NOVO U HOTELU PARK:
Nrk se nalazi u centru Livna, pruža komforan i kvalitetan smještaj, te svojom lokacijom omogućava posjetu mnogim povijesnim znamenitostima. Zauzima 1000 četvornih metara i omogućava da nakon uzbudljivog ili napornog dana uživate u dodatnim sadržajima
Restoran
Hotel Park
Restoran nudi preko 50 kvalitenih jela, među kojima sa ponosom ističemo i jela iz livanjskog kraja.
Kliknite na web stranicu hotela OVDJE
Ružica Vujeva iz Livna još je jedna mlada članica Hrvatskih zvona, apsolventica engleskog i ruskog na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Kandidatkinja je na listi Hrvatske republikanske stranke za Skupštinu Hercegbosanske županije.
Kao što ste već napisali, rođena sam u Livnu gdje sam završila gimnaziju nakon koje sam upisala studij engleskog i ruskog jezika u Mostaru. Nakon pet godina studiranja u Mostaru, s nepune 24 godine, vratila sam se u svoj rodni grad. Trenutno me obrana diplomskog rada dijeli od zvanja magistrice engleskog i ruskog jezika, nakon koje mi predstoji odrađivanje pripravničkoga staža.
Za Hrvatska zvona sam saznala nakon što je livanjski Relax Portal objavio intervju kolegice iz gimnazije Martine Ćurić. Nakon intervjua, počela sam intenzivnije istraživati samu Udrugu. U cijeloj priči mog priključenja Zvonima, važnu ulogu je imao moj asistent s fakulteta, Krešimir Tabak (također član Zvona), čija su me predavanja uvijek poticala na razmišljanje o procesima u društvu, kao i mojoj ulozi u njima. Kao jedna formirana mlada osoba osjetila sam potrebu za aktivnijim angažmanom u društvenom životu zajednice te sam u Zvonima vidjela odličnu priliku. Bila sam oduševljena što se konačno pojavila organizirana skupina ljudi koja nas želi potaknuti da se uključimo u društveno-politički život i čiji se svjetonazori i stavovi poklapaju s mojima. Moram istaknuti da sam u Zvonima po prvi put osjetila da nisam dio neke mase, nego da se moje mišljenje i mišljenje svakog člana jednako cijene i uvažavaju.
Kad sam upisala fakultet, pet godina studiranja činilo mi se dugačko razdoblje te nisam željela „razbijati“ glavu o tome što i kako nakon studija. No, sve što je lijepo kratko traje tako da je i studiranju ubrzo došao kraj. Početak četvrte godine studija počeo je u meni buditi pitanja što dalje, kako i gdje. S obzirom da većina moje uže obitelji radi „vani“, često sam razmišljala da će vjerojatno i moj put biti takav. No, odlučila sam da se taj moj put ipak nastavlja u Livnu.
Kao kod svakog mladog čovjeka, tako i kod mene želja i snova ima puno. Trenutno sam skoncentrirana na završetak studija i obranu diplomskoga rada te već pomalo pregledavam natječaje za razne poslove. Želja mi je jednoga dana otvoriti školu stranih jezika u kojoj će mladi ljudi i djeca moći učiti ne samo „tipične“ strane jezike, nego i neke malo „čudnije“.
Dobila sam jako pozitivne i ohrabrujuće poruke od obitelji, kolega, prijatelja. Neki od njih su izrazili želju da se priključe te mi je izuzetno drago što sam ih motivirala da se zajedno pokrenemo. Neki su bili i pomalo skeptični na rad Udruge jer smatraju da je jako teško mijenjati stvari nakon toliko godina nepotizma, prevara, krađe…
Da bi se bilo što promijenilo u društvu, prvo se mora promijeniti cjelokupna atmosfera. Društvo je postalo skeptično, pesimistično, ravnodušno. Danas netko tko ima viziju, ideju, sredstva ne odlučuje se investirati, jer smatra da je u startu osuđen na propast. Ako se ljudi i odluče investirati, često ih administracija ili birokracija vrate na početak. Livno, grad s golemim prirodnim potencijalima i odličnim zemljopisnim položajem, pruža toliko mogućnosti za investiranje u obnovljive izvore energije, razvijanje turizma, gospodarstva, poljoprivrede. Nažalost, brojni investitori su naišli na nerazumijevanje gradske vlasti za pokretanje bilo kakvih novih pogona i otvaranje radnih mjesta. Brojni OPG-ovi su „tiho“ uništeni novim nametima. Svjesna sam da je nemoguće odjednom promijeniti dvadesetogodišnji sustav upravljanja, stoga su potrebne male, ali učinkovite promjene koje bi usporile, a nadam se i s vremenom, spriječile daljnje iseljavanje. Promjene kreću od malih investicija, zaštite malih obiteljskih gospodarstava i zaštite malih obrtnika i poduzetnika.
Mislim da ljudi ne osjećaju samo strah, nego ravnodušnost i apatiju općenito. Toliko puta su prevareni od strane „glavešina“ da se ne žele više petljati u bilo kakve političke prilike. I ja sam donedavno bila samo komentator društvenih okolnosti. No, Zvona su u meni probudila nadu da se uz prave ljude i prave ideje stvari mogu mijenjati nabolje. General Glasnović je na tribini u Livnu rekao da je „apatija najveći grijeh današnjice“. Stoga ovim putem pozivam mlade ljude da se uključe u život našeg Livna, jer ako mladi ljudi ne poduzmu nešto, tko će?
