Dobrovoljno vatrogasno društvo “sv. Ana – Lištani” od jučer je bogatije za vatrogasno vozilo koje su im donirali njihovi prijatelji iz “Hrvatske vatrogasne zajednice”.

Snimku razgovora možete poslušati OVDJE

Radio Livno

ČITATELJ: Danas iza 13 sati je nepoznati manijak za volanom divljao po cesti u Livnu, zaobilaznicom, prekoputa Euroherca. I zabio se u drvo!  Ja iz suprotnog smjera vozio. A on je namjerno krivudao i dodavao gas i zabio se u drvo pored mene!

U trenutku sam pomislio ode ovaj u mene! Srećom nije

Bolje i u drvo nego u druge automobile, a bilo je i pješaka na trotoaru. Pokušavao je čak i pobjeći, ali nije mogao u rikverc. 

Mislim da je, po izgledu, Rom (cigan) ili migrant. Koliko sam uspio vidjeti. Policiju sam odmah zvao, ali nisam ostao kad je došla.

Eto pa ako želiš objavi

U veljači predsjednik HNS Davor Šuker obećao dolazak srebrnih Vatrenih u rodni grad izbornika Zlatka Dalića

Početkom veljače u Livno je došao najpopularniji Livnjak, izbornik hrvatske “vatrene” reprezentacije Zlatko Dalić na promociju vlastite knjige “Rusija naših snova”. Na promociji su bili i “trener svih trenera” Ćiro Blažević, Blaž Slišković te čelnici HNS na čelu s predsjednikom Davorom Šukerom, čiji su korijeni također livanjski.

Ugodno druženje s oko 1000 posjetitelja na promociji iz Livna, središnje Bosne, Hercegovine i Dalmacije pamtit će se po Šukerovoj izjavi:

– Čvrsto obećavam da će hrvatska nogometna reprezentacija u najboljem sastavu doći u rujnu u vaše i naše Livno i odigrati utakmicu protiv Troglava!

Nadam se da će ozračje i tada biti svečano i pobjedničko, kao što je bilo ljetos kada je u Livnu na stadionu izbornika Zlatka Dalića i vodstvo Vatrenih dočekako 60, 70… koliko li već tisuća Livnjaka, Bosanaca, Hercegovaca, Dalmatinaca i ostalih ljubitelja nogometa sa svih strana svijeta, rekao je Šuker i zaradio iskreni i dugotrajni pljesak.

Nazočni su bili oduševljeni. Većina ih je pomislila kako će Livno odmah krenuti s pripremama za taj veliki dan. Naravno, prvo im je palo na pamet da treba zasukati rukave i “srediti” stadion, koji je – ruku na srce – ispod razine događaja koji se očekuje u rujnu, kada u Livno dođe najbolji igrač svijeta Luka Modrić, te Rakitić, Perišić, Lovren, Rebić, Kramarić…i naravno, veliki i dragi sugrađanin Zlatko Dalić…

Međutim, od priprema za dolazak Vatrenih, za sada nema ni malo “p”, kamo li veliko… Što se nogometa u Livnu tiče, prije 10 dana “pukla” je bruka – nogometaši federalnog drugoligaša Troglava nisu putovali na utakmicu u Neum.

Najmanji je problem što će se utakmica registrirati 3:0 za domaćina, jer neodlazak u Neum upućuje na dezorganizaciju, sramotu, nebrigu, nered i nerad: – Nema tu nikakva bauka! U posljednji smo trenutak odustalo od puta, jer se pokvario autobus, o čemu smo obavijestili savez.

Nakon toga smo igrali protiv Tomislava, našega staroga rivala. Bili smo bolji, ali Tomislav je zabio za 2:1 slavlje u 90. minuti. Posjet je bio slab, ali bilo je hladno i kišovito. Priznam da stanje u seniorskom sastavu nije idealno, ali ni katastrofalno.

Trener Zlatko Čondić je vrijedan, dobro radi… Naši mlađi uzrasti nižu odlične rezultate, oni su naša nada i budućnost… Te djece trenira oko 200… Infrastruktura? Imamo plan i projekt. Općina i Županija će financijski pomoći da sve dotjeramo u red. U lipnju će klub dobiti i novu upravu, tvrdi predsjednik Troglava Borislav Kovač, a Luka Čelan načelnik (gradonačelnik, jer Livno je nedavno dobilo status grada) kaže:

– Znamo mi da je Zlatko Dalić najveći livanjski brand. On je i počasni građanin Livna, naš ponos… Da, bio sam na promociji njegove knjige i čuo izjavu Davora Šukera o dolasku hrvatske reprezentacije u rujnu. Naravno, učinit ćemo sve što možemo da doček bude na potrebitoj razini, kao što je ljetos bio doček Dalića i ljudi iz HNS nakon srebra na SP u Rusiji. Za Troglav izdvajamo dosta novca iz proračuna…

Koliko?

– Pa, oko 50.000 KM, što je četvrtina naših ukupnih izdvajanja za sport. Imamo projekte i troškovnik po kojemu ćemo se ravnati glede zahvata na infrastrukturi na stadionu Zgona, obećao je gradonačelnik Čelan, pa spomenuo tribine, atletsku stazu itd, te obećao kako će radovi punom parom krenuti u lipnju…

Lijepo, pomislio sam. Doći ću i pogledati radove kada krenu…

-Radim u klubu kao trener mladih uzrasta. Te djece ima više od 200. Nižu uspjehe. Seniori su drugo, ali što se njih tiče, ne zanimaju me. Da se pitam, ali ne pitam se, ukinuo bih seniore, kaže Danijel Krivić, bivši nogometaš Troglava, Dinama, Širokoga, Brotnja, Zadra, klubova u Belgiji i Mađarskoj, dva puta reprezentativac BiH…

Kritičan je bio i Ivan Jolić, nogometaš od imena, vrsni napadač (Troglav, Široki, Varteks, Zadar, izraelski Hapoel Te Aviv, slovenski Interblock, albanski Skenderbeu)… Jolić je ljetos bio glavni organizator nezaboravne fešte i dolaska hrvatskoga izbornika Zlatka Dalića u Livno i spektakularne proslave svjetskoga srebra na Zgonama, a sigurno će se uključiti i u doček vatrene ekipe na čelu s Lukom Modrićem u rujnu: -Hoću!

