Migrantska kriza je sve aktualnija tema i u Hercegbosanskoj županiji. Jedan od glavnih razloga je priča o mogućem otvaranju prihvatilišta za migrante i na tom području, čemu se veoma protive predstavnici tamošnje vlasti, kao i sami građani.
Svakodnevno kroz Livno prolaze manje ili veće skupine migranata. Cilj im je domoći se Europske unije, u ovom slučaju ilegalno se prebaciti u susjednu Republiku Hrvatsku.Građani su zabrinuti i zbog priča o navodnom postojanju određenih planova da se na području ove županije otvori prihvatilište za migrante, čak za njih osam tisuća.
Detaljnije u prilogu reportera BHRT-a Frane Mioča.
U organizaciji Moto kluba “Vukovi” iz Livna od 2. do 4. kolovoza na izletištu Krivi Vir pored Livna održava se 18. Moto susret koji je okupio veliki broj zaljubljenika u motore kako iz BiH tako i iz regije.
U Livno su došli kako bi se zabavili i sudjelovali u bajkerskim igrama dok je za sve ostale posjetitelje otvorena mogućnost kampiranja i kupanja u rijeci Sturbi, ističu organizatori.
Nezaobilazni dio Moto susreta je subotnji održani defile do središta grada, a u večernje sate kroz ove dane motorijade za posjetitelje je osiguran nastup glazbenih rock bendova poput Harpoon blues banda iz Splita, Kein Engel tribute Rammstein iz Bjelovara, Visokog napona iz Splita, Atomskog skloništa iz Pule te Brkova iz Zagreba.
Ovo nije Tripoli ili Aleppo a za sada nije ni Livno – to je Wiesbaden u njemačkoj!
Svako dnevne uličnu borbu između migrantski klanova . Njemački gradovi nisu više sigurni jer u njima dominiraju migrantski klanovi.
Nijemci su sigurni samo u svojim stanovima iz kojih plašljivo snimaju nasilje na njihovim ulicama… Pitam se tko je odgovoran za izgradnju migrantskog kampa u Livnu – i zašto bas tamo gdje je većinom Hrvatsko pučanstvo! Zašto neko želi stvarati svjesno kaos!?
Prva generacija startupa dosad je rezultirala sa tri novonastale vrtke.
U Livnu je danas održana druga konferencija Business Forum Livno 2019 koja je ove godine organizirana u partnerstvu Linnovate Tehnološkog parka sa Asocijacijom za regionalni razvoj REDAH i Ministarstarstvom gospodarstva Hercegbosanske županije.
Prvom konferencijom prošle godine, otvoren je Linnovate Tehnološki park, koji je evo u prvoj godini svoga poslovanja, uspio podržati sedam start-upa kroz programe Start-up akademije, investicijski fond, podršku u poslovanju i izlasku na tržište.
Prva generacija startupa dosad je rezultirala sa tri novonastale vrtke. Na konferenciji je promovirana prva generacija startupa poslovnog inkubatora Linnovate Tehnološkog parka kao motivacija budućim poduzetnicima. Otvoreno se razgovaralo na temu stvaranja turističkih i kapaciteta u poljoprivrednoj proizvodnji i preradi.
oto: linnovate.org / Mate Rimac na konferenciji Business Forum Livno 2019
Također, jedna od tema je bila i izgradnja lokalne suradnje na području Hercegbosanske županije radi umrežavanja lokalnih javnih i privatnih institucija kako bi bili spremniji za suradnju u inozemnim projektima jer je upravo ovakva suradnja ono što Hercegbosanskoj županiji najviše treba.
Najviše prostora za business na području ove županije svakako ima sektor poljoprivredne proizvodnje i prerade, kao i turizam jer se ipak radi o prostorno najvećoj županiji Bosne i Hercegovine sa dosta neiskorištene ali obradive zemlje koja ima odličan turistički potencijal koji je nažalost, još uvijek nedovoljno prepoznat na području naše zemlje i šire regije.
Upravo su panel diskusije bile i srž same konferencije koju je posjetilo 170 gostiju, a kao šlag na kraju bila je inspirativna i ohrabrujuća priča Mate Rimca o nastanku i putovanju tvrtke Rimac Automobili od ”sam u garaži” do 600 zaposlenih u 12 godina.
”Vjerujem da kroz poslovni inkubator možemo kreirati startupe koji će zadovoljiti potrebe za sirovinom našeg poduzeća”, izjavio je Darko Čobanov iz poduzeća Eko – sir Puđa. ”Nitko vam ništa neće dati ako ne radite. Red, rad i disciplina, odgovornost prema poslu i visoka želja za uspjehom a prvenstveno doživljaj, emocija i zaokružena turistička priča ključ je uspješnog bavljenja turizmom”, poručila je mladima ispred Hajdučkih vrleti, vlasnica i direktorica Marija Vukoja. ”Linnovate pruža mogućnost mladima da pođu i realiziraju svoju ideju, te da svojim radom uspiju i osiguraju svoju budućnost.
Od stručnog osoblja Linnovatea mladi ljudi mogu jako puno naučiti i profitirati od njihovog iskustva”, kazao je Zvonimir Tomas iz tvrtke Partslife, Gmbh ”Nakon prve godine uspjeli smo sami sebi dokazati da je postajanje Tehnološkog parka moguće na području Hercegbosanske županije, te da postoje pojedinci koji su kapaciteti za poduzetnike.
Međutim, mi osnivači TP smo svi iz područja tehnologija, te je naš slijedeći izazov potaknuti ljude u tehnologijama pored već postojećih sektora”, kazao je Marin Jozić, suosnivač i predsjednik Upravnog odbora Linnovate-a, vlasnik i direktor tvrtke Cox 4.
”Na početku Linnovate-a svi su bili jako susretljivi i mnogo toga obećavali, ali dosada još nitko nije financijski pomogao osim nas privatnih supportera jer su svi novci u Linnovate-u donacije od nas privatno, mene osobno i Jakova Dolića”, poručio je suosnivač i donator Linnovate-a, Mate Rimac, osnivač i direktor tvrtke Rimac automobili.
Od jutros traje potraga većih razmjera na području Livna za Mićom Kneževićem iz Drvara koji je nestao prije mjesec dana.
Potragu vodi Gorska služba spašavanja Hercegbosanske županije (HBŽ) a u nju su uključeni i djelatnici MUP-a, članovi obitelji te ostali dobrovoljci, ukupno četrdesetak osoba.
Kako je za Fenu kazao voditelj stanice GSS-a HBŽ-a Marino Vidović potragom će biti obuhvaćeni cestovni pravci prema Glamoču i Drvaru odnosno u drugom smjeru prema Splitu i Šujici te vodeni slivovi na ovom području.
Sedamdesetsedmogodišnji Mićo Knežević iz Drvara samovoljno je 5. srpnja oko 17 sati napustio interni odjel Županijske bolnice u Livnu te se udaljio u nepoznatom pravcu.
Od tog vremena poduzet je veći broj mjera i radnji u cilju njegovog pronalaska, ali bez rezultata.
Pregledom video nadzora na dan nestanka imenovani je lociran u Livnu u ulici koja vodi prema Splitu te je posebno dobro pretražen taj dio grada i okolna sela.
Danas je na lokalitetu Križevac (Ivovik – Borova glava), obilježen spomen na sve žrtve, koje su dale život za slobodu hrvatskog naroda u Domovinskom ratu, kao i za one koji su ubijeni ili poginuli u Drugom svjetskom ratu.
Tradicionalno, prve nedjelje u kolovozu slavi se Sveta misa u spomen na sve stradale žrtve, svih hrvatskih vojnika kroz povijest, u prvom, drugom i domovinskom ratu, a posebno za one kojima se ni za grob ne zna, piše portal HBŽ Vijesti.
Borjana Krišto, zamjenica predsjednika HDZ-a BiH i predsjedateljica Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH nazočila je danas na obilježavanju ove obljetnice, kojemu je nazočilo i izaslanstvo dužnosnika HDZ-a BiH i HNS-a sa svih razina vlasti BiH, uz organizaciju Udruge dragovoljaca i veterana domovinskog rata Šestog sektora – Livno.
Ivan Mihaljević mladi ja branič koji polako skuplja minute za Bayern Nike Kovača, a njegov nedavni nastup protiv Tottenhama u finalu Audi kupa podigao je dosta prašine u regiji. Od ranije je poznato da Mihaljević želi igrati za Hrvatsku, a bh mediji zbog toga nisu osobito sretni.
“Još jedan dragulj oteli su nam komšije”, piše Radio Sarajevo, a SportSport dodaje da je “rođenjem u Njemačkoj automatski stekao državljanstvo, iako su mu pritom roditelji iz BiH, ali za njega dileme nije bilo i odlučio je jednog dana nastupati za Hrvatsku”. Mihaljević je rođen 7. srpnja 2001. u Münchenu, a njegovi su roditelji bosanskohercegovački Hrvati iz Livna koji su se doselili u München, slično kao i Kovačevi koji su se preselili u Berlin.
Primarno je Mihaljević stoper, ali može dobro odigrati još kao zadnji vezni ili kao lijevi bek. U Bayern je stigao prošle godine iz kadetske momčadi Unterhachinga gdje su ga zamijetili skauti bavarske momčadi, a Kovač mu redovito daje minute kad rotira momčad. Zasad je upisao samo dva nastupa za U-19 reprezentaciju, ali ako nastavi ovim tempom, neće biti čudno ni ako ga uskoro vidimo u A reprezentaciji, prenosi Indeks.hr.
“Poziv za reprezentaciju za mene je ostvarenje dječačkog sna. A da sam morao birati, moj odgovor bi uvijek bio isti. Moje srce kuca samo za Hrvatsku”, rekao je prije nekoliko mjeseci Mihaljević.
Na put dug 1200 kilometara zaputio se 21.6.2019.g. a na konačno odredište stigao je 28 dana poslije.
Livnjak Dražen Vukadin završio je svoje dvadesetosmodnevno hodočasničko pješačenje iz Züricha u Međugorje. Za ovako hrabar i zadivljujuć pothvat, prijeđenu dionicu kroz pet država ostvario je u jako dobrom vremenu.
U Međugorje je stigao 19.7. 2019 u večernjim satima a ruta kojom je pješačio protegla se kroz mnoge gradove: Zürich-Davos-Meran-Trento-Padova-Trst-Rijeka-Karlobag-Starigrad-Šibenik-Trogir-Dugopolje-Imotski i napokon – Međugorje. U razgovoru za naš portal kazao je kako ga kroz svih 28 dana hoda pratilo dobro vrijeme, cijelim putem nije pala ni kap kiše a kako mu vrućine ne smetaju nije zbog nje osjećao nikakve tegobe. Noćio je kako bi gdje stigao, tako da ponekad je to bilo u privatnom smještaju, kod prijatelja, vani pod zvijezdama a kako je često kroz dionice nailazio na samostane, u svaki je bio lijepo primljen.
Otkrio nam je i da nije doživio niti jednu neugodnost i nikakav strah, sigurnost da ga Gospa vodi i prati na ovom dugom hodočašću osjećao je cijelim putem.
– Toliko sam bio siguran da je Gospa uz mene i vjera mi je bila tako jaka da nije bilo ni jednog trenutka da sam se nečega bojao ili imao straha da bi nešto moglo poći krivo. Uz molitvu, radio Mir Medjugorje i uz jaku želju da se popnem na Brdo ukazanja i Križevac sam uspio bez problema. I zbog toga sam bio jako sretan, vjerujte mi!
Priznaje da je bilo teških trenutaka ali želja da čim prije stigne u zagrljaj Nebeskoj Majci davala mu je potrebnu snagu koju riječima naprosto nije mogao iskazati.
Uostalom fotografije govore dovoljno o milosti i radosti nakon prijeđenog puta. Dobro nam došao!