Hrvatska zvona
Javna ustanova Muzej Tešanj u povodu 555. obljetnice pada srednjovjekovne Bosne pod vlast Osmanlija priređuje izložbu “Srednjovjekovne povelje i pečati bosanskih vladara i vlastele”, koju planiraju predstaviti i publici u Hercegovini.
Kako je istakao kustos muzeja Jasmin Mandžukić, sada je poznato da će 6. rujna izložba gostovati u Franjevačkom samostanu i Muzeju “Gorica” u Livnu.
”Radi se o izložbi replika – kopija dokumenata i replika pečata, čiji se originali nalaze u Državnom arhivu u Dubrovniku. To je vrijedna kolekcija od 16 povelja i pisama te 16 pečata. U ovaj smo projekt, koji je financiralo Ministarstvo civilnih poslova BiH, ušli zajedno sa našim partnerima Zemaljskim muzejom BiH iz Sarajeva i Franjevačkim samostanom ‘Duha Svetog’ iz Fojnice”, rekao je Mandžukić.
Naglašava da se za nekoliko dana obilježava važan povijesni datum – 829. obljetnica objave povelje Kulina bana. Bosanski vladar ban Kulin 29. kolovoza 1189. godine izdao je svoju čuvenu povelju, kojom je dao određene povlastice Dubrovčanima za slobodu trgovanja po srednjovjekovnoj Bosni.
”Taj je dokument, slobodno možemo reći, rodni list srednjovjekovne Bosne. Ujedno predstavlja i najstariji dokument pisan srednjovjekovnim bosanskim pismom tzv. bosančicom. Dva originala ove povelje čuvaju se u Dubrovačkom arhivu u Dubrovniku, a treći je u Sankt Petersburgu u Rusiji”, podvukao je Mandžukić. (FENA)
U današnje vrijeme kada je sve podložno modernim trendovima, rijetkost je vidjeti svatove koji nisu moderni u onom smislu koji nalaže današnjica. Oni su moderni na svoj način. Ili bolje rečeno, oni su originalni. Upravo je takvo vjenčanje odlučio napraviti mladoženja Josip Ćosić iz Kovačića, župljanin župe Ljubunčić. Umjesto standardne procedure oko rezerviranja svadbenoga salona, je odlučio svatove napraviti pod šatorom, kao nekad. I nije pogriješio. Bila je to večer za pamćenje u svakom smislu, a zasigurno da je pritom bilo i daleko manje financijske brige.
Kliknite za pregled vrtuljkaJosip i njegova izabranica mogu biti poticaj i drugima kako napraviti atmosferu i najvažniji dan učiniti nezaboravnim i bez svadbenog salona. Evo samo nekoliko usporedbi. Svadbeni salon je potrebno rezervirati najmanje godinu dana prije datuma vjenčanja dok za šator nije potrebna nikakva ranija rezervacija. Plesni podij, umjesto pločica i mramora, zamijenila je ledina i prirodna dekoracija. I dok se u salonu točno zna satnica i sve je podređeno protokolu, pod šatorom je osjetna potpuna opuštenost i spontanost.
U zatvorenom prostoru gosti su pod direktnim štetnim utjecajem klime i dima, a pod vedrim nebom ili pod šatorom prisutna je priroda i svježi zrak, naravno, ako je vrijeme bez kišnih intervala. I dok na ledini mladenci imaju potpunu slobodu dekoracije po vlastitom izboru, u sali su podložni dekoraciji iznajmljivača. Puno je razloga i usporedbi koje bi se mogle navesti kao razlog zašto je bolje organizirati svatove na otvorenom. U svakom slučaju, ljudi se osjećaju bližima, atmosfera je toplija i iskrenija, a ekonomski je daleko isplativije.
Ipak, to je samo razmišljanje i navođenje činjenica, a budući da je to najvažniji dan u životu mladenaca, oni sami će izabrati lokaciju na kojoj će obilježiti najvažniji dan i početak svoga zajedničkoga života.
(N.N.) – RELAX
Da je netko Thomasu Halmu još prije pet godina rekao da će živjeti u Podhumu kod Livna i baviti se telcima, kravama i bikovima, vjerojatno bi ga blijedo odmjerio, ako ne i nešto više.
U “prijašnjem” životu završio je studij politike i radio za američku ratnu mornaricu. Ali sudbina je htjela da mu se te 2015. godine, nakon sedam godina profesionalne službe, spremala nova prekomanda, kakva baza ili, u još gorem slučaju, brod na nekoj nimalo privlačnoj točki zemaljske kugle, te da mu najbolji prijatelj Mate Omazić povjeri svoj poslovni plan.
Diplomirani zagrebački FER-ovac i telekomunikacijski menadžer u jednoj velikoj domaćoj kompaniji, čije podrijetlo vodi s obala Buškog jezera, sanjao je o farmi goveda.