Hoću sve što treba i što je u mojoj moći. Hoću je Livno je moj grad koji volim. Nažalost s sportu, poglavito nogometu trenutačno su ljudi koji su tamo zalutali! Neoprostivo je što Troglav nije otišao u Neum. Ni u ratnoj 1993. godini, kada je Livno imalo 85 km dugačku crtu obrane, nije se dogodilo da momčad ne ode na utakmicu.

Livno ima jake gospodarstvenike kao Jako Andabak, Ivan i Mate Rimac, Ivan Miloloža i drugi… Te ljude treba nekako uključiti u rad i obnovu infrastrukture na stadionu. Tu su i svjetski brandovi Dalić, Šuker, braća Kovač. Siguran sam da svi žele i hoće pomoći, ali ih treba animirati, potegnuti za rukav, ako treba kleknuti pred njima, kaže Jolić:

-Odmaknuo sam se davno od Zgona i Troglava. Bio sam igrač i trener, ali nisam više “unutra”. Znam da stanje nije sjajno… Ne idem ni na utakmice, ali znam da igrački kadar nije loš, te daje situacija u klubu organizacijski “niska i zabrinjavajuća”.

Po meni, politika bi trebala dati inicijativu za promjene… misli Miran Dalić, brat izbornika Zlatka Dalića i nekada suigrač Željka Šperca, jedne od klupskih legendi, zaslužnog igrača i trenera juniora i seniora Troglava, izbornika Mediteranske reprezentacije BiH:

-Troglav je utemeljen 1918, nakon što je na molbu livanjskih ljubitelja sporta da se utemelji klub Beograda stigla dozvola “Ministarstva fizičkoga vaspitanja”. Imamo i čuvamo taj dokument. Troglav je svašta doživio u svojoj povijesti. Među prvima u Hercegovačkoj zoni, još 1961. dobio je travnato igralište i tribine, nizao vrhunske rezultate, igrao u Drugoj ligi bivše Jugoslavije… Igrao je i u Republičkoj ligi BiH, a nakon što je BiH postala samostalna, igrao u Premijer ligi… Nažalost, klub je sada “u zastoju”, ali ja sam optimist i nadam se da će doći bolji dani i bolja vremena, kaže Željko Šperac.

www.vecernji.ba

        POZIV

Na konferenciju za medije povodom svečanog potpisivanja Sporazuma o suradnji između Linnovate TP i REDAH
Na panelu:
Strategija upravljanja razvojem – uspostavljanje efikasne koordinacije javnog, privatnog i civilnog sektora

Obavještavamo Vas da Regionalna razvojna agencija REDAH iz Mostara, Zaklada Linnovate Tehnološki Park iz Livna uz svečanost potpisivanja Sporazuma o suradnji organiziraju i panel diskusiju te prezentaciju razvojnih mogućnosti i okvira razvoja.
Panel pod nazivom Strategija upravljanja razvojem – uspostavljanje efikasne koordinacije javnog, privatnog i civilnog sektora će se održati u Livnu 24. travnja 2019. godine u prostorijama Linnovate-a (Zgona b.b. RIMC Livno) od 11 do 13 sati, a sama konferencija za medije će biti u 13:00 sati.

Izjave za medije će dati:
1. Marin Jozić, suosnivač i Predsjednik Upravnog odbora Linnovate,
2. Mirna Jelčić, izvršna direktorica Regionalne razvojne agencije za Hercegovinu REDAH,
3. Miloš Bauk, ministar gospodarstva HBŽ-a.

Bili bismo Vam veoma zahvalni ukoliko biste pronašli prostora da objavite ovaj događaj u Vašim rubrikama, odnosno popratite ga na licu mjesta.
Kontakt:
Bernarda Jozić, direktor Linnovate Tehnološkog parka, 063/ 438-484 bernarda.jozic@linnovate.org

ŠATORI MRĐEN LIVNO: Iznajmljivanje šatora, hladnjača i ostale opreme

Ne možemo da vjerujemo da uoči najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa grad Livno može da ostane bez vode.

Razlog ne znamo ali danas kada se peku kolači, žene kuće čiste, prave raznorazne slastice i sve to bez vode. U svakom slućaju netko bi trebao da odgovara za ovaj krajnji bezobrazluk.

Relax

Uloga livanjske bojišnice u proljeće 1992. bila je od strateškog značaja jer su na tom području hrvatske snage (lokalni dobrovoljci okupljeni u HVO-u i HOS-u) uspjele zaustaviti snažan napad velikosrpskih snaga te obraniti Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Nakon poraza na livanjskoj bojišnici i u dolini Neretve, Srbi mijenjaju svoje planove i okreću se Bosanskoj Posavini s idejom povezivanja prostora od Drine preko Posavine sve do Banje Luke i okupiranih hrvatskih područja.

