Govoriti o Gabrijelu Jurkiću, našemu ponajboljem bosanskohercegovačkom slikaru, je apsolutno potrebno, štoviše riječ je o jednomu od prvih školovanih slikara na našemu podneblju. Život i djelo ovoga svestranog umjetnika možemo sažeti u par crtica i anegdota. Gabrijel Jurkić rođen je u Livnu dana 24. ožujka 1886. godine gdje je završio osnovnu školu. Zatim je polazio Trgovačku školu i građevinski odjel Srednje tehničke škole u Sarajevu. Od 1907. do 1908. godine biva učenikom Privremene škole za umjetnost i obrt u Zagrebu. Od 1909. upisuje se na slavnu bečku likovnu akademiju u klasi Aloisa Delugea.
Već tu mladi Gabrijel hvata početničke slikarske manire, proplamsajima boja i tankoćutnošću umjetničkoga karaktera. U periodu od 1909. do 1911. godine pohađa posebnu oblast Kazimira Pochwalskoga i proučava tematski i okvirno ‘Studij umjetnosti bosanske povijesti. Nakon iscrpnih bečkih studija likovnosti, odlazi u Sarajevo gdje priprema prvu samostalnu izložbu u Društvenomu domu 1911. godine. Slijedit će potom izložba u Umjetničkomu paviljonu u Zagrebu. Te će dvije samostalne izložbe mladoga slikara Gabrijela Jurkića vinuti u zvjezdane visine snagom gigantskih razmjera.
Nakon pola stoljeća bivanja i djelovanja u Sarajevu, Gabrijel se Jurkić sa suprugom Štefom vraća u rodno Livno u kojemu ostaje do kraja svoga života. Njegovo likovno stvaralaštvo čine tri faze djelovanja. Prvu fazu smještamo u romantičarsku idilu pejzaža koju Jurkić tematizira finim balansiranim bojama. Gabrijel Jurkić tu progovara u krajolicima, livadama, pašnjacima i ovcama. Vrsni portreti njemu dragih ljudi (”Portret majke” i drugi likovi) Gabrijela asociraju na bezbrižno djetinjstvo i bukolički ambijent Livna i okolice. Druga se faza Jurkićeva stvaralaštva ogleda u impresionizmu, Jurkić tu stvara efekt svjetlosti i raspršenost paleta boja (”Snježna idila”). U trećoj je fazi Gabrijel Jurkić podložan religioznim osjećajima, duhovnost krajolika naprosto pršti iz njegovih, netom urađenih, slika.
Život se s njim grubo poigrao u Sarajevu 1956. godine kada je osuđen kao politički diletant. Izbačen je naprosto iz stana i ateljea i iz umjetničkoga života Sarajeva. Gabrijel Jurkić spada u red najvećih bosanskohercegovačkih slikara iz jednostavnoga razloga što je umjetnost bila njegov temeljni credo i životno poslanje. Nipošto nije bio vezan nikakvih porocima, populizmu, ideološkom supstratu.
Gabrijel Jurkić umro je 25. veljače 1974. godine u Livnu. Čuvenu ekspertizu stvaralaštva Gabrijela Jurkića završit ćemo epohalno riječima jednoga čuvenog njemačkog ministra: ‘Samo umjetnik može odgonetnuti smisao svijeta.’
AUTOR:Ivan Vrljić