– Vozeći se često dolje i prolazeći kroz Liku, Dalmatinsku zagoru i taj dio oko Livna, uvijek me mučilo zašto toliko resursa zjapi prazno. I u meni se prelomilo, odlučio sam kupiti 29 grla, 28 krava i jednog bika, pa šta bilo da bilo – kazuje Mate.
Thomasa poznaje iz svojih srednjoškolskih dana u Nebraski. Čak ga je jednom prilikom, tamo prije više od 10-ak godina, nakon što su tulumarili po dalmatinskoj obali i otocima, odveo na rodnu grudu. Iako oduševljen ljepotama, Thomasu su tada najviše u pamćenju ostale nevolje s peludi i alergijama.
Baka Hrvatica
– Kada sam mu rekao da idem u to – nastavlja Mate priču – njemu se ideja odmah, ono na prvu, svidjela. Možda i zato što je dijete Nebraske, a tamo vam na dva milijuna ljudi ima pet milijuna grla stoke. Ja sam Thomasa čak pokušao i odgovoriti u stilu da ne bude lud, da ne napušta Ameriku, drukčija je Hrvatska a kamoli Bosna, ali se nije dalo. Hoće i hoće!
– Moj je prvotni plan bio kupiti nešto kuće u Dalmaciji, i to rentati. U vojsci mi se nikako nije ostajalo, to sam već prekrižio, ali sam možda tražio u to doba i neku novu, izazovnu avanturu. I eto, odlučio sam se upustiti u ovu s Matom – na istu će temu Thomas, ili Tom, kako ga danas znaju svi u Livnu i okolici.
Možda je presudila i ona četvrtina našeg podrijetla što ga u sebi nosi Thomas, jer mu je baka s majčine strane Hrvatica iz Varaždina. Svakako, prije nego što će 2016. osnovati farmu, dobro su sve prostudirali.
Tom je otišao i do Sveučilišta u rodnoj Omahi koje ima specijalistički studij za stočarstvo i tražio savjet s kojom pasminom započeti biznis na rubovima Livanjskog polja i u podnožju Kamešnice. Amerikanci, kao i mnogi u Europi, preporučili su im salers, pa će postati pioniri uzgoja te pasmine u BiH.
– Radi se o izuzetno otpornom govedu, koje može i bez štale, što bi nama u tim počecima bio veliki trošak, a mi smo većinu novca htjeli potrošiti u dobru genetiku, manje u objekte. Pasmina salers ima rogove, što ovdje dobro dođe zbog obrane od predatora, vuka i medvjeda; prilagođena je za visinske, planinske pašnjake koji su malo škrtiji, te jako dobro konvertira ispašu u mlijeku i mesu. Ono je ukusno, aromatično, prošarano s memoriranim mastima – pojašnjava ovaj američko-hrvatski dvojac.
Sada 150 grla
S prvotnih ni 30-ak grla biznis im je narastao na gotovo 150. Lani su uglavnom prodavali meso, i to lokalnim restoranima i mesnicama, a ove godine mahom živu stoku, jer se za njihove metode uzgoja pročulo nadaleko.
Za 10-ak dana spremaju isporuku svojih 20 rasplodnih grla u okolicu Banje Luke, jer je jedan tamošnji uzgajivač krenuo njihovim stopama. Prva su i farma goveda u susjednoj državi s halal certifikatom. Zato su već blizu pozitivne nule i da isplate početno ulaganje od 250 tisuća eura.
– U nas je malo tko u početku vjerovao, pa bilo je i nekih podsmijeha kada smo uveli čitav niz novih stvari. Osim što stoku držimo cijelu godinu na otvorenom, mi krda zimi tjeramo u planinu, a ne u polje. Razlog je što bježimo od blata u njemu, koje je idealno za razvoj svih mogućih bolesti.
Osim toga, isključivo koristimo električne pastire, upravljamo genetikom stada, gledajući tko je komu potomak… Zato ne prođe dan a da nam ne dođe na farmu netko iz Hrvatske, Crne Gore, BiH… uvjeriti se kako smo sve jednostavno postavili, a istodobno da i funkcionira – s ponosom će Mate.
A naš svijet ko naš svijet. Toma su objeručke prihvatili i malo tko u Livnu danas na zna za njega. Progovorio je, i to vrlo pristojno, hrvatski jezik, a prepoznatljiv je i po crvenom Golfu dvojci sa žutim vratima.
– Da se kandidira za gradonačelnika, glatko bi prošao. Ljudina! – veli Ivan Omazić, jedini uz Thomasa radnik na farmi u Podhumu.
Uraganska bura
Iza njih je i jedna nimalo laka zima.
– Znate kakva je bila kada je Ivan rekao da mu je gora od bilo koje ratne. Jedan dan imali smo i pravi uragan. Onu, onu… buru, kako je vi zovete u Dalmaciji – reći će Tom i malo se stresti od pomisli, iako je taj dan u polju više od 30 u zraku.
Ništa ga nije poremetilo i svoje životne planove danas veže uz Livno i kraj uz hrvatsku granicu.