Jednako tako, događaji na Livanjskoj bojišnici, uz ostala bojišta, pokazali su da se rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini mora promatrati kao jedinstveno i neodvojivo ratište, te da se samo suradnjom i zajedništvom Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine moglo oduprijeti tada daleko nadmoćnijem neprijatelju.

Crta razdvajanja uspostavljena uspješnom obranom Livna u proljeće 1992. ostala je nepromijenjena sve do kraja 1994. godine.

Na južnoj strani Livanjskog polja nalaze se Gornji i Donji Rujani. Priljubljeni uz samu Dinaru, ispod vrha Poviruše. 22. travnja, u Gornjim Rujanima, pokopan je osamnestogodišnji Hrvat, koji je pogođen granatom, tjedan dana ranije.

Za to vrijeme u Čaprazlijama, Sajkovićima, Crnom Lugu, Vrbici, Bojmutu, sve do Grahova, vladala je sajmišna užurbanost. Četnici su dovlačili teško naoružanje, tegljače, pekli odojke i pili rakiju. Bilo je tu i Belih orlova, Arkanovaca i pančevačkih specijalaca, ali glavnina ljudstva bili su domaći Srbi. Bio je tu i general Ratko Mladić i pukovnik Slavko Lisica.[2]

Dana 23. travnja 1992., otpočela je odlučujuća bitka na livanjskoj bojišnici. Srpske su snage udarile iz smjera Bosanskog Grahova i to istodobno na Donje Rujane, na jugu, i na Čelebić, na sjeveru. Najprije topovima. Iz Pržine haubicama 155 mm i dalekometnim topovima 130 mm.

A iz Vrbice haubicama 105 mm. Bila je to kanonada kakvu Livanjsko polje nije doživjelo. Izravno po prvoj crti obrane, ali i po okolnim hrvatskim selima. Taktičku grupu, kojoj je bila okosnica brigada, koja je bila na Kupresu nekoliko dana ranije, u svoj drugi napad na Livno vodio je pukovnik Slavko Lisica.[2][3]

Krenuli su srpski tenkovi, a za njima pješaštvo. Jedna tenkovska kolona išla je južnim rubom Polja, cestom iz pravca Sajkovići-Čaprazlije, imajući na nišanu Donje Rujane, a druga se valjala sjevernim rubom, iz pravca Bojmunte-Vrbica, udarajući na Čelebić. Nisu išli poljem što se rastegnulo između te dvije komunikacije jer ono nije dobro ni za napad, a ni za obranu.

Premda je ravno i naoko pitomo, osobito u kasno proljeće kad se zažuti a rijetki šumarci zazelene, teško je i podmuklo. Močvarno, blatno, išarano ponornicama, a sada i minama. A ni sama širina polja nikome ne daje prednost. Doduše, Hrvati su iskopali nešto rovova, osobito kod Čelebića, ali to je više bilo iz revnosti i nedostatka vojnog iskustva, negoli iz operativno-taktičkih razloga jer je polje loše za ratovanje.[2]

Iz Livna je stigla zapovijed da Donji Rujani ne smiju četnicima u ruke ni po koju cijenu. Izviđači s Poviruše dojavili da su Srbi krenuli s jednom tenkovskom bojnom i jakim pješaštvom ravno na prvu crtu. Istodobno su primljena i izvješća da neki vojnici napuštaju rovove i bježe prema Sinju.

Iza deset sati stiže potvrdu da su prvi tenkovi već kod Jaruge, ispred Kurića Glavice. Četnici su već u Podstrani. Dvadesetak branitelja bježi iz podruma, jer nemaju s čime uzvratiti srpskom raspojasanom čeliku. Tenk tuče topom i strojnicom s pedesetak metara udaljenosti. Prvi mrtvi i ranjeni valjaju se u krvi. Branitelji se izvlače, bježe na Dinaru, prema pletenom rovu.[2]

Dio branitelja u pletenom rovu ne djeluje i samo je pitanje vremena kada će pobjeći. Hrvatski spas u zadnji čas je bio dvadesetogodišnji branitelj iz Osijeka, koji je ratovao u Nuštru i dobro rukovao maljutkom. On je djelovao s jedne kose na Dinari udaljene zračnom crtom od središta Donjih Rujana, kojih devet stotina metara.

Selo je ležalo kao na dlanu, a s njim i tenkovi koji su udarali po hrvatskim braniteljima što su se još tukli. Transporter se već dovukao do same škole, a s njime i četničko pješaštvo. Za njima ostadoše mrtvi, a među njima i starac od sedamdeset godina, preokrenutih džepova i prerezana vrata. U podne, činilo se da je sve gotovo, da je bitka izgubljena, da je na redu još samo konačna egzekucija.[2]

Napad je zaustavljen kada je spomenuti Osječanin uništio tenkove M-84 i M-60 s posadom. U isto vrijeme, stotinjak metara dalje, u Avliji bitka prsa o prsa. Tuku se domaći borci kojima je u pomoć dojurio jedan vod Druge gardijske brigade HV-a, te nekolicina Vinkovčana, zapravo branitelji, koji su porijeklom bili iz ovih krajeva.

Mlate četnike i na juriš zarobljavaju tenk T-55, koji se zapleo među kuće u blizini pravoslavnog groblja. Za nekoliko minuta na njemu je i hrvatska zastava, četnici posustaju i na kraju se u neredu povlače. Hrvati dobiše krila, crta se počela stabilizirati, u demoralizirane vraćati kuraža. Bitka se okrenula.[2]

Na uzvisini iznad sela Provo, kojih pet kilometara od Rujana, general Mladić i pukovnik Lisica nijemo su promatrali taj slom. Neuspjeh na pomoćnom pravcu, odrazio se i na glavnom pravcu, koji je vodio osobno Lisica. On se povukao, vjerojatno strahujući od bočne vatre iz Rujana.

