZ Livno.
Hafiz Mahir ef. Kevrić oženjen je i ima jednu kćer.
Medžlis IZ Livno je relativno mali Medžlis, ali ima izuzetno vrijedne članove kolektiva, te će nova titula glavnog imama dodatno povećati njihovu ljubav i volju za radom na Allahovom putu na području Livna.
Mahir ef. Kevrić trenutno je jedini hafiz Kur’ana u Livnu, te je na ponos džematlijama, muslimanima i muslimankama ovoga grada, ali i drugim sugrađanima, obzirom na težinu i složenost učenja hifza, te koliko je cijenjena titula hafiza Kur’ana u društvu.
A o počastima hafiza, odabranih Allahovih robova, na Ahiretu, dovoljno govori sljedeći hadis:
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na Sudnjem danu doći će Kur’an i kazati: ‘Gospodaru, ukrasi ga (hafiza)!’ Pa će mu biti stavljena kruna počasti. Potom će kazati: ‘Gospodaru, povećaj mu!’, pa će mu biti obučen ogrtač počasti. Potom će kazati: ‘Gospodaru, budi zadovoljan njime!’, pa će biti zadovoljan njime. Tada će mu biti rečeno: ‘Uči, i uzdiži se i za svaki ajet ćeš dobiti dobro djelo.’” (Tirmizi)
Vlč. Mato Mihaljević, svećenik Sisačke biskupije, preminuo je nakon duge i teške bolesti u petak 31. siječnja u 64. godini života i 32. godini svećeništva.
Vlč. Mihaljević rodio se 31. svibnja 1956. u Potočanima (BiH) od roditelja Kate rođ. Dalić i Mirka. Osnovnu školu polazio je u Potočanima i u Livnu. Teologiju je studirao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Za svećenika je zaređen 19. ožujka 1988. u zagrebačkoj katedrali. Bio je duhovni pomoćnik u Župi bl. Alojzija Stepinca u Velikoj Gorici (1988.), Križevcima (1988.-1989.), Margečanu (1989.) i Krapini (1989.-1990.). Zatim je imenovan župnikom u Gornjoj Jelenskoj (1990.-2011.) i u Velikoj Ludini (2011.-2019.), a bio je i upravitelj župe Vrtlinska (2011.-2014.). Na bolovanje je stavljen 2019. u Svećenički dom u Sisku.
Ma kakav koronavirus!! Ljudi više obolijevaju od uvozne hrane. Teletina starija od pisca ovih redaka.. Svinjetina siva k’o novembarsko nebo. Prekucavanje datuma proizvodnje je dodatni trud uposlenika. Vlasnici ovih trgovačkih lanaca plaćaju reket vodećim političarima. U Bosnu i Hercegovinu izvoze najgore smeće, pače i junetinu iz Moldavije. Domaći poljoprivrednik propada. Nešto povlaštenih dobija poticaje, ali mora šutiti i glasat kako mu se kaže… Dobro veli jedan tajkun, koji se obogatio na duvanjskom puku, gastarbeiterima poglavito: “Saždrt’ će ti Duvnjak sve!!”
U općini Tomislavgrad pojedine ulice nose imena likova i povijesnih osoba koji nemaju ni najmanje veze s našom općinom. Glavni ideolozi imenovanja su bili ex-predsjednik Općinskog vijeća, jedan junoša vladajućih, te po jedan svećenik i jedan hodža. Tako ima Ulica kraljice Teute. Ilirke. Albanke. Pa ima i dva narodna heroja. Partizana. Ma, imaju imena svih živućih, osim stvarnih junaka našega kraja. Nema imena Mirka Beljana, a niti Marijana Šole. Oba stožernici bili. Beljan je vodio emigraciju. Do njegove smrti se nije mogla UDBA uvući u redove otpora u inozemstvu. U Livnu je još gore. Tamo jedna škola nosi ime Ivana Gorana Kovačića!! S čime je taj lik zadužio Livno!? Osim što je pisao morbidne stihove protiv vlastita naroda.
Gledam jedan dan u Livnu, uhljebu dosadno u uredu. Uzvrtio se. Ne može stalno na pauzu. Ne zna kud će sa sobom. Hoda po sobi k’o Herr Flick u onoj seriji. Ćaća mu bio udbaš. Dite se utalilo na vakat. Plaća redovita i dobra. I famozni “topli obrok”. Otkaz. Misaona imenica… Dotle, nazvat ćemo ga Jozo, nosa letve po Frankfurtu. Bio u Rujanima kad su zaustavili srpske tenkove. Ne daju mu posla ni njemu ni ukućanima. Veli vlast: “Nije u suru”. Prolupao. U Njemačkoj obolio. Bubrezi.
Gledam upravo na Dodikovoj televiziji Vučića u Drvaru. Srbovanje pur! Za što su ginuli junaci iz 4. gardijske i 7. gardijske brigade!? Dragan Čović ne smije ni blizu primaknut. Još im mora Eronet sufinancirati “Festival srpske Krajiške pjesme”. A još načelnica Dušica neda gradnju katoličke crkve za hrvatski puk u Drvaru. A sve to u Federaciji BiH i većinski hrvatskoj županiji.