– Odem ja jednom godišnje u Ameriku, ali jedva čekam vratiti se svojim kravama i ljudima. Pa gdje to ima da te prvi susjed, čim te ugleda, bilo jutro ili ponoć, zove na kavu ili piće. Samo u nas, nigdje drugdje – oduševljen je Tom, kojemu su u posjet dolazili otac i brat. Potonji već i desetak puta.
– Uvijek su očarani ovom prirodom. Kada sam oca vozio kroz Dalmaciju i ovaj dio ovdje, samo je glavom radio lijevo-desno i vikao: “Look ovo, vidi ono.” A znate što je meni najdraže? Onaj noćni zrak, njegovo strujanje, kada spavaš kao mala beba – otkriva nam friški Livnjak s američkom putovnicom.
Burbon od kruške
I Mate bi naviše volio bataliti posao u Zagrebu i pridružiti mu se. Ali ima jedno “ali”.
– Kada je cura neki dan čula da to javno govorim, pitala me je li ja to ozbiljno mislim. Malo se bila i naljutila – veli Mate.
Kako bi Thomasa zadržali, susjedi Miroslav i Ivica, inače njemački umirovljenici s punim stažom, svako malo ga očinski savjetuju da se oženi.
– Ako treba i udaj se, tako ćeš riješiti kakve kuće, zemlje… – vele mu i pred nama, dok zajedno ispijaju hercegovačku krušku.
– Skoro je ko burbon – uz zdravicu će Tom.
– A ko će znati koliko ću ostati. Vidjet ćemo. Mogu ja još najmanje 10 godina…
– Ajde, ostat će on cijeli život – nagovara ga ekipa.
– Može! – uzvraća Tom uz još jednu zdravicu.
Znam bdjeti po cijelu noć
Thomas svako jutro ustaje u šest sati, ali ne, kaže, uvijek iz potrebe, već čiste navike stečene dok je bio vojnik.
– U principu ovo vam dođe kao posao s punim radnim vremenom, nekada i više. Pogotovo ako je koja od krava steona, onda Ivan i ja znamo probdjeti i cijelu noć. Bivši posao mi tu zna biti od pomoći jer se sjećam da sam jednom prilikom ostao budan dva i po dana. Inače, pola radnog vremena ja danas provedem za kompjutorom. Ispada da nam je Google najbolji čobanin, veterinar… – veli Thomas.
Internet vam čuda čini i u stočarstvu
A kako u Matinu slučaju krave i telekomunikacije idu zajedno? Evo njegova odgovora:
– To me svi pitaju. Neću reći da ima dodirnih točaka. Mi smo na početku bili potpuni amateri, ali kada završite FER i živite u svijetu gdje se tehnologija stalno mijenja, onda ste prisiljeni i učiti neprestano. Zato mi nije bilo teško ući u nešto totalno drukčije. Tu internet čini čuda. Sada smo već nešto naučili i sve govori da idemo u dobrom smjeru.
Foto: Ilustracija / Obilježavanje mise u Vagnju
Sveta misa zadušnica za civilne žrtve koje su jugokomunisti likvidirali i bacili u Husinu jamu na Kamešnici održat će se u subotu, 1. rujna, s početkom u 11 sati, a predvodit će je fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva “fra Leo Petrović i 65 subraće”.
Husina jama nalazi se između Sinja i Livna na predjelu zvanom Vaganj, a prema dosadašnjim saznanjima u nju je od listopada 1944. do završetka Drugog svjetskog rata bačeno između 500 i 1500 osoba. Bila je duboka 170 metara, ali su je jugokomunističke vlasti zatrpavale raznim otpadom kako bi prikrile ratni zločin koji je ondje počinjen, priopćili su iz vicepostulature postupka mučeništva “fra Leo Petrović i 65 subraće”.
Skoro 50 godina bilo je zabranjeno spominjati imena žrtava, kao i doći pokraj Husine jame, a obilježavanje spomenutih događaja započelo je 1999. najviše zahvaljujući dr. fra Boži Norcu Kljaji.
Dragi članovi, prijatelji i simpatizeri Livanjske zajednice Frankfurt!
Od srca vas pozivamo na 2. LIVANJSKU NOĆ koja će se održati 29. rujna 2018. godine u Heusenstammu pokraj Frankfurta. Sav prihod od ove naše zajedničke večeri je namjenjen dobrotvornim svrhama u našem Livnu i okolici, među ostalim za nabavku mobilnog inkubatora za potrebe rodilišta u Županijskoj bolnici “Fra. Mihovil Sučić” u Livnu.
Družimo se, radujmo se i pjevajmo, te pomozimo potrebitima u rodnom kraju
Ulaznice u prodaji od 06. rujna na prodajnim mjestima!
NEKA VIDE DA NAS IMA
Slavni klub iz Livna se prošle godine borio za opstanak do samog kraja, i na kraju uspio u svojoj namjeri, a ove sezone će ekipa novog selektora BiH, Ive Kreza, pokušati mnogo ranije da se obezbijedi i nađe svoje mjesto u sredini tabele.
Na prvom treningu MNK Seljak nije bilo mnogo novih imena. Okosnica ekipe je ostala ista u odnosu na prošlu sezonu, a stiglo je nekoliko novih mlađih igrača koji će u narednim danima pokušati da se nametnu stručnom štabu i dokažu da zaslužuju dres Seljaka. Kako smo saznali, uprava ima namjeru da angažuje i neka provjerena futsal imena Bosne i Hercegovine.