Na tom su pravcu branitelji zarobili oštećeni tenk T-34. U međuvremenu hrvatski su borci već na Kurića Glavici, na samom izlazu iz sela Donjih Rujana. Tjeraju posljednje četnike što u kamione ubacuju mrtve i ranjene i bježe u Čaprazlije i dalje za Bosansko Grahovo. Devetero hrvatskih branitelja je poginulo u Rujanima, a Srbi su imali ne manje od četrdesetak i dvostruko više ranjenih.

Izvor:wikipedija

„I pred svim narodom reče svojim učenicima: Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda“ (Lk 20, 45-47)

Farizeji i pismoznanci Isusovog vremena  bili su naizgled savršeni ljudi: obdržavatelji zakona bez mane i propusta, dobrotvorci, mecene i milosrdnici, postači, molitelji, praštatelji, nemrzitelji…

Sve sjajno, sve blistavo, sve neupitno. Osim jednoga. Osim najbitnijega. Osim srca. Ono im je bilo trulo, smrdljivo i pokvareno. Ono im je bilo prava slika, ono ih je razotkrivalo.

Zmije i leglo gujino. Mirotvorci, ali zapravo pokvarenjaci.

Dobročinitelji, ali zapravo moralne nule. Bogobojaznici, ali zapravo najveće oholice. Služitelji narodu, ali zapravo najveći obmanjivači i varalice istoga.

Farizeja i pismoznanaca u takvom obliku više nema, ali ima, evo, nešto pune gore, nešto puno trulije, nešto puno smrdljivije.

Nešto čemu humanog lijeka čini se nema. Farizeji su barem obdržavali zakon, pismoznanci su barem bili „znanci“, a što je s ovima?

Niti pomisliti ne smijemo, a kamoli tumačiti. Ovakvi razapinju, a kasnije peru ruke. Ovakvi puštaju Barabu i barabe, a tjeraju iz svoje zemlje zbiljske dobročinitelje.

Ovakvi drhte  kao prut od kojekakvih moćnika da im se ne bi izgubila udobna stolica, baš kao što je Pilat strepio od Tiberija.

Ovakvi su u prvim redovima i ne okreću se za ostatkom kolone, jer za ostatak kolone ih uopće, ali uopće nije briga.

Čini se da Livno galopirajućim korakom postaje ZID PLAČA… Plača u punom smislu te riječi, a kraj mu se ne nazire doskora.

Sretan Uskrs, farizeji. Sreatan put, ljudi.

ŽNL

Iznajmljujem hladnjače, šatore i ostalu opremu

Piše: Mate Krolo, hrvatski branitelj iz Livna

KATARZA

Nedavno objavljena kolumna „Livno, je li te sramota“ imala je veliki odjek u javnosti, izazvala je snažne emocije i osjećaje žaljenja kod Livnjaka što nisu pogledali dokumentarno-igrani film o vukovarskim hrvatskim braniteljima „Glavu dole, ruke na leđa“.

Činjenica, da Livnjaci  traže ponovno prikazivanje filma u meni je nastupilo olakšanje kao obnovljen osjećaj za dragocjenost života, nakon svih napetosti i emocionalnog pražnjenja nakon ogledanog filma.

Podrška mojih sugrađana i šire javnosti, budi nadu, kako u našim srcima još uvijek postoji ponos prema žrtvi gradu heroju, kako se ne bi zaboravila njihova žrtva, koji su u neljudskim uvjetima preživjeli strah, prijetnje, batinanja, izgladnjivanje i silovanja.

Agresija na Republiku Hrvatsku prouzročila je neizvjesnost o sudbini više tisuća zatočenih, nestalih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja i civila. Napaćeni grad heroj je puno dao za neovisnu i samostalnu Republiku Hrvatsku, a zauzvrat, tako malo dobio od sviju nas.

Više od dva desetljeća dugu šutnju o sudbinama nestalih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja i civila u Domovinskom ratu, odlučili su prekinuti branitelji snimanjem dokumentarno-igranog filma „Glavu dole, ruke na leđa“.

Snimanje filma sami su financirali bez pomoći Vlade Republike Hrvatske, kako bi otrgli od zaborava stradanja hrvatskih branitelja i civila u koncentracijskim logorima smrti u Srbiji, posebno, kako ne bi pala u zaborav još uvijek nepoznata sudbina 1.491 osobe, koje se vode kao nestale osobe. U sjećanja zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja i civila Vukovara urezale su se riječi jedne majke nestalog branitelja: „Samo da mi ga je naći, dostojno ga sahraniti, da znam gdje da palim svijeće, da znam reći djeci: evo tu je vaš otac, tu kleknite i pomolite se…“.

Vlada Republike Hrvatske nije izdvojila sredstva za snimanje filma „Glavu dole, ruke na leđa“, ali zato iz proračunskih sredstva izdašno financira snimanje filma „Posljednji Srbin u Hrvatskoj“ i njemu slične filmove, kao i tjednik “Novosti” s čijih se naslovnica grubo vrijeđaju vjerski osjećaji katoličkog stanovništva, čime se nekažnjeno širi netolerancija i mržnja prema Hrvatima i na taj način krši odredba o promicanju tolerancije.