JUČER je na Facebook stranici OPG-a Đuran osvanula objava posvećena Mati Rimcu, kojom mu se Katica Đuran zahvaljuje.
“Život je ono što nas svaki dan okružuje. Htjeli mi to ili ne na nas utiče ono što je oko nas. Koliko god htjeli da na nas ne utiču mišljenja drugih ljudi, bilo naših najdražih ili šire okoline ipak nas negdje malo pogode oni koji nam nisu podrška. Kad god sretnete, a srest ćete, one koji vam kažu da ništa ne vrijedite, da ne znate, da ste zakasnili ili ostarili za nešto, čak i ako su iz kruga onih koje volite, zaobiđite ih u širokom luku.
Takva podrška nikom ne treba. Tog trena sjetite se onih koji vam vjeruju. Kad god svane dan u kojem ne želite ili nemate snage da ustanete i idete za svojim ciljem sjetite se onih koji gledaju u vas. Vaša djeca kojima ste uzor, ili možda vaš investitor. Radi takvih se ustaje.
Ovo je čovjek na kojeg ja pomislim svaki put kad mi je teško. On mene osobno nije poznavao, ali mi je povjerovao. On je jasen u cijoj sjeni ima mjesta i za moj rast. Ne samo moj, uz njega rastu jos mnogi ljudi sa malim i velikim znanjem. On ih ne tretira po znanju, on im vjeruje da imaju snagu, a znanje koje im fali im on osigura. Meni je osigurao i financiju podršku za ideju da od hobija postanem biznis.
Kako da mu zahvalim ikad?
Tako da ispunim sto sam obećala i da onda na isti način on pomogne i nekom drugom. I tako da ova priča postane uspješna. Zbog toga kad čitav svijet oko mene viče ne znaš i ne možeš ja čujem jedno Matino možeš i meni dosta da idem dalje”, napisala je Katica Đuran.
“Uvijek sam se pitao kako da stvorimo uvjete da se mladi vrate u Livno”
Rimac je danas na to odgovorio te otkrio kako pomaže tamošnjim poduzetnicima.
“Oduvijek sam volio dolaziti u svoje rodno Livno. Jako volim Zagreb i Samobor, ali nigdje se ne osjećam toliko dobro i mirno kao u Livnu. Ono što rastužuje sve nas Livnjake je prizor praznog, napuštenog grada. Uvijek se pitam kako su ovaj grad i njegova sela izgledala prije par desetljeća – kad je sve vrvilo životom. Svake godine, na par dana, imamo priliku vidjeti kako je to nekad bilo – primjerice prošle subote. Sve je bilo krcato, grad je bio živ kao rijetko koji. Na žalost, takvo stanje kratko traje i sve se brzo vraća u (tužnu) „normalu“.
Uvijek sam se pitao što možemo napraviti da se ta slika, barem malim djelom, promjeni. Srećom se nekoliko nas sa istim stavom susrelo i odlučilo krenuti u akciju. Prošlu godinu smo osnovali Tehnološki Park Linnovate. Cilj je bio pomoći bilo kome tko želi pokrenuti (ili dalje graditi) posao na području Livna i stvoriti kvalitetna, održiva radna mjesta – sa željom da se, jednog dana, stvore uvjeti da se mladi vrate u ovaj grad.
Kako se bavim tehnologijom mi je cilj bio poticati stvaranje tehnoloških firmi (po uzoru na SPARK u Mostaru, mog dragog su-luđaka Igora). No ubrzo smo shvatili kako Livno još nije spremno za to – pa pomažemo bilo kakvom poduzetničkom poduhvatu u kojem vidimo perspektivu (osim onima koji se bave sa životinjama ili rade na štetu životinja)”, objasnio je Rimac.
“Cilj je izgraditi firme, dignuti ih na noge”
Dalje piše kako poduzetnicima nude program inkubacije gdje im pomažu osnovati firmu i savladati osnove.
“Nakon toga nudimo mentoring i financije. 100% sredstava dolazi od privatnih donacija – za početak sam donirao 30.000 € iz svog džepa (i osigurao kvalitetan co-working prostor za 50-ak ljudi) – nedavno se pridružio još jedan mladi poduzetnik porijeklom iz Livna sa jednakim iznosom. Uskoro uplaćujem i drugu tranšu od 30.000 € što će, zajedno sa prostorom, rezultirati u preko 100.000 € donacije u ovaj projekt. To su novci od kojih osobno ne očekujemo ništa zauzvrat – osim da se sa sredstvima raspolaže na najbolji mogući način za dobrobit zajednice. Za sad se radi o vrlo skromnim sredstvima za neke velike iskorake ali je to jedino moguće s obzirom na naše trenutne mogućnosti – nadam se da ćemo uskoro biti u stanju puno više ulagati/donirati. Jedan od instrumenata koji smo pokrenuli je beskamatni kredit bez osiguranja koji dajemo korisnicima Linnovate-a. Ukoliko poslovni poduhvat ne bude uspješan (a nije bilo nečasnih radnji), se odričemo sredstava (ne naplaćujemo potraživanje od poduzetnika osobno). Po projektu osiguravamo 10.000 – 30.000 KM (Konvertibilnih Maraka) što je solidno za početak. Cilj je izgraditi firme, dignuti ih na noge i spremiti pred izlaganje investitorima za ozbiljnija sredstva.
Nadam se da ću i ja biti u mogućnosti investirati direktno u neke od njih kada budu na odgovarajućem nivou.
Katica (iz objave koju sheram) je jedna od prvih polaznika programa – nadam se uskoro i vrlo uspješna priča koja će potaknuti druge da idu njenim putem”, napisao je Rimac te pozvao druge koji su u mogućnosti da pomognu:
“Ja se nadam da ćemo uskoro biti u mogućnosti puno jače investirati u ovaj kraj i da će ova inicijativa izroditi par svijetlih primjera. Ne možemo i ne smijemo očekivati čuda, pogotovo ne preko noći, ali svaki put počinje sa prvim korakom. Pozivam sve iz Dijaspore da se uključe u projekt i one koji su u mogućnosti – da doniraju u skladu sa svojim mogućnostima.”
Uvijek se pitam kako su ovaj grad i njegova sela izgledala prije par desetljeća – kad je sve vrvilo životom. Svake godine, na par dana, imamo priliku vidjeti kako je to nekad bilo – primjerice prošle subote. Sve je bilo krcato, grad je bio živ kao rijetko koji. Na žalost, takvo stanje kratko traje i sve se brzo vraća u (tužnu) „normalu“. Uvijek sam se pitao što možemo napraviti da se ta slika, barem malim djelom, promijeni. Piše Rimac na facebooku.
Srećom se nekoliko nas s istim stavom susrelo i odlučilo krenuti u akciju. Prošlu godinu smo osnovali Tehnološki Park Linnovate. Cilj je bio pomoći bilo kome tko želi pokrenuti (ili dalje graditi) posao na području Livna i stvoriti kvalitetna, održiva radna mjesta – sa željom da se, jednog dana, stvore uvjeti da se mladi vrate u ovaj grad. Kako se bavim tehnologijom mi je cilj bio poticati stvaranje tehnoloških firmi (po uzoru na SPARK u Mostaru, mog dragog su-luđaka Igora). No ubrzo smo shvatili kako Livno još nije spremno za to – pa pomažemo bilo kakvom poduzetničkom poduhvatu u kojem vidimo perspektivu (osim onima koji se bave sa životinjama ili rade na štetu životinja).
Poduzetnicima nudimo program inkubacije gdje im pomažemo osnovati firmu i savladati osnove. Nakon toga nudimo mentoring i financije. 100% sredstava dolazi od privatnih donacija – za početak sam donirao 30.000 € iz svog džepa (i osigurao kvalitetan co-working prostor za 50-ak ljudi) – nedavno se pridružio još jedan mladi poduzetnik porijeklom iz Livna sa jednakim iznosom. Uskoro uplaćujem i drugu tranšu od 30.000 € što će, zajedno sa prostorom, rezultirati u preko 100.000 € donacije u ovaj projekt.
To su novci od kojih osobno ne očekujemo ništa zauzvrat – osim da se sa sredstvima raspolaže na najbolji mogući način za dobrobit zajednice. Zasad se radi o vrlo skromnim sredstvima za neke velike iskorake ali je to jedino moguće s obzirom na naše trenutne mogućnosti – nadam se da ćemo uskoro biti u stanju puno više ulagati/donirati.
Jedan od instrumenata koji smo pokrenuli je beskamatni kredit bez osiguranja koji dajemo korisnicima Linnovate-a. Ukoliko poslovni poduhvat ne bude uspješan (a nije bilo nečasnih radnji), se odričemo sredstava (ne naplaćujemo potraživanje od poduzetnika osobno). Po projektu osiguravamo 10.000 – 30.000 KM (Konvertibilnih Maraka) što je solidno za početak. Cilj je izgraditi firme, dignuti ih na noge i spremiti pred izlaganje investitorima za ozbiljnija sredstva.
Nadam se da ću i ja biti u mogućnosti investirati direktno u neke od njih kada budu na odgovarajućem nivou. Katica (iz objave koju sheram) je jedna od prvih polaznika programa – nadam se uskoro i vrlo uspješna priča koja će potaknuti druge da idu njenim putem. Ja se nadam da ćemo uskoro biti u mogućnosti puno jače investirati u ovaj kraj i da će ova inicijativa izroditi par svijetlih primjera.
Ne možemo i ne smijemo očekivati čuda, pogotovo ne preko noći, ali svaki put počinje sa prvim korakom. Pozivam sve iz Dijaspore da se uključe u projekt i one koji su u mogućnosti – da doniraju u skladu sa svojim mogućnostima, poručio je Rimac.
O posljednja tri i pol tisućljeća življenja na prostorima današnjeg Livanjskog polja i drugih Livnu bližih i daljih prostora može se saznavati i dokučivati proučavanjem arheoloških, antropoloških, etnoloških i inih dokaza, kao i čitanjem i raščlambom antičkih grčkih, rimskih, te srednjovjekovnih zapisa, kronika, zapisane i nezapisane mitologije i legendi.
Mnoge stare ilirske gradine svjedoče da su Iliri na prostoru, kojeg danas zovemo livanjskim, glamočkim, kupreškim, duvanjskim, imotskim, aržanovskim, triljskim, sinjskim, prominskim i inim bili brojni i da su spremno voditi obrambene ratove, a stari rukopisi, stare kronike, te nekropole i arheološki ostatci govore: kako o ilirskim ratovima, tako i o običajima, načinu življenja, načinu pokapanja mrtvih, a pored neuništenih ostataka postoje i narodna pamćenja sačuvana u običajima, odijevanju, etnoglazbi, toponimima, kao i u narodnoj usmenoj predaji.
Ilirska plemena su živjela na prostoru na kojem se prostirala bivša Jugoslavija, te današnja Albanija i dijelovi Italije. Najmoćnija ilirska plemena su povremeno imala svoje države, svoje vladare: Kadma, Ilirikusa, Bardilija, Agrona, Teutu. Veneciju su također osnovali Iliri Vendeti, a romanizirana Venecija je dugo vremena bila najveća pomorska sila na sredozemnim morima. Hrvatima je dobro znana kao osvajačka Mletačka Republika.
O ratovima i otporu Ilira kolonistima Grcima, Makedoncima i Rimljanima zapise su ostavili sami osvajači, a o življenju onih koji su kasnije doseljavali na prostore Rimske Dalmacije i Rimske Panonije, pa potom odselili govore povijesni dokumenti, a o onima koji su u stoljeću sedmom doselili i odlučili opstati, dokazi su njihovo postojanje na tlu koje su svojim znojem i svojom krvlju označili i svijest da su za tu grudu kamenog tla bezbrojnim lancima vezani.