Predsjednik Vlade Hercegbosanske županije (HBŽ) Ivan Jozić razgovarao je u srijedu u Livnu s predstavnicima udruga umirovljenika iz HBŽ-a. Tijekom sastanka bilo je riječi o aktualnostima iz djelokruga rada Udruge umirovljenika Livno, kao i Udruženja udruga umirovljenika Hercegbosanske županije.
Članovi izvršnog odbora livanjske Udruge Ante Mihajlovski, Raif Batalović i Ilirija Popović upoznali su Jozića s aktivnostima koje se provode realiziraju. – Prostora za rješavanje problema s kojima se umirovljenici svakodnevno susreću uvijek ima, te svi zajedno vlastitim angažmanom možemo i moramo učiniti znatno više za pripadnike ove osjetljive, potrebite skupine našega društva – naglasio je Jozić.
U zaključku sastanka najavljeni su daljnji koraci, zajednički dogovor predstavnika svih udruga umirovljenika s područja Hercegbosanske županije kako bi se na efikasan i najkraći mogući način obuhvatilo sve postojeće probleme, a potom prionulo njihovom rješavanju od strane svih ključnih sudionika,
OBAVIJEST IZBACIVAČIMA PASA i svim onima koji još nisu sterilizirali svoga psa, a imaju problema sa tjeranjem i koćenjem.
Dana 03.09.2018. godine počinje novi ciklus besplatnih sterilizacija, vakcinacija, čipiranja i čišćenja od parazita, kako napuštenih, tako i vlasničkih pasa, u našim veterinarskim stanicama. Podržano od strane Fondacije Dogs Trust.
Molimo Vas, radi svoga mira, pred Bogom i ljudima, pred svojom savješću, a posebno spram dobrodušnih pasa, prijavite svoga ljubimca. Kako god. Može telefonom 063 811-147, 063 332-397, 063 851-442, 063 457-689. Može na stranicu Udruge “O”, može u poruci bilo koga za koga znate da brine o psima. Pomoći će vama i vašem psu i to sve – besplatno!
Samo u Livnu, u zadnjih mjesec dana, ono što se zna, izbačeno je preko 30 malih pasića, iz pet legla. Od toga broja udomljeno sretnika 8, otrovano 13, “nestalo” 2, ostalo ih na smetljištu na milost i nemilost 7.
Hoće li i dalje Vas pas biti dio ove crne statistike ili ćete pomaknuti guzicu i pomoći jadnom psu!
Jasenka
I prošle noći, dakle, 29. kolovoza, 2018. godine u 22,00 na prijevoju Borova glava, na prometnici Livno – Šuica, konj je naletio na vozilo…
Ljudi, odgovorni, pa ovo je preško sve granice, a da se ništa ne poduzima, do kada???
U ovoj prošlonoćnoj nesreći jedna osoba u iz vozila je ozlijeđena i prevezena u Županijsku bolnicu u Livno, konj je na mjestu uginuo, a šteta na vozilu je velika.
Javlja nam ovo i šalje fotografije s mjesta događaja naš čitatelj.
Ne znamo kako više zvati, apelirati na odgovorne, osim: ljudi, pa dajte, poduzmite nešto!!!
U subotu, 1. rujna u 18 sati, u prostorijama Livanjske gimnazije (ulica Kraljice Katarine 16, Livno), održat će se promocija knjige Livanjski Srbi: Prosvjetna i duhovna zaostavština, autora Branka Dokića i Radovana Jovića.
Pored autora prof.dr Branka Dokića, na promociji će govoriti: akademik Slavo Kukić, prof. Duško Pljevulja, mr Željko Vujadinović i g. Dinko Periša. Moderator će biti Slobodan Nagradić.
Knjiga koju ćemo vam predstaviti je prikaz prilika i zaostavštine srpske zajednice livanjskog kraja, tijekom povijesti njihovog života na tom prostoru. Knjiga se posebno bavi razvojem školstva i crkveno-duhovnog života srpske zajednice u Livnu tijekom prethodna dva stoljeća.
Autori i ovom knjigom široj čitalačkoj publici žele da prikažu dio bogate baštine grada Livna i time, na još jedan način i još jednim u nizu primjera, iskažu ljubav prema zavičaju.
Prof.dr Branko Dokić je uvaženi međunarodni sturčnjak i profesor Elektrotehničkog fakulteta u Banja Luci, a sada diplomata, na položaju ambasadora Bosne i Hercegovine u Grčkoj.
Gospodin Radovan Jović je dugogodišnji novinar, dopisnik i suradnik, između ostalih i Večernjih novosti, Nezavisnih novin, SRNE…
Očekujemo vas!
Organizator promocije: Srpska Pravoslavna Crkvena Općina Livno i autori.
Oduvijek se iz livanjskoga kraja odlazilo, ali se i vraćalo. Odlazili su očevi, glave obitelji kako bi zaradili i svojoj obitelji omogućili pristojan život na tom prostoru. A danas odlaze svi, i stari i mladi, cijele obitelji. U Livnu uglavnom ostaju samo stari, oni koji nemaju priliku otići i oni koji ne žele otići nego nešto poduzeti i boriti se. Situacija nije više alarmantna, nego poprima oblike demografske katastrofe.