Od smrti Franje Tuđmana, prvog predsjednika Republike Hrvatske, sustavno se baca u zaborav domovinski rat, a branitelji ponižavaju i progone, iako bez njihove žrtve ne bi bilo neovisne i samostalne Republike Hrvatske. Danas, neki novi nama (ne)poznati ljudi su preuzeli vlast i u kratkom vremenu uspjeli su raseliti hrvatski narod i branitelje, pa ne čudi što žele u zaborav potisnuti veliku žrtvu zarobljenih vukovarskih hrvatskih branitelja

Predrag Mišić Peđa, zatočenik srpskih koncentracijskih logora smrti koji nije ustupio pred silom i zlom koje ih je snašlo u trenucima njihova zarobljavanja i odvođenja u logore smrti i jedan od protagonista filma „Glavu dole, ruke na leđa“, nakon saznanja o pozitivnim komentarima nakon objavljene priče o njihovim stradanjima u logorima smrti, izrazio je želju ponovno doći u Livno, kako bi Livnjaci ponovno pogledali film o stradanjima preživjelih hrvatskih branitelja i civila grada heroja Vukovara.

Pozivam hrvatske branitelje, političare, gospodarstvenike i ravnatelje srednjih škola u Livnu da pozovu učenike da pogledaju film „Glavu dole, ruke na leđa“, koji će biti ponovno prikazan u dvorani Narodnog sveučilišta u Livnu, u ponedjeljak, 29.04.2019., s početkom u 19:00 sati.

Livno, 24. travnja 2019.

MATE KROLO: Livno, je li te sramota?!

Mario Nađ imao je samo 17 godina kad je stao pred četničke tenkove! Zahvaljujući njegovoj i hrabrosti i zajedništvu branitelja, tog 23. travnja 1992. kod livanjskog sela Rujani Donji zaustavljen je prodor oklopnih vozila tadašnje JNA i četnika iz Hrvatske i BiH koji su krenuli u osvajanje Livna.

“Bitka koja se nije smjela izgubiti!”, nazivaju bitku za Livno iz travnja 1992. u kojoj je sudjelovao i Mario Nađ, tada 17-godišnjak koji je iz Slavonije došao braniti Livno i svojom hrabrošću u livanjskom selu Rujani Donji uništavao oklopna vozila, brojno i mehanizacijki nadmočnijeg neprijatelja koji bi, u slučaju osvajanja Livna imao otvoren put prema Splitu i Makarskoj.

Za svoj dopinos obrani Livna Mario Nađ je u utorak primio priznanje – proglašen je počanim građaninom Livna.

“Teže je pričati, nego pucati na tenkove”, rekao je tim povodom Nađ, nakon što mu je uručeno ovo priznanje, na 27.obljetnicu obrane Livna.

Bitka za livno počela je u travnju 1992. Nekoliko dana nakon osvajanja Kupresa snage JNA, uz pomoć bosanskohercegovačkih Srba i dobrovoljaca pristiglih s bojišta Hrvatske izvele su prvi tenkovsko – pješački napad na grad Livno. Postrojbe JNA iz Glamočkog polja napale su iz dva smjera, cestom Glamoč – Livno, prijevojem Korićina i od sela Dolac prema Strmici. Napad je kao i na Kupresu vodio pukovnik Slavko Lisica koji je za poraz optužio borbeni moral zapovjednika tenkovskih posada.

Drugi udar na Livno, koji se dogodio 23. travnja iz smjera Bosanskog Grahova bio je bolje organiziran, uz podršku teškog topništva i daleko veću vojnu silu, ionako nadmoćnijeg suparnika. Napad na pomoćnom smjeru, nakon prvobitnog proboja ubrzo je zaustavljen u selu Donji Rujani, uništavanjem i zarobljavanjem tenkova.

Neuspjeh na pomoćnom, odrazio se i na glavnom pravcu, prema selu Čelebići koji je osobno vodio pukovnik Lisica. I ondje su branitelji uništili i zarobili tenk te su se brojčano nadmoćniji napadači povukli. Slično kao i kod prvog neuspjeha Lisica je za poraz okrivio kukavičluk lokalnih Srba.

Domaćim braniteljima iz brigade HVO-a ‘Petar Krešimir’, u obrani Rujana i Čelebića, ključnu pomoć pružili su pripadnici Druge i Četvrte gardijske brigade Hrvatske vojske, specijalne Bojne ‘Zrinski’ te HOS-a i dragovoljaca koji su došli braniti rodna ognjišta.

Slijedili su mjeseci teških topničkih napada i diverzija, no livanjska bojišnica, dugačka gotovo 80 kilometara više nije bila u opasnosti. Obranom Livna zapovijedao je Ante Gotovina koji je nakon toga kao zapovjednik nizao samo pobjede u Domovinskom ratu.

Za sigurnost Hrvatske travanjska obrana Livna bila je od neprocjenjive važnosti, jer bi u slučaju uspjeha snage JNA imale otvoren put prema Splitu i Makarskoj, što je i bio konačan cilj agresorske vojske.

Bitke su se na Facebooku sjetili administratori Facebook stranice Marko Perković Thompson. Pogledajte s kojim stihovima.

https://direktno.hr/

Poštovani, ovim putem Vas molimo da dolje navedenu obavijest objavite na svojim portalima i društvenim mrežama kako bi se Vaši čitatelji informirali o predstojećim izborima za članove u Europski parlament iz Republike Hrvatske.

Izbori će se održati u nedjelju 26. svibnja 2019.

Za birače sa područja Hercegbosanske županije biti će otvorena četiri (4) biračka mjesta unutar Osnovne škole: „Ivan Goran Kovačić“ (Župana Želimira 25, 80101 Livno). Pozivaju se birači da izvrše pregled, dopunu i ispravak podataka upisanih u registar birača!