Među antičkim pisanim dokumentima o ilirskim prostorima je i jedna sačuvana više puta preslikavana rimska zemljopisna karta. Tu rimsku kartu (svitak rimskih karata) je 1265. godine u dotrajalom stanju u jednom samostanu u istočnoj Francuskoj pronašao svećenik Colmar i preslikao ju na pergament papir. Svitak je bio dugačak šest metara i sedamdeset i pet centimetara, a širok 33,6 centimetra i u naravnoj veličini je preslikavan. Za taj zemljovid povjesničari su našli dokaze da je preslik rimske karte izrađene u četvrtom stoljeću, da je to najvjerojatnije rad kartografa Kastorija.
Kastorij je oko 340. godine pravio karte i po dokučivanju povjesničara, on je obnovio i nadopunio i rimsku kartu iz prvog stolječa, kartu koja se pripisuje Marcu Vispaniju Agripi. I Colmarov primjerak karte je bio u lošem stanju kad ga 1494. godine u njemačkom samostanu Tagernsee u gradu Wormsu pronašao Conrad Picel-Celtes, te ju oporučno 1507. godine ostavio znanstveniku strastvenom antikvaru Konradu Peutingeru. Peutinger ju je proučavao i precrtao i dugo je bila obiteljska dragocjenost. Promijenila je potom nekoliko vlasnika, a zahvaljujući Eugenu Savojskom u osamnaestom stoljeću je stigla u carsku Austrijsku nacionalnu knjižnicu i sad je tamo. U dvadesetom stoljeću je proglašena svjetskom dokumentacijskom baštinom. Znanstvenici je imenuju imenima: Latinicaza, Karta cursus publicus, Tablica Peutiner, a najčešće je imenuju imenima Peutingeriana tablica i Tabula Peuntingeriana.
Rimski povjesničari su zapisali da su rimske karte ondašnjeg antičkog svijeta nastala na osnovu vojnih zemljopisnih karata koje su koristili rimski legionari. Poznato je da rimske vojne karte, zvane intirerariumi, potječu iz prvog stoljeća pr. Kr. i iz prva četiri stoljeća po Kr. Zabilježeno je da je u prvom stoljeću Latincaza bila ucrtana i na mramornoj ploči ispred vile Vispania u Campusu Marka Vispanija Agripe, a i to da je mramorna ploča stradala 79. godine u erupciji Vezuva.
Kartu na dvanaest pergament listova je svršetkom četvrtog stoljeća opisao i veliki rimski vojni strateg Publius Flavius Vegetus Renatus, strateg kojeg se pamti i po nadimku Vegeti i po izreci „Ako želiš mir, spremaj se za rat“. Na sačuvanoj rimskoj karti svijeta je ucrtano preko dvjesta tisuća milja cesta koje su gradili Rimljani i na njoj je obilježeno više od četiri tisuće toponima naselja, te imena rijeka i mora, a posebno vojnih postaja od Britanije do Indije, čak do Cejlona.Veći gradovi su obilježena malim crtežima gradskih znamenitosti određenog grada. To su svojevrsne vinjete. Da bi se ucrtale geografske širine, na karti su pravci sjever jug nacrtani posve ukošeni ulijevo.
Za povijest Ilira i naroda koji žive na prostoru nekadašnjeg Ilirikuma je važno da su na toj karti ucrtana i veća i manja naselja od Jadrana do Dunava. Ucrtani su Spaladium (Split), Salona (Solin), Tilurio (Trilj), Delminij (Duvno-Tomislavgrad), Serminijum (rimski grad u Srijemu) i mnoga druga mjesta, a na prostoru koje sad zovemo Livanjskim poljem ucrtana su: municipij Pelva (na mjestu Lištana), stacij Aequum (Podgradina) i ilirsko naselje na izvoru rijeke Bistrice, naseljeBariduum (Livno). Dio karte s jadranskom obalom je odnedavno izložen u novom Triljskom muzeju starina i zasigurno bi mu se i Livnjani obradovali da ga mogu vidjeti u Franjevačkom muzeju u Livnu.
Za neke današnje kartopisce rimska karta ima sličnosti sa zemljopisnim kartama koje su radili grčki kartografi Eratosten i Ptolomej. Razlike su velike, jer su Eratosten i Ptolomej ucrtavali pararele i meridijane, a rimska karta to nema. Oba grčka kartografa su iz drugog stoljeća pr. Kr. Eratosten je bio znanstvenik i čuveni voditelj čuvene Aleksandrijske biblioteke, a Ptolomej je bio znanstvenik astronom i veliki antički matematičar i pri izradi karata služio se matematičkim postupcima, pa su razdaljine na karti približne onim koje današnji moderni instrumenti utvrđuju.
Znanost je otkrila da su se zemljopisne karte pravile i više od dva tisućljeća prije Eratostena i Ptolomeja, bilo da su opisivane, kao što ih slikovito u drevnoj Grčkoj predočava Homer u Ilijadi, ili kao ih opisuje u doba Rimljana G.Plinije Sekundus. Znatno ranije u Babilonu su zemljopisne karte crtane na glinenim pločicama, pa je prije nekoliko stoljeća otkrivena biblioteka ispečenih ispisanih i iscrtanih glinenih pločica. Cijeli babilonski Ep o Gilgamešu je otkriven na pečenim glinenim pločicama.
Babilonske karte svijeta su pravljene sa simbolima neba, pravljene su čak prije više od četrdeset i tri stoljeća. Staroegipatske karte su također stare više od tri tisućljeća i pokazivale su rudnike i ceste do rudnika u području gornjeg Nila. Po starogrčkim kartama Zemlja je bila ravna ploča okružena oceanima. Zasigurno ni Eratostenu ni Ptolomeju nisu bile poznate kineske zemljopisne karte nađene u carskim grobnicama, a koje su nacrtane i na drvenim pločama i na svilenom platnu. Kineske karte su crteži pokrajina.
Antički kartografi nisu mogli znati ni za, staroindijske karte opisane u epu Ramajana, a na kojima su zabilježena mjesta u kojima su živjeli mitski narodi. Ptolomejov geografski atlas od osam knjiga i rimska karta svijeta su za znanost bogatstvo i prototip su modernom pravljenja karata. U prijepisima je sačuvano svih osam Ptolomejevih knjiga, a u petoj knjizi je zemljopisna karta Ilirikuma i Panonije i zasigurno je bila poznata rimskim kartografima.
Državnik i vojskovođa Marko Vispanije Agripaa je bio vršnjak i savjetnik prvog rimskog cara Oktavijana. Skupa su se Agripa i Oktavijan školovali u rimskoj školi na prostoru Iliricuma, na prostoru današnje Albanije. Oktavijan je sa devetnaest godina naslijedio Gaja Julija Cezara i na vlasti bio čak pedeset i devet godina. Moguće je da su Agripine karte nastale u njegovoj rezidenciji u Istri, jer je često i rado boravio u svojoj istarskoj vili, a koja je bila na prostoru današnjeg Lovrana.
Zasigurno je posjećivao zabave u areni koju danas nazivamo Pulskom arenom. Rimski povjesničari Gaj Plinije Stariji (Gaius Plinius Sekundus) je živio od 23. do 79. godine Novog tisućljeća i u svom enciklopedijskom djelu od 37 knjiga zabilježio je imena mnogih naroda, plemena, rijeka, gradova i mnoštva drugih podataka, a i Publije Kornelije Tacit (Publius Cornelius Tacitus) koji je njegov suvremenik, živio je od 56. do 120. godine, zapisali su da su rimski legionari i rimske legije u prvom stoljeću pr. Kr. i po. Kr. koristili prve intinerariume, da su i oni u rukama imali takve karte, da su im u rukama bili intinerariumi Crnog mora, Kavkaza i Armenije.
Tijekom rata s Armencima Rimljani su došli u dodir sa iranskim plemenom Saravati i zapisali su da je bilo neprijateljski raspoloženo prema rimskim lergionarima. Tacit je zapisao da je iransko pleme nastanjeno na obalama Dona na njegovom ušću i na obalama Azovskog i Crnog mora. Dvije mramorne ploče nazvane Tanajske ploče iz drugog stoljeća potvrđuju ono što je zapisao Tacit i govore o tom tko je bio susjed Grcima na istočnom Bosporu i Armencima Kavkaza i Zakavkazja. Zapisano je da je to bio iranski narod, a ime predstavnika u vlasti je tri puta zapisano i zvao se Horoatos, Horoat. Nije potrebno biti lingvist da bi se odgonetnulo da je Horoat, da su Horoati antički Hrvati.
Valja znati da su Grci i Rimljani imali bogatu pismenost, da su imali mnogo pisaca i književnika i kroničara, da u Rimu osim Apolidora, Plinija Starijeg, Plinija Mlađeg, Tacita, Apijana, Polibija, Strabona, Suetonija, Tita Livija, Valerija Peterculam Frontina i još mnogih drugih i sam Gaj Julije Cezar pisao povijesne knjige, da je ratovao u Iliriji, da je njegovo djelo „Comentari de Bello Gallico“ sastavljeno od sedam knjiga, a da je osmu knjigu dovršio njegov stožerni časnik Aulo Hircije, da njegovo djelo „Comentari de bello civili“ ima tri knjige, a u knjizi „De bello Alexandino“ je opis ratova u Egiptu.
Pored toga valja naglasiti i to da je rimska povijest bogato opisana i bila znana širom Rimskog Carstva, da je sačuvano preko pet stotina rimskih povijesnih knjiga, a detaljno su opisani i ratovi Rimljana kako na prostorima Ilirikuma i Panonije, tako i na prostoru drevne Armenije, Sirije, Kavkaza i drugih maloazijskih i afričkih zemalja.
Tanajske mramorne ploče su otkrivene 1853. godine na ušću Dona u Azovsko more i bile su na zgradi tanajskog sabora. Drevni je običaj ostao do danas i još uvijek se upravne zgrade obilježavaju pločama s natpisima. To su najstariji europski dokazi o tome da drevni Grci i narod koji je živio na obalama donjeg toka Dona, na obalama Azovskog i Crnog mora imali svoje uprave, a iranski narod koji je živio skupa s Grcima u Tanaisu je označio svoje etničko ime Horoat,Horoatoi-Horoat-os i velikani hrvatske povijesti doktor Josip Nikocy, kao i nosilac triju doktorata iz povijesti antičkog doba, isusovac Stjepan Krizin Sakač su obranli svoje disertacije i dokazali da je istočni Bospor bio prvo europsko stanište antičkih Hrvata.
To su također dokazali ruski znanstvenici Vasilij Vasil’ević Latišev i Aleksandar V.Majorov i još neki europski arheolozi, povjesničari i znalci izumrlih jezika, a posebno znalci sanskrta, te znalci starogrčkog, babilonskog i staro perzijskog jezika.
Rimljani su, zbog svojih osvajačkih ratova na Pirinejskom poluotoku, u Galiji, sjevernoj Africi i Maloj Aziji jedno vrijeme bili zanemarili Ilirikum, a zbog ilirskih pirata, zbog toga jer su se grčki kolonisti na Isi (Visu), Korkiri (Korčuli), Farosu (Hvaru), Brentosu (Braču), Traguriju (Trogiru) Epetiju (Stobreču) i još nekim kolonijama osjećali ugroženima od Ilira, slali su upozorenja Ilirima i da se prestane s piratskim napadima i zbog ilirskih odbijanja upozorenja su 156. godine pr. Kr. rimske ratne lađe krenule na Ilire.
Prvi napad pod zapovjedništvom Gaja Marcija Figule je odbijen. Ojačali Delmati su ih dočekali i na kopnu i na moru i uništili velik broj njihovih lađa. Novi kopneni napad na Ilire Delmate ponovio je Figul usred zime 155. g.pr. Kr.. Krenuo je iz Narone prema prijestolnici Delmata, prema Delminiju i iznenadio Delmate, pa oni utočište našli u svojim utvrdama. Manje utvrde i naselja je Figul uništio paljenjem i razaranjem, a jer se pogoršalo vrijeme povukao se od opkoljenog Delminija.