Malo je ljudi ostalo u livanjskoj općini. Prema zadnjem popisu bilo ih je 34 133. Ima i onih koji uspijevaju dobro živjeti. Takvima je, u većini slučajeva, glavno zanimanje politika jer ona najlakše i najbrže osigurava egzistenciju.
Razlozi odlaska su identični su onima koji pogađaju cijelu Bosnu i Hercegovinu. Ključna je ipak nezaposlenost, a vlasti, po običaju, ne čine ništa. Vlast u Livnu čine predstavnici hrvatskih stranki i ovo je grad u kojem uglavnom žive Hrvati kojih je sve manje.
I dok ljudi bježe iz Livna u potragu za boljim sutra, vlasti bježe od problema, nemaju rješenja koje bi ponudili za ostanak, a izgleda da nemaju ni uvid u broj odseljenih. Ogorčenost ljudi koji odlaze trbuhom za kruhom i ravnodušnost vlasti uljuljanih u svojim pozicijama i u svojoj umišljenoj važnosti, dvije su krajnosti koje se nepomirljivo sukobljavaju i isključuju. Možda ne bi bilo loše kada bi vlast pokazala da brine za one koji imaju namjeru otići ili kad bi barem imala uvid u broj odseljenih. Je li to previše tražiti? Još uvijek ima ljudi koji vjeruju da vlast treba ulijevati ljudima nadu. Ipak, sve veći broja Livnjaka dijeli mišljenje da ovdje nema budućnosti i prosperiteta jer su vrijednosti zamijenile mjesta, a prioriteti su krivo poredani.
Zidovi se ne mogu jesti
U trenutku dolaska u Livno iznenađujući je bio prizor punihe ulicae. Izgledalo je kao nekoć, u dobra stara, ali i ona ne tako davna vremena. Ali ne, ta se vremena nisu vratila. „Došli su oni iz dijaspore jer je ljeto i jer su se poželjeli svoga rodnoga kraja, ali već u nedjelju nigdje neće nikoga biti jer će svi natrag svojim domovima u tuđinu”“, objašnjava Zdenka Lijović, zaposlenica u industrijskom pogonu Pavić u Livnu. Prisjetila se, a s nama podijelila svoja sjećanja: „Nekada je ovdje bilo toliko života, mladosti i radosti. Nastava u školama je bila je organizirana u dvije smjene i grad je uvijek bio pun djece. Sada postoji samo jedna smjena. Prijepodne, dok djeca idu u školu, u Livnu se osjeti živost. Popodne je prazno i pusto. Prođe tek nekoliko ljudi u znak da grad još uvijek diše, iako na jedno plućno krilo.”“ Broj zaključanih kuća samo se samo povećava. „Imamo pametne mlade ljude koji lako odustaju i još lakše odlaze jer zidovi se ne mogu jesti”“, tvrdi Zdenka te nastavlja: „Crkve su nam poluprazne, državni se poslovi napuštaju, Bogu se sve manje moli, a sve više kuka i pita što nas je ovo snašlo.?”“ Na pitanje može li se Livno nadati boljoj budućnosti nakon jesenskih izbora, Zdenka odgovara kratko i jasno: „Daj Bože!”“
Zasada je najbolja investicija u Livnu aAutobusni kolodvor. Kupuju se karte, najčešće u jednom smjeru što je pokazatelj da se povratku ne nadamo jer je, prema svim pokazateljima, Njemačka obećana zemlja. Nekako je uvijek tamo izgledalo bolje nego ovdje.
Dok livanjska privreda propada, Zapad dobiva mlade i obrazovane ljude, željne rada. Oni popravljaju njihovu demografsku sliku, a u Livnu je ona sve gora. Sve su to ljudi koji su završili dobre fakultete, ali, nažalost, nema privrede koja bi taj potencijal prepoznala dok je Njemačka itekako oštroga vida kada su livanjski potencijali u pitanju. Za rješenje je, mnogi misle, već kasno jer su uništene ustanove poput kožare, tekstilne industrije, tvornice boja i lakova i mnoge druge koje su nekada bile siguran izvor prihoda i razlog zbog kojih su ljudi ostajali.
Sve manji broj djece u školama
Dok jedni spas pronalaze s druge strane bosanskohercegovačkih granica, drugi se bore da ostanu i opstanu ulažući u privredu. Mljekara Livno jedna je od svijetlih primjera borbe i volje za opstankom. Međutim, i ovdje se naveliko razmišlja o budućnosti i koracima koje treba učiniti. „Mi se ovdje borimo jer želimo ostati. No, kada razmišljamo dugoročno, moramo biti spremni suočiti se s činjenicom da se sa smanjenjem populacije smanjuje i količina glavne sirovine, mlijeka”“, navodi Darinko Mihaljević, zaposlenik livanjske mljekare zadužen za odnose s javnošću. Budućnost mljekare vidi u izgradnji farme na području Livna koja će opskrbljivati dovoljne količine mlijeka. Situaciju oko iseljavanja je okarakterizirao je kao strašnu za ovo područje: „Gladni moraju ići, ali što je s onima koji dadnu otkaz pa odlaze i odvode sa sobom cijele obitelji? Mi ljudi lako odustajemo jer je najlakše zaključati vrata i otići umjesto zasukati rukave i nešto poduzeti.”“ Na pitanje je li ikada pomislio otići, odgovara s: „Jesam, pomislio sam, ali nisam mogao otići. Kad smo preživjeli rat i ovo ćemo. Trebamo samo raditi ono što znamo jer nam malo nedostaje do boljega”“, zaključio je Mihaljević.