Podsjećamo da se zahtjevi za aktivnu registraciju i prethodnu registraciju mogu se podnijeti zaključno do srijede 15. svibnja 2019.

 Birači koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj:

• ako žele glasovati u inozemstvu, zatražit će PRETHODNU REGISTRACIJU

Birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj:

• birači koji nemaju osobnu iskaznicu s podatkom o prebivalištu moraju podnijeti ZAHTJEV ZA AKTIVNU REGISTRACIJU
• birači kojima je izdana osobna iskaznica s podatkom o prebivalištu izvan Republike Hrvatske NE MORAJU SE AKTIVNO REGISTRIRATI već će biti aktivno registrirani prema adresi prebivališta upisanoj u osobnoj iskaznici.

Popunjeni i potpisani zahtjevi mogu se predati osobno u konzulatu RH u Livnu, poslati poštom (Trg Žitarnica bb, Livno) ili na e-mail adresu konzulata: krh.livno@mvep.hr

Zahvaljujemo i lijep pozdrav.

S poštovanjem, Zvonko Picukarić, konzul III. razreda

KONZULAT REPUBLIKE HRVATSKE, Livno, Trg Žitarnica bb, Bosna i Hercegovina

Telefon: + 387 34 206-323               Email: KRH.Livno@mvep.hr

Pozivaju se Livnjaci na glasovanje za izbor članova EU parlamenta iz RH

Datum: 24.04.2019. godine
Predmet: Oglas za popunjavanje upražnjenih radnih mjesta

EKO SIR PUĐA d.o.o. je tvrtka s dugogodišnjim iskustvom u proizvodnji tradicionalnih tvrdih sireva od kravljeg, kozijeg i ovčijeg mlijeka s planinskih pašnjaka. Odlikuje nas visoki kvalitet naših proizvoda, vrhunsko znanje naših djelatnika koje se prenosi s generacije na generaciju, te stalni razvoj novih i inovativnih proizvoda.

U cilju ostvarivanja naše strategije i postizanja ciljeva poduzeća tražimo suradnike/suradnice za slijedeća radna mjesta:

1. RADNIK NA FARMI KOZA (2 izvršitelja m/ž)

Opis radnog mjesta: Svi poslovi na farmi koza koji uključuju čuvanje životinja, pripremu hrane i hranjenje životinja, provođenje muže te održavanje muzne opreme i reda na farmi.
Prednost imaju bračni parovi. Osiguran je smještaj u blizini farme.

Lokacija radnog mjesta:
• Farma koza „EKO SIR PUĐA“, Čaprazlije (25 km zapadno od Livna)
Vrsta zaposlenja:
Za sve pozicije nudimo stalni radni odnos na neodređeno vrijeme s probnim rokom od 60 dana. Za radnike na farmi koza nudimo osigurani smještaj blizu farme, a prednost imaju kandidati u bračnoj zajednici. Nudimo ugodnu radnu okolinu, redovita primanja i rad u dinamičnom okruženju.

Svjesni smo činjenice da su radnici vrijednost svakog društva stoga ulažemo u njihovu izobrazbu i cijenimo osobni napredak. Širenje poslovanja u regiji za nas predstavlja izazov, stoga zadatke želimo povjeriti odgovornim osobama koje su motivirane za rast i razvoj poduzeća.

Ako ste zainteresirani, svoje prijave sa životopisom i dokazima o stečenoj stručnoj spremi, drugim znanjima te položenim ispitima pošaljite najkasnije do 15.05.2019. na ekosirpudja@gmail.com ili na adresu:
EKO SIR PUÐA d.o.o Livno, Golinjevo bb 80209 Podhum
tel.:034/245-744
fax.: 034/245-277
www.livanjskisir.com
Direktor: Tomislav Puđa

Tijekom cjelovečernjeg programa održavale su se i akcije prikupljanja i darivanja knjiga, a svi sudionici dobili su besplatnu članarinu za cijelu godinu.

U povodu Svjetskog dana knjige i autorskih prava koji se obilježava 23. travnja, livanjsko Narodno sveučilište organiziralo je u utorak navečer u prostorijama Gradske knjižnice u Livnu manifestaciju “Noć otvorenih knjižnica”, koja tematizira knjigu i popularizira čitanje.

Tijekom večeri upriličen je bogat kulturno-zabavni program kojeg su izveli učenici O.Š. fra Lovro Karaula, Područne škole Ljubunčić, te Osnovne glazbene škole Franjo S. Vilhar, kazala je u izjavi za Fenu ravnateljica Narodnog sveučilišta u Livnu Draga Krešo.

Tijekom cjelovečernjeg programa održavale su se i akcije prikupljanja i darivanja knjiga, a svi sudionici dobili su besplatnu članarinu za cijelu godinu. ”Građani su donosili knjige na dar Gradskoj knjižnici, a knjižnica je svoje vjerne čitatelje darivala knjigom”, kazala je Krešo. Usto, dodala je, knjižničari su održali radionicu o micro:bitovima čime je Gradska knjižnica u Livnu početkom godine postala dijelom projekta “Digitalni Građanin”.

Po njezinim riječima, tada je ova ustanova dobila 20 micro:bitova koji su idealan alat za poticanje kreativnosti, kako kod djece i mladih tako i kod odraslih. Upravo zahvaljujući projektu “Digitalni građanin” korisnici knjižnica od najranije dobi započeli su s usvajanjem novih vještina i znanja, posuđujući i koristeći opremu te sudjelujući na besplatnim edukativnim radionicama kodiranja i digitalnog stvaranja.