Prije povlačenja je tisućama gorućih strijela spalio krovove mnogih delminijskih kuća. Sljedeći treći napad iste godine organizirao je Publije Kornelije Scipion Nasika i uspješno je osvojio Delminij. Iskazao je tad silnu surovost. Starije ratnike je pobio, mnogo mladića otpremio je u Sisciju (Sisak), u ilirsku legiju da ratuju protiv Germana. U roblje je odveo žene srednje dobi, a mlade žene i djevojke rasporedio je po taborima i dopustio legionarsko orgijanje sa zarobljenicama.
Godine 154. pr. Kr. Nasika je krenuo osvajati i ilirska naselja na prostoru današnjeg Livanjskog polja. Pored onoga što su zapisali rimski kroničari i u narodu je opstala legenda o Nasikovom osvajanju Bariduuma. U strahu od surovih pohotnih Rimljana mlade majke su s djecom u naramku potražile smrt u nabujaloj rijeci (Bistrici). Doprle do njih vijesti o sudbini mladih žena i djevojaka iz Delminija, pa iz straha stotine mladih žena i djevojaka na zaprepaštenje rimskih vojnika spas našle skokom u smrt. S visokih stijena iznad Bariduuma sunovratile su se u duboku urvinu.
Za razaranje Delminija, za zauzimanje Pelve i Bariduuma, kao i Salvijuma na Glamočkom polju, za vojne uspjehe protiv Ilira, a i zbog toga jer je dotjerao mnogo zarobljenih ilirskih žena, vojskovođi Konzulu Publiju Korneliju Scipionu Nasiki je 154. godine pr. Kr.priređen trijumf u Rimu.
Poslije vojnih uspjeha i osvajanja ilirskih polja i pašnjaka rimski trgovci i kolonizatori su stizali i ostajali na osvojenim prostorima, jer su znali koristiti plodnu zemlju, sijati i izvoziti žitarice i uzgajati stoku.
Pelva je bila najveće ilirsko naselje na livanjskoj visoravni i bila strateški važna, jer su tri ceste prolazile Pelvom, a očito je bio važan i utvrđeni municipij Baridiuum. Bio je privlačan i zbog toga jer je sa sjevera dobro zaštićeni prirodnim do sto metara visokim strmim stijenama i obrambenim kulama i jer je imao rijeku koja izvire u dnu stijena. Cijeli prostor oko Pelve, Bariduuma, Aequuma i Vašarovina je bio toliko važan da je čak pet rimskih cestovnih pravaca presijecalo Livanjsko polje, a cesta koja je povezivala Bariduum i Vašarovine je imala ugrađenu kaldrmu.
Rimski trgovci su u osvojeni Iliricum stizali zbog željezne rude, zbog srebra i zlata, a plodna polja su im bila žitnica. Žitna polja su u to vrijeme bila od strateške važnosti i svijetom je gospodario onaj u čijim su rukama bile žitnice. Rimski arheološki ostatci potvrđuju da su rimski trgovci žitom i stokom s livanjskih prostora uživali u bogatstvu, dokazuju da se znatan broj Rimljana doselio s porodicama.
Nekropole u Suhači i Vašarovinama su sa imenima ne samo umrlih odraslih osoba nego i s imenima umrle djece, pa je to pokazatelj da je latinski jezik u livanjskom kraju bio živ i da su majke uspavljivale djecu latinskim materinskim jezikom. Valja istaknuti da su i romanizirani Iliri dali Rimskom Carstvu petoricu careva, a najpoznatiji je Dioklecijan. Jedini je car koji se na vrhuncu moći odrekao carskog plašta i prijestolja i posvetio se uzgoju kupusa. U svojim vrtovima je našao sreću, a nije poznato je li se kajao što je ubio kršćanskog biskupa svetog Dujma.
Rimljani su više od pet stoljeća obitavali na livanjskim prostorima i dugo vremena nisu bili pokorili ratoborno ilirsko pleme zvano Dindari. Rimska vojska bi stigla do njihovih terena, a Dindari ispod Dinare, Golije, Staretine, Cincara, Javače, Šatora i drugih planina bi izbjegavali sukobe, a kad bi se glavnina vojske udaljila Dindari bi uništavali njihove stacije i ubijali manje vojne posade.
Od rimskih građevina na prostoru Livna neke su opstale, a najsačuvaniji su: most na izvoru rijeke Žabljak, ostatci starih cesta i putova, znatan broj miljokaza, grobnice i dijelovi sarkofaga sa nekropola, ostatci metalnog oružja, stakleni ukrasni predmeti, te znatan broj kamenih ulomaka iz rimskih svetišta. Pet lukova rimskog žabljačkog mosta odoljelo je svim potresima.
Taj žabljački most nije impozantan kao rimski most na Ilidži, a manji je od rimskog mosta na Šujičkom polju i ne može se mjeriti sa rimskim impresivnim akvaduktom u Splitu. Rimski splitski akvadukt još uvijek napaja Split vodom, dovodi je sa izvora rijeke Jadro do stare varoši. Žabljački most je većim dijelom opstao i još služi svojoj svrsi, Šujički rimski most samuje na najkrivudavijoj hercegovačkoj rijeci ponornici, samuje u Šujičkom polju, a onaj velebni most na Ilidži je sarajevska turistička atrakcija i služi i pješacima i vozilima, a i mladencima da se fotografiraju pored njega.
Ne tako davno, u dvadesetom stoljeću, bez nadzora onih koji se brinu o kulturnoj baštini, žabljačkom mostu su dva luka ojačana betonom, a kolnik asfaltiran. Godine 1988. su vrijedni mještani sela Brine postavili novu željeznu ogradu na mostu, pa most ima novo ruho.
Arheološki nalazi u Livnu dokazuju da su Rimljani imali i javno kupatilo i razveden vodovod, pa se da zaključiti da su u njemu obitavali bogatiji trgovci i bogatije vojničke obitelji. Godine 1909. ispod Atlagića tabije otkriveni su ostatci rimskog vodovoda.
To su kamene cijevi koje su kamenoklesari izdubili u mekom kamenu, a mogu se vidjeti u livanjskog privatnom muzeju na Milošniku, u muzeju velikog štovatelja i ljubitelja livanjskih starina, u muzeju vrijednog Muharema Kelje Alića. Mnoge stvari skupno gledane opravdavaju izjavu sarajevskog povjesničara Selmedina Mesihovića da „na mnogo načina mi još uvijek živimo pod sjenkom Rimljana“. Koristimo njihovo pismo, njihove zakone, ceste, stare mostove, vodovode, velebne građevine kakve nismo sposobni danas graditi, a i mnoge druge izume počam od betona pa nadalje.
Livanjski vremeplov – Livno 1926. godine
Prof. Branko Penjak
O IMENU LIVNA – Drugi dio
Za današnje Livnjane, za one koji istražuju antičku i srednjovjekovnu hrvatsku povijest, a tako i povijest livanjskih toponima, je važno da je na najstarijoj rimskoj karti svijeta, na karti Tabula Peutingriana ucrtan i upisan municipij Bariduum, a ucrtan je uz cestu, koja je vodila od Salone u unutrašnjost Ilirikuma. Ime Bariduum njegovali su i Iliri i Rimljani. Povjesničarima i lingvistima nije promaklo da utvrde da su u sedmom stoljeću doseljeni Hrvati: Hlibnjani, Bužani, Rujani, Dlmočani, Ardanovci, Viničani i ini pripadnici drugih plemena doseljenih iz Bijele Hrvatske donijeli mnoge svoje toponime i imenovali naselja, planine i polja svojim imenima, a ilirsko-rimski Bariduum su nazvali imenom Hlibno. Jezik je živo tkivo i doživljavao je promjene, pa je prorodno da se toponim Hlibno vremenom pojednostavio i Hlibno se promijenilo u Hlivno, pa u Livno. Intencija glasovnih promjena u hrvatskom, a i u drugim jezicima je skraćivanja riječi radi lakšeg izgovora i to je doživio toponim Livno.
Crkvena povijest i neki znanstvenici su dokučivali da se Livno razvilo iz grčkih riječi Klebiava, Kleb i latinska preinaka te grčke riječi u Cleuna. Pozivaju se na Povelju kneza Mutimira od 28.9.892. godine u kojoj je kao svjedok darivanja zemljišta jednoj splitskoj crkvi zapisan i „Želimiro iupano Cleunae“. Iz povijesnog djela Upravljanje carstvom bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta VII. se detaljno saznaje da su Hrvati naselili Dioklecijanovu Dalmaciju i Panoniu Inferiozis, a to je prostor od Raše u Istri, omeđen rijekama Bojanom, Drinom, Dunavom, Dravom i Sutlom. Također se saznaje da je među gradovima i naseljima pokrštene Hrvatske najveća bila Hrvatska župa Klebiava.
Lingvistički je neuvjerljivo izvoditi ime Livna iz grčkih i latinskih naziva Klebiave, Kleba i Cleune, a zanemariti narodno ime Hliuna. Ime Hliuna je zapisano početkom četrnaestog stoljeća. U potpisima vladara Livanjske županije Jurja, Pavla i Grgura Šubića, sinova hrvatskoga, humskoga i bosanskoga bana Pavla Šubića stoji da su knezovi: „trium camporum,Hliune et de Cetina comitibus“ tj. da su knezovi Tropolja, Livna i Cetine. Izvoditi ime Hliune iz imena „Cleuna“ je loš pokušaj, a izvoditi ga iz narodnog imena Hlibno nije ni zamršena, ni neznanstvena stvar, jer je i laiku očiti da je narodno ime uvjerljivije od tuđinskoga.
Znano je da su hrvatska plemena tijekom povijesti sebi pridodavala i lokalne plemenske nazive pa su se neki po rijeci Cetini nazvali Cetinjanima, Neretljani po Neretvi Neretljanima, Podravci po Dravi Podravcima, a neki po brdima i po prostorima kao Zagorci, Ličani, Humljani, Slavonci, Dalmatinci itd., pa ima nastojanja da se na takvim imenima gradi etnički identitet i nacija. Da je to bez povijesnog pokrića dokaz je činjenica da ne postoje povijesni zapisi da se itko drugi u stoljeću sedmom doselio u Dioklecijanovu Dalmaciju i Panoniju s Hrvatima.
U Ukrajini, na prostoru nekadašnje Bijele Hrvatske postoji planina Hlib, a stanovnici uz tu planinu sebe još uvijek zovu Hlibnjanima. Tako su se zvali i u vrijeme preseljenja na zapadni Balkan. Veća Tugina plemena pristigla s karpatskih prostora zapadne ili Bijele Hrvatske je pri doseljenju u Rimsku Dalmaciju uz svoje hrvatsko ime donijelo i svoja zavičajna imena Hlibnjani i Dubnjani i po njima su dva velika polja nazvana Dubnjanskim i Hlibnjanskim i još uvijek imaju ta tek malo pojednostavljena imna.