Piše:
Nikolina Marčić
KLIKNI NA “Watch na facebooku”
“POLJSKI WC”
Izmedju Đoke i tetka Žive,
ispod jabuke na kraju njive.
Dugo je stajao klozet stari,
a sad drugačije stoje stvari.
Nije zbog mene, nego zbog djece
sto su srušili poljski WC?
Bilo je to davno, prije mnogo godina
kad me s Dinare odvela strina.
U neki grad, Beograd Novi
ostaše na Dinari dječački snovi.
U soliteru, oko deset sati
da te jeb`o, navalilo mi srati.
Ne znam jadan na koju ću stranu,
prdneš jače, čuju svi u stanu.
“Đe ću, šta ću”?!, pitam strinu,
“Odje nije kao u Gubinu”!
Mislio sam srce će mi pući,
e neću, strina, da serem u kući.
Ima l`, strina, većega meraka,
kad se nađes između ljesaka?
Il` u njivi punoj kukuruza,
kad od sreće propjeva ti guza.
Ništa ljepše kao u planini,
pored bukve gaćetine skini.
U`vatiš se za grabovo granje,
i meračiš, e to se zove SRANJE!
Ponekad noću dok pada kiša,
ustanem jadan, pa mi se piša.
“Đe ću, šta ću”?!, pitam strinu,
“Ćuti, majmune, nisi u Gubinu”!
Često, često, u dane hladne
meni, brate, na pamet padne.
Ćućavac stari u kraju njive,
izmedju Đoke i tetka Žive.
Tamo su neke posadili šljive!
Nema ga više, istina to je
s njim su djetinjstvo srušili moje!
Baja Mali Knindža, pravim imenom Mirko Pajčin (rođen u selu Gubin, grad Livno, BiH; 13. listopada 1966. godine), srpski je glazbenik. Nadimak je dobio po Knindžama, paravojnoj formaciji tzv. Republike Srpske Krajine, čijem je veličanju posvetio veliki dio svog ranog opusa. Poznat je kao vatreni srpski nacionalist i pristaša Srpske radikalne stranke kojoj je spjevao himnu. Omiljeni je pjevač Vojislava Šešelja koji ima sve njegove albumee. Danas uživa popularnost u Republici Srpskoj, ali su mu u Hrvatskoj i Federaciji BiH zabranjeni nastupi jer se tekstovi njegovih pjesama smatraju govorom mržnje. Živi u Beogradu i ima četvero djece.
Ksenija Pajčin mu je bila stričeva sestra. Nadimak Baja imao je prije ratova. Završio je srednju školu u Livnu za prometnog tehničara. Godine 1989. nastupao je na amaterskom natjecanju Prvom glasu Livna s pjesmama Uvijek kad dođe maj i Nemoj me lagati mila. Malim Knindžom prozvan je zbog visine (176 cm) i po paravojnoj formaciji Knindžama kojoj je posvetio pjesmu Knindže Krajišnici. Od stranih jezika poznaje ruski i engleski. Povijesne osobe koje ga najviše fasciniraju su četnički vojvoda Momčilo Đujić i atentator na habsburškog prijestolonasljednika Gavrilo Princip. Njima dvojici posvetio je velik broj svojih pjesama.
Omiljeni političar mu je Radovan Karadžić. Najdraža osoba van konkurencije mu je jezikoslovac Vuk Karadžić. Najdraži album koji je izdao po vlastitom kazivanju mu je Još se ništa ne zna, a najprodavaniji je Živeće ovaj narod (prodan u 700.000 primjeraka). Najveći hit je pjesma Morem plovi jedna mala barka koja se nalazi na spomenutom najprodavanijem albumu. U ratu nije izravno sudjelovao navodno jer ima jedan bubreg, ali jest njegov brat Novo. Zauvijek je napustio rodni kraj nakon što su ga u kolovozu 1995. zauzele hrvatske snage. Ne namjerava ikada zapjevati u Hrvatskoj.
Nepismen, površan, pristran, a u pojedinim dijelovima zlonamjeran – tako bi se moglo ocijeniti nedavno otiskan i predstavljen Turistički vodič Hercegovačko-neretvanske županije koji je izdala Turistička zajednica te županije.
Bogato ilustrirani vodič u izdanju na “lokalnom bosanskom” i engleskom jeziku imao je ambiciju prikazati bogati povijesno-zemljopisni i turistički potencijal županije, a među onima koji su ga uzeli u ruke izazvao je oštra reagiranja.
