Nakon što više od 25 godina na području današnje HBŽ koju čine općine Livno, Tomislavgrad, Glamoč, Drvar, Kupres i Bosansko Grahovo nije bilo strategije ekonomskog održivog razvoja posljednju izjavu ministrice okoliša i turizma FBiH Edite Đapo danu početkom 7. mjeseca 2019 godine, kako bi regionalna deponija u Livnu tj. na Korićini mogla biti rješenje za Ljubuški nakon prekida odlaganja komunalnog otpada grada Ljubuškog na regionalnu “deponiju“ (čitaj ekološku katastrofu) Uborak pored Mostara, možemo protumačiti kao da su izvršene sve neophodne pripreme da se HBŽ proglasi ničijom zemljom te da se napokon uz blagoslov lokalnih poglavica i stranačkih vršitelja dužnosti krene sa totalnom devastacijom područja HBŽ.
U prilog tome govore činjenice:
1. Uništena prijeratno gospodarstvo na području HBŽ-a,
2. Totalna eksploatacija šumskog bogastva od strane Šumarije HBŽ i podobnih drvoprerađivačkih gospodarstvenika pri čemu stanovnici HBŽ-a nisu u mogućnosti priuštiti ekomski povoljniji ogrijev iako je područje HBŽ najhladniji dio BiH,
3. Eksploatacija vodenih resursa od strane HEP-a HR-a, pri čemu HBŽ skupa sa Livnom i Tomislavgradom ne dobije niti 10% naknada koju dobijaju ostale općine u BiH (Rama, Mostar i dr.),
4. Postojanje vojnog poligona u Glamočkom polju na kojem se vrši uništavanje tko zna čega sve, ali sigurno nije dobro obzirom da je to područje vodonosnik iz kojeg dotječe voda na izvore oko grada Livna,
5. iseljavanje stanovnika HBŽ već više od 50 godina koje je posebno izraženo u posljednjih 5 godina,
6. nepostojanje volje, želje, vizije niti osnovne koncepcije (osim zatvaranje očiju) na lokalnoj, županijskoj ili državnoj razini da se ovo područje ekonomski unaprijedi kao bi se zaposlilo lokalno stanovništvo i spriječio odlazak mladih ljudi i radno sposobnog stanovništva.
7. 7-smrtnih grijeha (oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost i lijenost) i nemoral koji prožima političku elitu i sve razine vlasti, NE-odgovorne u javnim poduzećima i ustanovama, a koji bi se trebali brinuti o dobrobiti cjelokupnog stanovništa bez obzira na političku, nacionalnu, vjersku ili familijarnu pripadnost.
8. glomazna birokracija i javna uprava koju nije moguće finansirati sa nerazvijenim realnim ekonomskim sektorom,
9. Apatija i ne reagiranje stanovništva na politička, ekonomska i ostala dešavanja u užoj i široj zajednici,
10. ostale beskrajne loše stvari koje nam se dešavaju jer smo ovce koje čuvaju vukovi.
Jesmo li nakon skoro 20. godina zakoračili u 21. stoljeće i moderno doba ili se vraćamo u srednji vijek?
zarjebitnoimemoje