Povijesni dokumenti dokazuju da su Hrvati u novu postojbinu stigli kao narod, a najnovija povijesna otkrića kazuju da je jedan dioCrvenih Hrvata (Južnih Hrvata)stigao lađama na jadransku obali i jadranske otoke skoro jedno stoljeća prije Bjelohrvata (Zapadnih Hrvata), a drugi dio u vrijeme kad i Bjelohrvati. Grčki zapisi govore o tisućama lađa, koje su krenule iz Bosutske Hrvatske i bile predvođeni ratnim plemstvom Marjanima. L
ađe su prošle zapadni Bospor i Dardanele, oplovile Grčku i stigle na obalu Jadrana i na sjeverne jadranske otoke. Toponimi Kerk ili Kerc i Kercki kanal iz istočnog Bospora su živi topnimi na današnjem Azovskom moru, a Krk i Krčki kanal su živi toponimi na Jadranu, pa nije potrebna pomoć lingvistika da bi se uočila istovjetnost tih toponima. Toponim Marjan je posvećeni ratnim hrvatskim vođama Marjanima. Mnoštvo je dokaza i o tome da se svi Bjelohrvati sa Zakarpatja nisu doselili na napuštene prostore rimske provincije Dalmacije i da su u Zakarpatju još dugo opstali, da je zabilježeno u američkom Registru useljenika da je u devetnaestom stoljeću u USA uselilo oko sto tisuća Bjelohrvata.
U tom Registru je također upisano blizu dva milijuna doseljenih Hrvata iz Austrougarske i Kraljevine Jugoslavije, pa je jedno vrijeme američki grad Pitsburg imao približan broj Hrvata kao i Zagreb. Mnogi Bjelohrvati su tek u SSSR-u postali Ukrajinci, Poljaci, Bjelorusi, Rusi, Slovaci i Mađari. Sovjetska Rusija je po Staljinovim naredbama Gladomoromumorila oko sedam milijuna Ukrajinaca, a u jednoj masovnoj grobnici u Vinici su i ostatci dvije tisuće Bjelohrvata.
I Ukrajinci i Bjelohrvati su se protivili kolhozima i davanju svojih imanja zadrugama. Znanstvenik Ljudevit Jurak, svjetski poznati patolog je bio član međunarodnog povjerenstva koje je istraživalo način kako su ubijeni stanovnici Vinice i utvrđeno je da su ubijeni metkom u potiljak. Ruskim komunistima bliska bratska jugoslavenska komunistička partija ultimativno je tražila od svjetski čuvenog liječnika patologa Juraka da povuče potpis s tog dokumenta, da sam sebe demantira i jer je odbio to uraditi strijeljan je.
Prema lingvistici hrvatskog jezika ime Livanjskog polja, Livna i stanovnika livanjskog kraja je najprije bilo Hlibanjansko polje, Hlibno i Hlibnjani, kao što ga imaju u zapadnoj Ukrajini stanovnici ispod planine Hlib. Jedan broj Hlibnjana je naselilo i istočno Duvanjsko polje, i jedno brdo nazvao Hlib. Danas ga zovu Lib- Lib svjedoči povijest. Narod brdu nije promijenio ime ni onda kad se na Hlibu krunio prvi hrvatski kralj Tomislav. Zanimljivo je da osporavatelji hrvatske povijesti u svom neznanju tvrde kako Tomislav nije bio kralj, nego plemenski vođa (dux), a takve demantira i pismo pape Ivana X.pročitano 925. na crkvenom saboru u Splitu, u kojem papa Tomislava naziva i svojim sinom i kraljem Hrvata, naziva ga rex Croatorum, a negatore hrvatske povijesti negira i Mletačka kronika arhiđakona Tome, a posebno ih demantiraju (ugone u laž) bugarske kronike, te životopis cara Simeona.
Slavenizirani Bugari su bili predvodnici slavenske pismenosti, osnivači dviju slavenskih škola. Preslavske i Ohridske i uz mnoštvo tekstova ostavili su pouzdane kronike i životopise. Bugarski kroničari pišu o strašnom porazu cara Simeona na hrvatskom tlu, koji se dogodio na lijevoj obali Drine i navode da se to dogodilo dana 27.5.927. godine. Kronike ističu da je prije tog poraza moćni car Simeon potpuno osvojio Rašku, pobio mnoge župane, te poslao bugarsku vojsku da napadnu hrvatskog kralja Tomislava, jer je dao utočište prebjeglim Srbima iz Raške i županu Zahariju Pribisavljeviću.
Vratimo se Ilirima na livanjskom tlu. Za pretpostaviti je da je ilirsko naselje ili grad Bariduum nazvan po prvom povijesno zabilježenom ilirskom kralju Baridilijusu (Baridiliju, Baridu) koji je kraljevao od 383. do 359. godine pr. Kr. i u bitci s Makedoncima je pobijedio i ubio kralja Perediksa, a potom poginuo u bitci s makedonskim kraljem Filipom, ocem Aleksandra Makedonskog.
Tragovi ilirskih, ilirsko-rimskih i srednjovjekovnih obrambenih kula i zidina, kao i tragovi spirula na stjenama Crvenica još su opstali, a sve do dvadeset i prvog stoljeća zubu vremena odoljela je kula koju su stanovnici grada stoljećima zovu Vejs kulom, a stanovnici livanjskih sela je često prema narodnoj pjesmi zovu Vujadinovom kulom.
Jako je oronula, ali još je tu. Upravo za Vejs kulu Vjekoslav Klaić, po mnogima jedan od uspješnijih istraživača rimske i srednjovjekovne hrvatske povijesti, pišući o topografiji i historiji Hlivanjske županije i grada Hlivna, tvrdi da je ilirsko-rimska. Navodi Klaić da na livanjskim prostorima postoji četrdeset i jedna pretpovijesna gradina i znano je da još ni jedna nije arheološki istražena. Klaić za deset gradina tvrdi da su korištene u rimsko doba. Zub vremena neumitno uništava gradine i neke je skoro posve uništio.
Za Vejs kulu neki povjesničari tvrde da je izgrađena 1669. godine i da ju izgradio Sejdi-Ahmet-paša. To je vrijeme kad su kapetani Livna bili Atlagići, pa bi vjerojatnije bilo da su je Atlagići ili obnovili, ili nanovo gradili.
Istraživači povijesti i ilirske mitologije i religije znaju da su Rimljani rušili ilirska svetišta, da su romanizirali Ilire, da je ilirski Bariduum imao hram na zaravni Glavica, da je u njemu u gorjela stalna vatra. Vatra se nije smjela ugasiti, a za grijeh da se u hladnim mjesecima ugasi čuvarima je slijedila kazna, jer je žiteljima tadašnjih naselja bio problem stalnu kućnu vatru održavati.
Vatra u hramu je bila zajedničko ognjište sa kojega su po potrebi uzimala žeravice i u keramičkim posudama odnosila do domaćih ognjišta. Zasigurno su Rimljani u Bariduumu, a na mjestu ilirskog svetišta također sagradili hram u kojem je bilo komunalno ognjište. Po rimskoj religiji boginja kućnog ognjišta je bila Vestfalija. Logično je vjerovati da su Vestfalijine djevice, odabrane čuvarice vatre također dijelile žeravice onim kojima bi se vatra ugasila.
Nakon višestoljetnog slavljenja Jupitera i ostalih jedanaest rimskih bogova, Rimljani su prihvatili novu državnu religiju, prihvatili su kršćanstvo. Aurelis Constantinus Augustus je bio prvi rimski car kršćanin i 313. po. Kr. je zaustavio progon kršćana, a na način da je izdao čuveni Milanski edikt, a poslije njega je rimski car Flavius Theodosius I. Augustus 391. po. Kr. proglasio kršćanstvo državnom religijom.
Taj car je ujedno i posljednji rimski car koji je vladao i Zapadnim i Istočnim Rimskim Carstvom. U to vrijeme u Bariduumu je na mjestu Vestfalijinog hrama podignut kršćanski hram posvećen evanđelisti Luki.
Kada su u sedmom stoljeću doselili Hrvati i Hrvati su rušili kršćanske i ine hramove i ubijali kršćane i slavili su svog vrhovnog boga Svetovida, njegovog zemnog dvojnika Volosa i njegove sinove Peruna, Daždana, Mutimira i Stribora. Zasigurno su Hrvati Hlibnjani jedno vrijeme imali Svetovidov hram.
Po starohrvatskoj mitolgiji i poganskoj vjeri bog Svetovid je nebeski bog a zemnih bogova bilo je dvanaest. Jedan od zemnih bogova bio je Troglav i imao je tri lica i troje oči. Gledao je u prošlost, sadašnjost i budućnost, a zemlju je odijevao zelenilom i s povojima na očima odijevao je zemlju pravedno, dijelio šume, gajeve i livade.
Kao što su u grčkoj mitologiji zemni bogovi međusobno ratovali i u bitku uveli Titane, tako su zaratili i zemni starohrvatski bogovi i u bitku uveli divove. Sinovi Svetovidovi Perun, Daždan, Mutimir i Stribor su se uključili u bitku savjetima i bitka se održala u plitkom Jadranskom moru. Mutimir, bog noći, lukavstva i mjesečine je zakazao bitku u plitkom moru i u tim borbama su poginuli i vođa divova Kornat, bog kiša Orjen i bog zemaljskog zelenila Troglav.
Hrvatska mitologija kazuje da su od tijela boga Kornata i njegovih divova nastali Kornatski otoci, a da je Svetovid tijelo boga kiša položio iznad Boke Kotorske na planinu Orjen, dok je tijelo boga Troglava položio na lijepu plavu planinu Dinaru. Toponimi Kornati, Orjen i Troglav svjedoče starohrvatsku mitologiju. Po toj mitologiji bog Troglav svakog proljeća oživi i ponovno zelenilom odjene prirodu. Tu religiju imali su i drugi slavenski narodi i mitologija im je neznatno drukčija, dok je srpska mitologija i srpska poganska religija bila skoro istovjetna hrvatskoj.
U vrijeme turskog porobljavanja Livna, imali su Livnjani na Glavici crkvu u čast Sv. Luke evanđeliste, a dokazi su brojni. O tom svjedoči i zapis Abaza Firdusa iz sedamnaestog stoljeća. Dva zagrebačka arheologa i jedan povjesničar i jedan kipar su ne tako davno stručno razgledali džamiju na Glavici i oni tvrde da su Turci crkvu na Glavici preoblikovali u džamiju.
Po njima to je uradio čuveni osmanlijski arhitekt Sinan. Izmjene na prozorima su vidljive i onima kojima arheologija i arhitektura nisu struka. Stari debeli pilanom riječnom sadrom ozidani zidovi i sadrom drukčije boje dorađeni prozori i na džamiji i na Sahat kuli su odveć vidljiv dokaz preinake kršćanskih u orijentalne prozore.
Znano je da je najveća kršćanska crkva iz rimskog razdoblja, crkva Aja Sofija bila pretvorena u džamiju. Dio podnog mozaika sa likom svete Irene u Aja Sofiji nisu jedini ostatci kršćanskih svetinja. Taj podni mozaik dugo vremena je izazivao vjerske polemike, jer je bizantska carica Irena (Irina) da bi ostala vladarica vlastitog sina oslijepila, pa zbog toga za neke nije sveta, iako je bila mučenica.
Za one koji vjeruju da je crkva na Glavici preuređena u džamiju dokaz je i zvonik „Sahat kula“ , na kojem je na visokim i nedohvatnim hrastovim gredama dugo vremena neotkriveno ostalo kršćansko zvono. To zvono je 401 godinu mirovalo u Sahat kuli.
Datum na zvonu kazuje da je izliveno 1479. godine. Skinuto je tek 1878. godine, a izuzetno je vrijedno, jer su na njemu umjetnički vrijedna dva kršćanska medaljona. Jedan od medaljon je prikaz dolazak triju kraljeva da se poklone Isusu, a na drugoj prikaz pijete, prikaz skidanja Isusa sa križa. Živući Livnjani ga nakon više od 530 godina mogu vidjeti u Franjevačkom muzeju na Brini, na dijelu Brine zvanom Gorica.