Na desecima stranica su netočne, zanemarene ili pak nacionalno obojene pojedinosti. Najveća od svih provokacija je objava zemljovida BiH na 26. stranici na kojem, umjesto Širokog Brijega, piše Lištica, što je prijeratni naziv koji je promijenjen prije 27 godina.
Grad Livno osigurao je sredstva za nabavku udžbenika za učenike osnovnih i srednjih škola iz socijalno ugroženih obitelji iz Livna za školsku 2018./2019. godinu.
Livanjski gradonačelnik Luka Čelan za tu svrhu odobrio je 15.000 maraka.
Sredstva su prebačena Centru za socijalni rad Livno koji vodi evidenciju socijalno ugroženih te će i provoditi proceduru oko odabira korisnika.
Ovom financijskom pomoći bit će olakšan početak školske godine roditeljima i učenicima iz socijalno ugroženih obitelji s područja Livna, istaknuli su iz Ureda gradonačelnika.
Već nekoliko tjedana u OŠ „Fra Lovro Karaula” u Livnu traju radovi na obnovi sanitarnih čvorova i sanaciji grijanja.
Suradnjom Ministarstva znanosti, prosvjete, kulture i športa Hercegbosanske županije, osnivača osnovnih škola – Grada Livna te Uprave ove osnovne škole bit će riješen i ovaj dugogodišnji problem čime će se stvoriti bolji uvjeti rada za učenike i djelatnike ove škole.
Budući da spomenuti radovi neće biti završeni do početka nove nastavne godine, ovim putem, a u dogovoru s Ministarstvom i Osnivačem, obavještavamo sve učenike, roditelje i djelatnike da se odgađa početak nastave u Matičnoj školi. O početku nastave bit ćete navrijeme obaviješteni.
Nastava u svim područnim školama OŠ „Fra Lovro Karaula” počinje kako je i planirano, 3. rujna 2018.
Molimo učenike, roditelje i djelatnike za razumijevanje.
Vlada HBŽ
Predsjednik Vlade RH, Andrej Plenković, trebao bi idućeg tjedna boraviti u BiH.
Prema nesluženim informacijama portala Dnevnik.ba predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković idućeg tjedna trebao bi otvoriti konzUlat Republike Hrvatske u Livnu.
Otvaranje konzulata RH u Livnu danas je iz Viteza najavio i hrvatski član Predsjedništva, Dragan Čović.
Obaviještavamo sve sudionike u prometu da u ponedjeljak 03. rujna 2018. godine na području Hercegbosanske županije započinje nova školska godina.
Ovim putem zamoljavamo sve vozače i sudionike u prometu za oprez i prilagode brzinu sukladno prometnim propisima i stanju na cestama.
Posebno treba obratiti pozornost prilikom nailaska u blizini osnovnih škola koje se nala ze uz prometnice.
AUTO MOTO KLUB LIVNO
S poštovanjem!
Tajnik
Dragan Koprčina,v.r.
Sv. misno slavlje predvodio je vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić, u suslavlju s 20-ak svećenika
Jučer je na Vagnju, između Sinja i Livna, održana sv. misa zadušnica za mnogobrojne nevine žrtve koje su jugokomunisti likvidirali bez ikakva suda i ubacili u Husinu jamu u Drugom svjetskom ratu. Kasnije su je zatrpali velikom količinom raznoraznog otpada. Sv. misno slavlje predvodio je vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić, u suslavlju s 20-ak svećenika. Nazočilo je oko 4.000 vjernika, priopćeno je iz Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.
»Na ovo mjesto u ovaj subotnji dan zacijelo nas nije dovela mržnja prema nekome, osveta, već nas je dovela ljubav prema nevinim žrtvama, ljubav prema dobru. Iskazujemo poštovanje životu tamo gdje su ga bezobzirno gazili. Kršćanski je ovo stav od samih početaka. Ti naši predčasnici marno su zapisivali svoje žrtve, svoje mučenike, da bi kasnijim naraštajima svijetlili u životu. Zato znamo danas za njih, zato im se klanjamo i kad nam je teško sjećamo se da se sve može nadvladati vjerom u Boga«, riječi su fra Miljenka Stojića.
U svojoj propovijedi također je istaknuo važnu ulogu Katoličke Crkve u hrvatskom narodu koja »…kao uvijek kroz povijest, nije se dala i ne da se ušutkati. Nastavlja onim stopama koje joj je u novije vrijeme zacrtao bl. kardinal Alojzije Stepinac. Oprašta svakome, ali ljubomorno čuva svoje mučenike.« Nakon sv. mise zadušnice uslijedio je komemorativni dio. Vijence su položili predstavnici mnogobrojnih udruga, kao i predstavnici civilnih vlasti te Ministarstva hrvatskih branitelja.
Svakako među njima treba istaknuti alkare koji su se počeli uključivati u ovaj događaj. Husina jama nalazi se uz staru cestu između Sinja i Livna na predjelu zvanom Vaganj. Od 1944. do završetka Drugog svjetskog rata u nju je bačeno između 500 i 1.500 osoba. Obilježavanje ovog događaja započelo je 1999. zahvaljujući velikom trudu i zalaganju dr. fra Bože Norca Kljaje, umirovljenog profesora splitskog KBF-a.