Ravnateljica Narodnog sveučilišta u Livnu napomenula je kako je glavni cilj manifestacije bio prenijeti ljubav i važnost prema knjizi kao mediju koji ne zastarijeva. Središnja tema ovogodišnje manifestacije bila je “Omiljeni likovi i junaci iz svijeta knjige i stripa” čime se željelo potaknuti na promišljanje o likovima s kojima smo odrastali i od kojih smo učili kako se nositi s izazovima stvarnoga svijeta.

https://www.bljesak.info

Ističu kako je standard i zahtjev Europske unije da svaka zemlja treba zaštititi najmanje 10 posto svog teritorija.

Federalna ministrica okoliša i turizma Edita Đapo održala je sastanak s resornim županijskim ministrima iz Zeničko-dobojske, Hercegovačko-neretvanske i Hercegbosanske županije, te predstavnicima Programa Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP), s ciljem suradnje i uspješnog provođenja aktivnosti na uspostavi novih zaštićenih područja. Iz Federalnog ministarstva navode kako je u FBiH zaštićeno svega 3,24 posto područja, što je mala površina ako se uzmu u obzir iznimno bogatstvo diverziteta, specifična biološka raznolikost, prirodne ljepote i fenomeni naše zemlje. Ističu kako je standard i zahtjev Europske unije da svaka zemlja treba zaštititi najmanje 10 posto svog teritorija.

Foto: PR / Federalna ministrica Đapo sa županijskim ministrima

U sljedećem razdoblju predviđena je uspostava pet novih zaštićenih područja u Federaciji BiH i to Livanjsko polje, planina Zvijezda, pećinski sustav Vjetrenica, Bjelašnica-Treskavica-kanjon Rakitnice i botaničko-floristički rezervat Mediteranetum, što bi moglo iznositi ukupno pet posto zaštićenih područja. Ova prirodna područja, navode, predstavljaju osnovni alat za zaštitu prirode u BiH i svijetu, a sva će nakon ulaska u EU postati dio europskog prirodnog nasljeđa.

”Proces uspostave zaštićenih područja omogućava BiH korištenje i sredstava iz fondova Europske unije i zato je potrebno definirati lokalitete koji su i od evropskog značaja i utvrditi koji je to postotak državne teritorije”, stoji u priopćenju.

Ta područja, tvrde, ni u kom slučaju neće biti ”ograđena” zaštićena područja, već će biti otvorena i često ovise o održivim ljudskim djelatnostima i upotrebi zemljišta. Ukoliko su vlasnici nekretnina izloženi ograničenjima, onda imaju pravo na poticaje ne samo državne, nego i Europske unije, priopćeno je iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma.

https://www.bljesak.info

Muškarac čiji identitet javnosti nije poznat jučer je u dežurnoj ljekarni “Adonis” u Kalesiji otplatio sve dugove građana koji lijekove kupuju na odgođeno plaćanje.

Muškarac je prije dva dana došao u ljekarnu iz koje je za Klix potvrđeno da je dan kasnije u cijelosti platio dugove građana. “Bili smo prilično iznenađeni gestom, jer su rijetke situacije kada se netko ponudi platiti dugove. Čovjek je došao te rekao da ga nazovemo kada zbrojimo račune.

Jučer ujutro smo ga nazvali i on je platio sve do posljednje marke”, kazali su iz ljekarne “Adonis”. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se stanovnici Kalesije nalaze, ova ljekarna omogućila je kupovinu lijekova uz odgođeno plaćanje.

Uglavnom je riječ o umirovljenicima kojima su minimalne mjesečne naknade nedostatne za izmirenje svih troškova. “Oni plate pa se zaduže ponovno. Nadamo se da će se stanje u državi popraviti pa da ti ljudi neće morati posuđivati lijekove. Situacija je takva da sve više pacijenata dolazi i uzima lijekove na ovakav način”, istaknuli su iz ove ljekarne.

www.vecernji.ba

UDRUGA PONTES: Poziv na humanitrni koncert za djecu i mlade u Ruandi- U organizaciji Udruge “Pontes”, u utorak 30.04.2019, u 19.00 sati, u dvorani Narodnog Sveučilišta Livno (Kneza Mutimira 29), održat će se humanitarni koncert za djecu i mlade u Africi.

Ulaz je besplatan, uz mogućnost darivanja dobrovoljnih priloga.

Na koncertu će nastupiti:

• Livanjski pjevački zbor Duman;

• Mirko Kovač;

• VIS Sv. Ana;

• Dječji zbor župe Livno;

• Zbor mlađeg uzrasta OŠ Ivan Goran Kovačić;

• Škola mjuzikla i glume KIC Tomislavgrad;

• Dječji vokalni sastav OŠ Cim, Mostar;

• Dječji zbor OGŠ Franjo S. Vilhar;

• Ženska vokalna skupina HKUD-a Dinara;

• Beatrice;

• Iva i 4 Hombres;

• Mješoviti zbor Gimnazije Livno;

• Vokalna skupina Arabella

Treću godinu za redom mladi bračni par Silvija i Jakov Maganić iz Livna organizuju jednodnevne ili poludnevne izlete kako bi zainteresirane posjetioce upoznali sa jednom od najvećih turističkih atrakcija ovog kraja – livanjski divlji konji.

– Moj muž, dok je studirao u Zagrebu, ugošćavao je svoje prijatelje koji su dolazili kod njega u selo nadomak Livna u posjetu. Osim ostalih prirodnih ljepota vodio ih je da vide i ovu jedinstvenu prirodnu atrkaciju – naše divlje konje. Njih je tada bilo manje nego danas. Sadašnja brojka je oko 600 jedinki, dok populacija divljih konja bilježi stalni porast. Kasnije smo se nas dvoje upoznali, a na ovu ideju dodala sam i dio sa posluživanjem hrane. Mislim da je uspomena koju neko ima na hranu i okuse najbolji podsjetnik kako smo se negdje proveli, da je to ono što gostima ostane u sjećanju i da dobra hrana doprinosi ukupnom utisku – pojašnjava Silvija za eKapiju početke sa organiziranim obilascima divljih konja.

