Protekli “produženi vikend”, dio članova Planinarske bratovštine svetog Bernarda iz Samobora, kao i prijašnjih godina godina, proveo je u planinama. Ovoga puta bio je to izlet u Bosnu i Hercegovinu, u livanjski kraj.
Kliknite za pregled vrtuljkaZa petak – prvi dan izleta, bio je predviđen uspon na Troglav, najviši vrh Dinare. No, kiša koja je planinare ispratila u Samoboru i dočekala u Livnu, izmijenila je plan za taj dan. Tako su, nakon smještaja u prostorije Planinarskog društva Kamešnica u Športsko-rekreacijskom centru istoimenog nogometnog kluba u Podhumu, planinari proveli poslijepodne u muzeju franjevačkog samostana Gorica u Livnu. Ljubazna kustosica muzeja Vlatka Dronjić, provela ih je kroz crkvu svetih Petra i Pavla te kroz bogati muzejski postav koji se sastoji od galerije Gabrijela Jurkića, knjižničarske građe, sakralne, arheološke i etnografske zbirke te zbirke starog oružja. Od svih eksponata, koji svjedoče o bogatoj povijesnoj, kulturnoj i duhovnoj baštini ovoga kraja, svih se najviše dojmila galerija slika livanjskoga autora Gabrijela Jurkića.
Nakon kišnog petka, osvanula je sunčana i vjetrovita subota – pravi dan za planinarenje. Cilj je bio vrh Konj, visok 1856 metara, na planini Kamešnica. Nakon tri i pol sata hoda, tijekom kojeg su se otvarali prekrasni vidici na okolne vrhove i Buško jezero, planinari su stigli na vrh. Zbog jakog vjetra druženje na vrhu bilo je kratko, ali se nastavilo kod planinarskog skloništa, koje se nalazi negdje na polovici uspona. Nakon okrjepe i povratka u nizinu, planinari su sudjelovali na svetoj misi u crkvi svetog Ivana Krstitelja u Podhumu.
Nedjelja je bila predviđena za uspon na 2006 metara visoki Cincar. Automobilima se stiglo do planinarskog doma Kruzi, koji se nalazi na visoravni, okružen nepreglednim livadama i pašnjacima, na kojima se susreću stada ovaca i krava te krda divljih konja. Ponovno je uslijedio trosatni uspon, praćen jakim vjetrom i novim očaravajućim vidicima. Na povratku u dom, planinare su dočekali ljubazni domaćini iz Planinarskog društva Cincar, a uz “čašicu razgovora” vrijeme za povratak došlo je jako brzo.
Ponedjeljak je bio dan povratka te je zbog dužine puta odabran kraći uspon na planinu Šator od Šatorskog jezera, u blizini Bosanskog Grahova. Na vrhu je sve ponovno dočekao zadivljujući pogled koji je sezao sve do Velebita.
Nakon silaska s planine, put prema Hrvatskoj, čekanje u koloni i povratak u svakodnevicu…
Lovorka Grbac