Valja istaknuti da je prvo osmansko porobljavanje Livna bilo 1463. godine, a i njegovo oslobađane je bilo iste godine. Oslobodio ga Mladen Kosača, a pomogao hrvatsko ugarski kralj Matijaš Korvin. Drugo porobljavanje je bilo 1485. godine. Postoji turski defter u kojem stoji da je te godine Hlivno iz sultanskog vlasništva preneseno u sandžak-begov han. Vjerojatno je te godine po drugi put rušena i Crkva Sv, Ivana Krstitelja, zadužbina velikih hrvatskih plemića Šubića, i uz crkvu sagrađeni franjevački samostan. Smrt u ognju doživjeli su tada oltari, svete knjige, crkveno ruho i nekoliko franjevaca. To je bilo vrijeme vjerske nesnošljivosti, vrijeme rušenja crkava i samostana.
Hlibnjani-Hlivnjani-Livnjani-Livnjaci su se, po uzoru na svoje pradavne pretke, raselili po svijetu, i još uvijek se seljakaju i kolonije Livnjana obitavaju širom svijeta. Livnjani i drugi Hrvati su u Buenos Aeresu dugo vremena imali hrvatsku osnovnu školu, a sad imaju nekoliko velikih crkava i desetke kulturno umjetničkih skupina. Na jugu Južne Amerike u Punta Arenasu izgradili su hrvatski iseljenici, mahom Bračani, Hvarani i nekoliko Livnjana, veliku crkvu i veliki bijeli spomenik kralju Tomislavu i taj spomenik jednako je impozantan kao i onaj u Zagrebu na Tomislavcu i kao bijeli Tomislavov obelisk u Livnu.
Današnja stanovnici Livna bi se mogli predstavljati kao Livnjani i Livnjanke, a uobičajila su se kraća imena s prefiksom na -ak. Dok Livno posjećuje: Splićanin, Mostaranin, Banjalučanin, Kuprešanin, Sinjanin, Zagrepčanin, Beograđanin itd. Livnjanin se najčešće predstavlja kao Livnjak, a žene Livanjke. Običaji mijenjaju jezična pravila, pa kraći iskrivljen oblik biva češći od dužeg pravilnog. Stijene iznad Livna zvali su Hlibnjani Crljenicama, a u naše dane Livnjani ih zovu Crvenicama, a mjesto s kojeg mogu skočiti u smrt zovu Teber.
Prije mjesec dana kao grom iz vedra neba je stigao taj poziv… Poziv koji nisam očekivao, ali uvijek sam mu se nadao. Pozvan sam na audiciju za englesku verziju The Voicea. Iskreno, ogroman šok sam doživio kad sam vidio taj mail. Nije bilo šanse odbiti poziv. Spremio sam se i bez pripreme uputio u London. Sve se odvilo u dva dana – još uvijek s uzbuđenjem u glasu prisjeća se mladi pjevač Tomislav Marić (21). Rođen u Livnu, odrastao u Žepču, s trenutnom adresom u Splitu u koji je došao zbog Građevinskog fakulteta.
Bilo je više od stotinu tisuća prijavljenih, a Tomislav, u glazbi poznatiji kao “ToMa”, pozvan je u krug u koji je odabrano tek četiri tisuće ljudi.
– Samo sam o tome razmišljao dok sam nestrpljivo čekao svoju audiciju. U glavi sam samo vrtio “Mali Tomo iz još manjeg Žepča, otišao u Split pa da završi u Londonu – nemoguće”. Nakon dobrih dva sata čekanja prozvali su moje ime – Tomizlav Marik – priča nam.
I tu je krenula zabava koja se nastavila s još dva kruga natjecanja.
– Uz mene u skupini je bilo još desetak talentiranih momaka i cura, ne zna se tko ima zanimljivije boje glasa. Ja sam sebi već presudio – vraćam se doma kako sam i došao. Al’ iz nekog razloga me nisu još pustili doma. Još jednom sam čuo ime Tomizlav Marik što je značilo da sam još samo jedan korak do velikih vrata mog engleskog sna… Krug se suzio na nešto više od tisuću ljudi koji su preostali na showu. I tada sam sebi rekao da sam učinio više nego što sam očekivao. Tu je moje putovanje stalo. U “top 1000” – veli Toma i iskreno, ali i ironično dodaje da nekima možda smiješno zvuči to što se hvali i što je sretan ulaskom u “top 1000”.
Ali mi znamo da je to velika stvar i postignuće. Svake sezone na natjecanje se prijavi više od 100.000 ljudi iz svih dijelova Europe, a biti odabran u “top 1000”, i to na početku karijere sa samo 21 godinu nije mala stvar. Za nas je to najava velikog talenta koji će uskoro doživjeti svojih pet minuta.
– Za mene je ovo ogroman uspjeh za nekoga tko ima 21 godinu i na samom je početku svojeg sna. Još jedno iskustvo, i to kakvo, stavljeno u torbu i idemo dalje. Nikad jači i nikad spremniji za nove pobjede – kratko dodaje ToMa, za kojeg pišemo da je na početku karijere, ali on se glazbom bavi od malih nogu i svoje prve glazbene korake je napravio koračajući s vjerom.
Na sceni duhovne glazbe se profilirao, a sada je odlučio predstaviti i svoju drugu, pop-stranu.
– Pjevam od malih nogu, što najbolje znaju moji roditelji i dva brata koji su jedva dočekali odlazak u Split da malo uživaju u miru u kući. Sa starijim bratom Igorom sam upisao Osnovnu glazbenu školu u Žepču i od tada sviram gitaru i sve glasnije pjevam. Osnovna škola mi je bila veliki vjetar u leđa jer je potvrdila moje afinitete za pjevanjem. Tako sam veći dio svog djetinjstva proveo na raznim festivalima – uživajući na pozornici s mikrofonom i sanjajući o vlastitim koncertima – progovara Tomo o prvim glazbenim koracima.
Dječji festivali obilježili su mu prve nastupe, kojih se, kroz smijeh kaže, ne želi prisjećati.
– Ne pitajte kako je bilo, nije za pohvaliti se. Prvi ozbiljniji nastup bio je u drugom razredu srednje škole, kad je glazbena skupina DominikS s mojom autorskom pjesmom pobijedila na Bonofestu u Vukovaru – nastavlja u simpatičnom tonu.
Nakon dječjih festivala nastupile su ozbiljnije gaže – Bonofest u Vukovaru, Uskrsfest u Zagrebu, nastup pred 60.000 ljudi na dočeku Svetog Oca u Sarajevu za koji kaže da mu je bio najdraži, nastupi sa Zborom “Mihovil” na koncertima poput “Progledaj srcem”, “Gospel Spektakl”…
– Dolazim iz vjerske obitelji, školovao sam se u katoličkoj školi, pjevao po crkvenim zborovima… cijeli život sam okružen vjerom. I to je ogroman dio mene, i nikad neće prestati biti dijelom. Prve glazbene korake sam započeo u skupini DominikS, nastupivši na brojnim festivalima u Hrvatskoj i BiH. DominikSi su mi dali priliku pokazati ovaj dar koji imam, glas i stihove koje pišem i više puta moje pjesme su osvajale nagrade kao najbolje. Pjesme koje sam tada pisao i danas znam čuti na radiju – kaže talentirani pjevač koji je karijeru, kako smo već spomenuli, počeo s duhovnom glazbom a onda se od nje udaljio i “zaplivao” u pop-vodama.
Zašto si se”udaljio’ od vjere?
– Moj odmak od duhovne glazbe krije se u tome što je to najintimniji dio moje glazbe, ono što želim podijeliti vrlo rijetko i manjoj publici. Glazbu sam uvijek zamišljao kao svoj životni poziv, ono čime se želim baviti kad odrastem. Na volim razmišljati o duhovnoj glazbi kao onoj koja će mi izgraditi karijeru i donijeti publicitet. Duhovna glazba je molitva, a molitva je intima. Vjera je moj mir, utočište. Ne samo meni, svima je. Htjeli to ljudi priznati ili ne, svatko se u nevolji prvo sjeti Boga a tek onda SOS broja – odgovara.
Tomin prvijenac “Ljubiš, ali ne voliš” označila je početak suradnje s diskografskom kućom Hit Records. Nedavno mu je izašao spot za najnoviji, drugi singl “Noć za kraj” koji je snimio nakon što ga je “otkrio” švedski producent.
– Nova pjesma dokaz je da društvene mreže treba dobro iskoristiti. Autorski tim s kojim sam pjesmu pisao je iz Švedske – producentska kuća koja iza sebe ima brojne europske hitove. Andreas Bjorkman, jedan od autora, pronašao je moj profil na Instagramu i javio se s poslovnom ponudom. U dva dana smo dobili “Noć za kraj” – moj drugi singl. I Adriana Pupavac je stavila svoj potpis na pjesmu koja je službeno stavljena na YouTube, a može je se pronaći i na drugim streaming platformama. I ovu pjesmu prati videospot koji je radio izvanredni Andrija Jurčević – otkriva nam ToMa detalje o najnovijem singlu i spotu koji je sniman u Splitu, a koji već sad ima više od trinaest tisuća pregleda na YouTubeu.
Glazbeni uzori su mu Bruno Mars, Shawn Mandes, Sam Smith, Justin Timberlake… što se i osjeti u ritmovima najnovije pjesme na koju se “nakačite” već na prvo slušanje.
Toma osim što pjeva, svira, piše i pjesme.
– Svaki početak je težak. To će svatko reći i u pravu je. U moru talentiranih umjetnika treba imati dovoljno sreće za dobiti svojih pet minuta. Treba imati taj poznati X faktor. Imam sreću da sam još kroz svoju srednju školu stekao iskustva i poznanstva koja su me “stavila na mapu” i omogućila da danas mogu raditi ovo što radim. Svaki dan je novi izazov i svaki dan mi nudi nove situacije iz kojih dolazi inspiracija – svađe, radosti, ljubavi, prekidi… nabrajat ću do sutra. Ujedno, svaki dan osjećam i sve veću želju i potrebu za glazbom pa samim time inspiraciju nalazim u sve raznolikijim stvarima i situacijama. Tako pjesme pišem sve češće i na poslu, dok se vozim, i na kavi, plaži… situacije su nebrojene. Glazba je svugdje oko mene, htio ja to ili ne. Sa mnom je, u meni je i to je najveća inspiracija, sreća koju mi daje – kazuje ovaj vrijedni glazbenik koji je na putu do ostvarenja svoga glazbenog sna odustao od studija, a zaposlio se kao konobar u jednom poznatom splitskom restoranu.
– Priča s fakultetom je kratka priča. Nakon srednje škole odlučio sam nastaviti školovanje. Igrom slučaja odluka je pala na Split i Građevinski fakultet. Ta priča je pisana u vremenu kad nisam još bio dovoljno hrabar ili lud dignuti ruke od svega i krenuti u ovu bitku za glazbenim snovima. Ali sada s odmakom mogu reći da sam sretan izborom. Fokus mora ići ili na jedno ili drugo, na oboje ne može jer ni jedno nije lako zasebno. Stoga bolje imati jedan uspjeli projekt nego dva neuspjela. A iskreno, draža mi je pozornica s mikrofonom od ureda s laptopom. I tu leži moja odluka – kazat će Tomislav koji je odlučio što mu je prioritet i više ne dozvoljava da ga išta ometa u ostvarenju životnog sna.
Obitelj mu je, veli, najveća podrška – majka Monika, otac Draženko i braća Igor i Bruno.
– Jednostavno moram spomenuti ta imena. Mogu ja padati stotinu puta, oni će me gurnuti nazad u ring. Mogu poletjeti, oni će me vratiti. Obitelj mi je najveće blago, volim ih i zahvalan sam Bogu na njima – emotivno dodaje.
Od svojih glazbenih početaka gradi solo karijeru. Otkriva da se uvijek zamišljao kao solist i to nam kaže bez imalo sebičnosti i umišljenosti. Razlog je taj što je oduvijek vuk samotnjak.