Ona ističe da su zadovoljni dosadašnjim interesom turista, te da im dolazi sve više gostiju, većinom stranaca.

– Svjesni smo da je potrebno strpljenje i vrijeme da ideja razvije još više. Prošle godine smo imali oko 50 izleta, a gosti o nama saznaju na različite načine. Uglavnom su nam pomogla oglašavanja preko društvenih mreža, kada ljudi vide na Facebook-u ili Instagram-u, a na nekoliko mjesta u Livnu smo stavili oglasne table, kao npr. na prometnicama prema moru, kako bi se posjetioci i turisti lako i brzo upoznali sa našom ponudom – ističe Silvija.

Jedan obilazak ili popularno nazvani foto safari sa livanjskim divljim konjima podrazumijeva i isprobavanje lokalnih kulinarskih specijaliteta, kao i organizaciju piknika na planini Cincar, fotografiranje i druženje sa konjima, ali i upoznavanje povijesnog nasljeđa Livna i okolice.

– Sve to radimo na jednom predivnom mjestu, gdje se pruža panoramski pogled na Livno, a zatim odlazimo na visoravan Kruzi, koju livanjski dvilji konji naseljavaju.

Plato ili visoravan Kruzi se prostire na oko 150 km2 i nalazi se na 1.200 m nadmorske visine, gdje je stalno vjetrovito, a obilato sa izdašnim pašnjacima za livanjske divlje konje. Danas su divlji, no do prije sedamdeset godina livanjski konji su bili domaći i korišćeni mahom u poljoprivredi.

Razvojem tehnike načini obrađivanja zemlje su se promjenili, konje su zamjenili traktori, a oni dobili slobodu življenja na planini Cincar. Od tada do danas odigrala se smjena nekoliko generacija i današnji konji su divlji u izvornom smislu te riječi, pojašnjava Silvija.

– Odlučili smo da ostanemo i pokušamo ovdje našu ideju ralizirati. Mislimo da ima dosta turističkog potencijala jer imamo i planine i rijeke i mnogo drugih prirodnih ljepota da bih ih tek tako zanemarili i ostavili. Dati ćemo priliku našem bogatstvu – ističe Silvija.

S.T.

https://ba.ekapija.com/

Donijela je na svijet samo nju jednu, u grmlju, skrivenu od pogleda, ali ipak u blizini ljudi, jer je znala da bez ljudi ne može opstati. Skrivale su se i kad je mrvica porasla pokazala ju je sva sretna.

Kruže oko otvorenih ruku i toplih srca. Zaziru od neopravdano uplašenih i ljutih ljudi. Stižu mi slike u pp, al’ nikako da nađem vremena za njih dvije. Mislim, lijepe ste, sigurno vas hrane, kad stignem, doći ću….

Subota, nahranila i pomazila sve koji su me čekali, svi na broju, sretni, zdravi. Imam još malo vremena. Zađem među zgrade, vrijeme je i za vas dvije. Tražim ih… Svi su ih vidjeli, al’ sad ih nema.

Fine kosti, namočena hrana, zelja, ali – nema ih!

Nedjelja, već mi se uvukao crv u misli, jedva čekam da nahranim “svoje” pa da ih krenem tražiti. Svi su tu, Pjevačica, Sibirko, Kuki, Bijeli, novi Crni, Kangal, Mirza i prijatelj, ali njih dvije – nema.

Razočarano gledam kantu ispred sjedišta. Da li da i ovo istresem cukama ili da tražim dalje? Tražim dalje… Iza ugla zamaknu repić, šareni, stisnem gas. Taj repić još nisam vidjela. Ni godinu dana da sam vozač, ali skrenem u stilu profesionalca! Ugledam ih!  

Vrludam cestom, dozivam ih kroz prozor, ona me gleda nepovjerljivo, ja je gledam u oči i tepam joj, “mila dođi ručati”. Sirena, auto iz suprotnog smjera. Ljutit tip za volanom. Skontam da sam na njegovoj strani… Smiri se ženo, poginut ćeš!

Parkiram u stranu. I dalje joj tepam, dok vadim kantu sa hranom. Brzinski trpam kosti, još jednu konzervu, od silne želje da ih nahranim. Pogledam, njih dvije produžile niz cestu, vrte repićima, zgrabim kantu i za njima!

Dozivam ih. Nepovjerljivo me pogledaju. Ja stanem i vadim kosti, hranu, na mjestu gdje nas ljudi ne vide. Priđu sa zadrškom, ipak je glad jača i od straha. Jedu  

Sutra opet, s posla. Kružim, tu su, čekaju… Svaki dan, ne može se drukčije, kad im vidiš oči, to je to, jednostavno moraš… Traje to.

Danas, zovnem ih kroz prozor, tražim mjesto da se parkiram, one trče za mnom, repići razmahani, hrane k’o u priči. Gledam ih dok jedu. Podebelile se, dlaka nije više mrtva. Kao da malo sjaje, mrvica porasla, vrijeme joj je…

Ni imena nemate, ni doma, a divne ste. Ja ću vas zvati Sara i Una, tražit ću vam dom, a vi se čuvajte i čekajte me. Jednom će to biti vožnja u bolje sutra.   Obećavam!

Jasenka