Još se nije ni stišala priča o preseljenji na bolji svijet poznatog i omiljenog livanjskog učitelja, planinara i novinara Hajrudina Gromilića, koji je 16.05.2020. godine umro u 86. godini, a već je, samo 12 dana nakon Gromilićeve dženaze, uslijedila vijest da je, također u 86. godini, umro još jedan omiljeni livanjski pedagog – umirovljeni učitelj i profesor Mišo Anđelić, koji je sahranjen 29.05.2020. godine u Čelebiću.
Nijedan od njih dvojice nije bio rodom Livnjak, ali su se dugogodišnjim radom i življenjem u livanjskom okruženju osjećali Livnjacima, a i Livnjaci su ih kao takve i prihvatili.
Oba su bili omiljeni u narodu, a posebno kod svojih bivših đaka koji su ih čitav život, sve do njihove smrti zvali ”učo” i beskrajno poštovali.
Hajrudin je i bio samo učitelj, dok je Mišo imao i zvanje profesora, ali je uglavnom radio kao učitelj, ostajući privržen osnovcima sve do mirovine. Nije patio od toga da ga zovu titulom višom od učiteljske.
Gromilić je umirovljeničke dane dočekao u omanjem stančiću, a Mišo u obnovljenoj obiteljskoj kući u selu Čelebić, koje se u posljednjem ratu nalazilo izravno na ratnoj liniji pa je Mišo s obitelji i ostalima iz sela morao u izbjeglištvo.
Da bi se, čim su se uvjeti stekli nakon rata, među prvima vratio sa suprugom Dragom i bolesnom kćerkom Zlatom, te obnovio kuću okruženu minskim poljima i ratnim ruševinama. Nisu mogli bez Livna, Livnjaka i svog Čelebića.
Živjeli su od Mišine skromne mirovine, jedne krave i nešto pčela i voća. I sve je bilo kako-tako dobro dok se Mišo prije nekoliko godina nije razbolio pa ni automobil nije mogao voziti.
U posljednje vrijeme lijekove i hranu u dvadesetak kilometara udaljeni Čelebić vozio mu je Hajrudin, koji ga je prevozio i do doktora u Livnu.
A onda se prije godinu dana razbolio i Hajrudin čije se stanje rapidno pogoršavalo od prošle godine kad mu je u Americi umro sin Alen. Više se ponajbolji prijatelji nisu mogli viđati.
Posljednjih mjeseci života mogli su komunicirati samo mobitelima, i to onim klasičnim, bez internetske online veze do koje im i nije bilo previše stalo s obzirom na godine, a i na bolest koja ih je već bila načela.
Svi njihovi iskreni prijatelji i poznanici vjeruju da će se dvije dobre duše i dva prijatelja ponovo sresti na boljem svijetu od ovoga.
Ale Kamber, Livno