Objavljene autorske pjesme dosad mu je čula publika koja sluša duhovnu glazbu. “Molitva” je uvrštena na popis sto najljepših hrvatskih duhovnih pjesama i dalje se vrti radijskim eterom, a “Tražim te” je jedna od prvih, pa Toma kaže da mi je samim time i jedna od dražih.
Na naše pitanje o svjetovnoj glazbi i autorskim pjesama kaže da i za to postoji poprilično debela bilježnica koja čeka da se snimi.
– Pjesama je mali milijun, ali još uvijek nisam dovoljno hrabar za otvoriti je u javnosti. To je još uvijek moj dnevnik – iskreno progovara.
Snimiti album mu je primarni cilj koji želi ostvariti, ali ne prije nego dođe vrijeme za to. Nepromišljenost nije Tomislavova “stvar”. Svjestan je da za prave stvari treba vremena.
– Smatram da prvi album treba biti mali “bum”, bljesak za početak jedne lijepe priče. A ja imam još dosta puta pod nogama da bih došao do tog cilja. Lagano se radi na njemu, dvije pjesme su već tu, ostatak je napisan, ali čekam. Ni sunce ne izlazi kad mu se prohtije – sve ima svoje vrijeme – strpljivo će protagonist naše priče, svjestan da će trebati vremena da uspije ostvariti sve ono o čemu sanja i za što do malena zna da je sposoban i rođen.
– Još neko vrijeme trebam tapkati u mraku, dok ne pronađem način kako široj javnosti pokazati svoje svjetlo. Uvijek previše filozofiram, pa tako i s glazbom. Samo neka sve ide kako treba i vjerujem da će doći na pravo mjesto. Nakon ljeta dat ću svaki atom svoga tijela da ispričam ovu priču svima. Jedno je sigurno – glazbom ću se baviti cijelog života i glazba je za mene oduvijek jedina opcija – otvorenih je karata mladi glazbenik.
Hrvatski melos
Po čemu se razlikuješ od ostalih izvođača?
Ovo je do sad najteže pitanje – kroz smijeh progovara i nastavlja. – Ne želim da me se pogrešno shvati, pa ću pokušati ovo pažljivo opisati. Hrvati su navikli na hrvatski melos. Sa svih strana čujete da nikad neće uspjeti glazbenik koji donosi dašak zapada. Ja želim srušiti taj stereotip. Zajedno s već nekoliko glazbenika koji to jasno i javno rade.
Odrastao sam slušajući Brunu Marsa, Justina Timberlakea i ekipu. Želim jednog dana, ako mi se želja ostvari i budem imao svoj veliki koncert, napraviti ne samo glazbeni spektakl, nego dati i plesni i vizualni karakter. Pa ako treba cijela arena biti jedna velika pozornica – neka bude. Glazba nije samo glas i pjevanje, glazba pokreće cijelo tijelo.
Na osnovu članka 34. i 105. Zakona o državnim službenicima i namještenicima u tijelima državne službe u Hercegbosanskoj županiji („Narodne novine Hercegbosanske županije“, broj 1/14 i 5/16) a u vezi s člankom 74a. Zakona o državnoj službi u Federaciji BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i 4/12) Agencija za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine, na zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova Kantona 10, objavljuje
JAVNI NATJEČAJ
za popunu radnih mjesta državnih službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova HBŽ 03/767
Radna mjesta:
01. Stručni suradnik za poslove pristupa informacijama u Kabinetu Ministra – 1 (jedan) izvršitelj
02. Stručni suradnik Ureda za žalbe javnosti u Kabinetu ministra – 1 (jedan) izvršitelj
03. Šef Odsjeka u Odsjeku za inspekcijske poslove u Kabinetu ministra– 1 (jedan) izvršitelj
04.Stručni suradnik za vođenje upravnog postupka u Odsjeku za pravne i upravne poslove u Upravi za administraciju i potporu – 2 (dva) izvršitelja
05.Stručni suradnik za obradu zahtjeva prekršajnog postupka i prekršajnih naloga u
01. Opis poslova: Vodi upravni postupak po zahtjevima za pristup informacijama sukladno Zakonu o slobodi pristupa informacijama u FBiH i Zakonu o zaštiti osobnih podataka; priprema i izrađuje odgovarajuće informativne i analitičke materijale u navedenoj oblasti; prati, ostvaruje suradnju sa Agencijom za zaštitu osobnih podataka u BiH; vodi postupak ažuriranja prijave/obavijesti o obradi podataka i druge stručne poslove koji nastaju za Ministarstvo sukladno odredbama Pravilnika o sigurnosti podataka, ostvaruje suradnju sa drugim tijelima i institucijama u domenu zaštite osobnih podataka i pristupa informacijama; obavlja i druge poslove i zadatke koje odredi neposredni rukovoditelj. Za izvršavanje navedenih poslova odgovara neposrednom rukovoditelju.
02. Opis poslova: Vrši stručno-operativne poslove za Ured; vrši zaprimanje podnesaka i kompletiranje predmeta, te iste dostavlja u rad Uredu; vodi odgovarajuće evidencije o radu Ureda; prikuplja, sređuje, evidentira, kontrolira i obrađuje podatke metodološkim I drugim uputama; izrađuje polugodišnja i godišnja izvješća o radu Ureda te ih dostavlja neposrednom rukovoditelju; obavlja i druge poslove i zadatke koje odredi neposredni rukovoditelj. Za izvršavanje navedenih poslova odgovara neposrednom rukovoditelju.
03.Opis poslova: Neposredno rukovodi Odsjekom i u svezi s tim organizira, objedinjava i usmjerava rad Odsjeka; raspoređuje poslove na izvršitelje u Odsjeku; odgovoran je za pravodobno, zakonito, pravilno i kvalitetno obavljanje poslova iz nadležnosti Odsjeka; pruža stručnu pomoć inspektorima i vrši nadzor nad njihovim radom; sudjeluje u izradi prednacrta i nacrta zakona i podzakonskih propisa iz nadležnosti Odsjeka, daje upute za rad i pruža neposrednu stručnu pomoć drugim izvršiteljima; izrađuje prijedlog plana rada i izvješća o radu Odsjeka; redovito usmeno ili pismeno upoznaje šefa Kabineta o stanju u obavljanju poslova iz nadležnosti Odsjeka, o problemima koji postoje u obavljanju tih poslova i predlaže mjere za njihovo rješavanje; postupa po nalogu šefa Kabineta i obavlja najsloženije poslove iz nadležnosti Odsjeka; uredno vodi evidencije o poštivanju radnog vremena od strane inspektora kojima rukovodi, te obavlja i druge poslove i zadatke koje odredi neposredni rukovoditelj. Za izvršavanje navedenih poslova odgovora šefu Kabineta.
04.Opis poslova: Rješava jednostavnije upravne stvari u prvostupanjskom upravnom postupku (skraćeni upravni postupak); vodi postupak radi utvrđivanja činjenica o kojima se vodi službena evidencija i izdaje odgovarajuća rješenja o tim evidencijama; sprovodi administrativnost izvršenja zaključaka u skladu sa zakonom; izrađuje rješenja o oduzimanju putnih isprava; kontrolira kompletnost zahtjeva u svezi državljanstva; prati i izučava pojave iz svog djelokruga rada; predlaže način rješavanja određenih pitanja; ukazuje na određenu problematiku i nedorečenost u primjeni pravnih propisa; surađuje sa Odsjecima u PU i PP; priprema spise i daje određene smjernice u svezi vođenja upravnih sporova; priprema spise povodom vođenja upravnih sporova; obavlja i druge poslove i zadatke koje odredi neposredni rukovoditelj. Za izvršavanje navedenih poslova odgovara neposrednom rukovoditelju.
05. Opis poslova: rješava upravne stvari u upravnom postupku po zahtjevima prekršajnog postupka i prekršajnim nalozima kao i druge postupke iz domena Zakona o sigurnosti prometa na cestama u Hercegbosanskoj županiji i Zakona o prekršajima; prati i istražuje promjene i pojave u odgovarajućoj oblasti; vrši prikupljanje, evidentiranje, kontrolu i obradu podataka prema metodološkim i drugim uputama; vodi evidencije iz navedene oblasti i vrši arhiviranje predmeta; sačinjava informacije i izvješća o poduzetim mjerama i radnjama iz navedene oblasti i iste dostavlja neposrednom rukovoditelju; obavlja i druge poslove i zadatke koje odredi neposredni rukovoditelj. Za izvršavanje navedenih poslova odgovara neposrednom rukovoditelju.
Uvjeti: Kandidati moraju ispunjavati opće uvjete iz članka 35 Zakona o državnim službenicima i namještenicima u tijelima državne službe u Hercegbosanskoj županiji:
1. da su državljani Bosne i Hercegovine;
2. da su stariji od 18 godina;
3. da imaju univerzitetsku diplomu ili druge obrazovne ili akademske kvalifikacije najmanje VII. stepena stručne spreme ili visoko obrazovanje prvog, drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sistema obrazovanja.
4. da su zdravstveno sposobni za vršenje određenih poslova predviđenih za to radno mjesto;
5. da u posljednje tri godine do dana objavljivanja upražnjenog radnog mjesta nisu otpušteni iz državne službe kao rezultat disciplinske mjere na bilo kojem nivou vlasti u Bosni i Hercegovini;
6. da nisu obuhvaćeni odredbom člana IX.1. Ustava Bosne i Hercegovine;
7. da im pravosnažnom sudskom presudom nije izrečena zaštitna mjera, odnosno sigurnosna mjera zabrane obavljanja poziva u organu državne službe, odnosno radnog mjesta za koje se prijavljuje, a čije trajanje nije isteklo do krajnjeg roka za podnošenje prijave za konkurs;
8. u državnu službu ne mogu biti primljene osobe protiv kojih se vodi kazneni postupak ili koje su osuđene za krivična djela za koje je propisana kazna od najmanje dvije godine zatvora prema domaćem ili međunarodnom pravu za krivična djela protiv života i tijela, čovječnosti, morala, javnog ili privatnog vlasništva, javne uprave i javnog interesa ili zbog pronevjere u javnom sektoru, osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu.
Pored općih uvjeta navedenih u javnom natječaju, kandidati moraju ispunjavati i sljedeće posebne uvjete, i to za::
Za poziciju 01.:
-završen pravni fakultet VSS-VII stupanj ili visoko obrazovanje prvog, drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sustava školovanja sa najmanje 180 ECTS bodova
– najmanje 1 (jedna) godina radnog iskustva u struci
–
Za poziciju 02.:
– završen pravni, ekonomski fakultet, studij sigurnosti-smjer sigurnosti VSS-VII stupanj ili visoko obrazovanje prvog , drugog ili trećeg ciklusa po Bolonjskom sustavu školovanja sa najmanje 180 ECTS bodova
– najmanje 1 (jedna) godina radnog iskustva u struci
Za poziciju 03.:
– završen pravni fakultet, drugi fakultet društvenih znanosti VSS-VII stupanj ili visoko obrazovanje prvog, drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sustava školovanja koje se vrednuje sa najmanje 240 ECTS bodova
– najmanje 4 (četiri) godine radnog iskustva u struci
Za poziciju 04.:
– završen pravni fakultet VSS-VII stupanj ili visoko obrazovanje prvog, drugog ili trećeg
ciklusa Bolonjskog sustava školovanja sa najmanje 180 ECTS bodova
– najmanje 1 (jedna) godina radnog iskustva u struci
Za poziciju 05.:
– završen pravni, prometni fakultet, fakultet prometa i komunikacija – inženjer cestovnog prometa VSS-VII stupanj ili visoko obrazovanje prvog , drugog ili trećeg ciklusa Bolonjskog sustava školovanja sa najmanje 180 ECTS bodova
– najmanje 1 (jedna) godina radnog iskustva u struci
Prijavljivanje-potrebni dokumenti:
Kandidati su dužni dostaviti slijedeću potrebnu dokumentaciju (original ili ovjerene kopije):
1. popunjen prijavni obrazac Agencije za državnu službu FBiH (može se preuzeti u prostorijama Odjeljenja Agencije za Kanton 10 i Unsko-sanski kanton u Livnu, Ul. Gabrijela Jurkića bb, ili na web stranici Agencije www.adsfbih.gov ba).
2. diplomu o završenom visokom obrazovanju (nostrificirana diploma, ukoliko fakultet nije završen u BiH ili je diploma stečena u nekoj od država nastaloj raspadom SFRJ nakon 06.04.1992. godine).
3. potvrdu/uvjerenje o radnom iskustvu u struci nakon sticanja VSS, Primjer uvjerenja može se naći na web stranici Agencije http://www.adsfbih.gov.ba/index.php?lang=ba&sel=546.
4. za poz.01.02.04. i 05. kandidati koji obavljaju poslove namještenika u tijelu državne službe i koji su stekli VII stupanj stručne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog, drugog i trećeg ciklusa Bolonjskog sistema studiranja koji se vrednuje sa najmanje 180 ECTS bodova dužni su dostaviti i :
-dokaz da su u vrijeme i nakon objavljivanja internog oglasa uposleni u tijelu državne službe kao namještenici na poslovima i zadacima za čije je obavljanje uvjet položen stručni ispit za namještenike, dokaz o pet godina radnog iskustva u tijelima državne službe, nakon položenog stručnog ispita za namještenike u tijelima državne službe, i
-dokaz o položenom stručnom ispitu za namještenika,
NAPOMENE ZA KANDIDATE
Kandidati koji dostave dokaz o položenom stručnom upravnom ispitu (javnom ispitu ili ispitu općeg znanja) pred nadležnim organom u Bosni i Hercegovini ili položenom pravosudnom ispitu izuzimaju se od polaganja ispita općeg znanja.
O datumu, vremenu i mjestu polaganja ispita općeg znanja i stručnog ispita kandidati će biti obaviješteni putem web stranice Agencije za državnu službu Federacije BiH, www.adsfbih.gov.ba. Imena kandidata se ne objavljuju.
Polaganju stručnog ispita mogu pristupiti kandidati koji ispunjavaju opće i posebne uvjete navedene u tekstu javnog natječaja.
Ako kandidat ne pristupi polaganju ispita općeg znanja i /ili stručnog ispita, smatra se da je odustao od učešća u natječajnoj proceduri, o čemu neće biti posebno obaviješteni.
Izabrani kandidat je dužan u roku od 8 dana od dana prijema obavijesti o rezultatima natječaja, dostaviti Agenciji dokaze o ispunjavanju općih uvjeta natječaja.
Nepotpune neuredne i nepravovremene prijave neće se uzeti u razmatranje.
Prijava, sa potrebnim dokumentima, dostavlja se u roku od 8 dana od objave javnog natječaja na web stranici Agencije, putem pošte, preporučeno na adresu:
AGENCIJA ZA DRŽAVNU SLUŽBU FEDERACIJE BiH
ODJELJENJE AGENCIJE ZA KANTON 10 I UNSKO-SANSKI KANTON
Ul.Gabijela Jurkića bb, 80101 Livno
sa naznakom „Javni natječaj za popunu radnih mjesta državnih službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova Kantona 10. sa pozivom na broj 202/19 “
Česi su osigurali sredstva, a Grad Livno je dodijelio prostorije za tu namjenu
Gradonačelnik Livna Luka Ćelan sastao se opunomoćenim ambasadorom Republike Češke u Bosni i Hercegovini Jakubom Skalnikom s kojim je razgovarao o budućim projektima u tom gradu, priopćeno je iz Ureda gradonačelnika. Istaknuta je dugogodišnja uspješna suradnja Grada Livna i Ambasade Republike Češke, a gradonačelnik Čelan ambasadoru je prezentirao aktivnosti Grada te zahvalio na dosadašnjoj uspješnoj saradnji i izrazio nadu za njen nastavak.
-S Češkom razvojnom agencijom realizirali smo posljednjih godina nekoliko projekata. Razgovarali smo konkretno o realizaciji projekta proizvodnje autohtonog livanjskog sira kojeg provodimo u saradnji i s Udruženjem proizvođača livanjskog sira Cincar. U tijeku je izgradnja zrionice i skladišta za sir. Česi su osigurali sredstva, a Grad Livno je dodijelio prostorije za tu namjenu – kazao je livanjski gradonačelnik.
Dodao je kako je također razgovarano i o veoma važnom projektu za Grad Livno, a to je izgradnja pročistača otpadnih voda, ali i sortirnice.
-Kao što je poznato nedavno je otvorena regionalna deponija, projekt koji je Grad Livno realizirao zajedno s Općinom Glamoč i Bosansko Grahovo i u sklopu kojeg je predviđena sortirnica. Od partnera iz Češke dobili smo obećanje za saradnju i na ovom projektu prije svega za izradu potrebne projektne dokumentacije – dodao je Čelan.
Ambasador Skalnik istaknuo je Livno kao pozitivan primjer dobre suradnje.
Mate Rimac (31) i njegova djevojka, ekonomistica Katarina Lovrić (28), godišnji odmor provode na Jadranu, točnije u Komiži na otoku Visu.
Par je uhvaćen u šetnji, ali ovaj put nisu uspjeli pobjeći od fotoreportera. Katarina je na sebi imala kratke traper hlačice, kojim je istaknula svoje vitke, tamnopute noge, a nosila je i majicu s Disneyjevim likom. Sve to upotpunila je crnim remenom brenda ‘Levis’, piše 24sata.hr.
Osnivač Rimac automobila imao je jednostavnu kombinaciju – bijelu majicu i kratke traper hlače, koje je upotpunio sunčanim naočalama. Sudeći prema najnovijim fotografijama, par izgleda i više nego sretno i zadovoljno, a odmor im itekako godi.
Inače, atraktivna crnka iz Livna studirala je marketing u Zagrebu, a Mate i ona znaju se godinama, Mate iz Lištana, a Katarina iz Odžaka kod Livna.
O svojoj ljubavi nikad nisu govorili u medijima, čija pozornost im baš i ne godi pa se vrlo rijetko zajedno pojavljuju na društvenim događanjima. Do potvrde veze došlo je prije dvije godine i to u Ženevi, kada je ‘palo’ nekoliko nježnih poljubaca.
molim Vas da dođete u nedjelju 11.08.2019. godine ispred Konzuma u Livnu u 9 sati i da zajedničkim snagama krenemo u potragu mog oca Miće Kneževića, jer bez Vas ja sama ne mogu mnogo učiniti.
Molim Vas da mi pomognete i dođete i tako olakšate potragu svojim prisustvom!
Za siguran potvrdan odgovor javite se u inbox. Unaprijed zahvalna, kćer Ana Knežević.
U moru dagađaja koji su obilježili protekli tjedan u Livnu, ne mogu a da se ne osvrnem na jedan koji je možda i najveći. Ali je nekako samozatajno prošao, nezapaženo bez puno pompe i najava, kako od strane Općine tako i od strane organizatora kulturnog ljeta.
Naime, da 27.07.2019 g. Na blagdan Sv. Ane u mjestu Gornji Rujani otkriveno je spomen obilježje četvorici branitelja HOS-a i HVO-a koji su rođeni u Gornjim Rujanima.
Ivan Brdar, hrvatski vitez, istakao se bitkom za Vukovar gdje je i ostavio svoj mladi život,
Ilija Papić, hrvatski vitez, poginuo u obrani bojišnice u Rujanima,
Božo Barišić, hrvatski vitez, poginuo u obrani bojišnice u Rujanima i
Marko Brdar, hrvatski vitez, poginuo u obrani bojišnice u Rujanima.
Mada sam svjestan da velika većina lokalnog stanovništva nikad i nije čula za imenovane Vitezove, pale sinove iz domovinsko-oslobodilačkog rata, ipak, svi bi mi trebali znati da nije bilo njih i mnogih drugih vitezova i heroja, ni dan danas ne bih uživali u slobodi, ma kakva ona trenutno jeste.
Pozivam naše profesore povijesti, nastavnike, učitelje, kao i sve ostale čimbenike da damo svi doprinos u očuvanju na sjećanje naših poginulih braće i sestara u proteklom domovinsko-oslobodilačkom ratu, na način da prenesemo istinu mladim naraštajima koji dolaze kako se branila Hrvatska na ovim prostorima.
Zahvaljujući gospodinu Stipi Jelčiću, branitelju iz Gornjih Rujana, koji je inicirao i organizirao da se podigne spomen obilježje Hrvatskim sinovima, kako nebi palo u zaborav (kao što nam nažalost pada sve drugo) njihove žrtve za našu slobodu .
Također treba spomenuti i udrugu proisteklu iz domovinskog rata Sektor Rujani koja daje ogromni doprinos u očuvanju sjećanja na domovinski rat. Tako što se gradi veliki memorijalni centar u Donjim Rujanima za sve branitelje poginule na ovim prostorima HVO i HV. A ista je suorganizator otvaranja ovog spomen obilježja.
Da je ovaj događaj značajan i za Republiku hrvatsku govori sama činjenica da je otkrivanju spomen obilježja nazočio i Stjepan Sučić, zamjenik ministra branitelja HR Tomislava Medveda; zatim posebni izaslanik predsjednice RH Kolinde Grabar KitarovićZvone Ćurkov; general HV i HVO Željko Glasnović, zamjenik devete bojne HOS-s Mile Ćuk, kao i ostali mnogobrojni branitelji i obitelji poginulih Hrvatske i Herceg Bosne.
Nažalost sve ovo neće vratiti najbolje hrvatske sinove koji život položiše na oltar domovine, za nas, svojim majkama i obiteljima.
Neka naši heroji počivaju u miru, VJEČNA IM SLAVA!
Prema pravilima Zavoda na Sokocu, dan liječenja za jednog pacijenta košta 100 maraka. Svaka županija mora osigurati sredstva za liječenje svog osuđenog psihopate. I iz Općinskog suda u Livnu potvrđeno nam je da se trostruki ubojca iz Livna Anto Niče takođe nalazi na Sokocu.
Neograničena mjera
– Anto Niče je još na liječenju na Sokocu. Svakih šest mjeseci se vrši provjera – kazala je Marija Vila-Robović, tajnicca u Općinskom sudu Livno.
Prema podacima Zavoda za forenzičku psihijatriju na Sokocu, trenutno se u njihovoj ustanovi liječe 92 osobe i nisu svi osuđeni ubojice.
Izbo majku, brata i snaju
Prema optužnici, Anto Niče je zločin počinio 30. listopada 2015. godine, nakon povratka iz zatvora, gdje je bio pritvoren zbog obiteljskog nasilja.
Nakon što je došao kući, sa čak 35 uboda kuhinjskim nožem usmrtio je majku Lucu (66), gluhonijemog brata Matka (46) ubio je sa osam uboda, a njegovu takođe gluhonijemu suprugu Sandru (44) izbo je šest puta i zatim pobjegao.
Predao se samo iz straha da ne bude ubijen prilikom potjere.
U Livnu je otvoren prvi hostel – Hostel Boje. Voditelj hostela je Ivan Šagolj.
Hostel Boje se nalazi u Splitskoj ulici te u ponudi ima šest suvremeno opremljenih soba. Naziv ‘Boje’ ima simboliku upravo u tome sto svaka sobi nosi oznaku druge boje.
Hostel Boje se može pronaći na Facebooku, Instagramu te je i dostupan za rezervacije na Bookingu i Airbnb.
Informacije i rezervacije na broj 063 633-123 (Poziv, SMS, Viber, WhatsApp)
