Do ’96. godine, u obitelji Perića nitko se nije bavio pčelarstvom. Ali, kako Stipo kaže, za sve postoji prvi put. Ljubav prema pčelama došla je neočekivano. Danas pčelari s više od 150 košnica.
Na tridesetom kilometru zapadno od Livna prema Bosanskom Grahovu smješteno je selo Donji Rujani. Postoje dvije legende kako je ovo selo dobilo ime. Jedna se zasniva na vjerovanju kako su prvi ljudi ovo područje naselili u mjesecu rujnu, dok starosjedioci ovih krajeva govore kako je selo dobilo ime po cvijeću “ruj” koje raste u podnožju Dinare gdje je i smješteno.
“Da nije ove plemenite planine, u prošlosti bi život na ovom području bio nezamisliv. Ona je bila jedini izvor ogrijevnog drveta i jedini pašnjak od proljeća do ljeta – govore mještani dok gledaju u zaleđene vrhove ove hercegovačke ljepotice.
Velike ravnice, nepregledne šume, zelene livade i kamenjar su ruho koje krasi ovaj dinarski krajolik. U toj prirodnoj idili mnogobrojni livanjski pčelari smjestili su svoje medne kućice iz kojih nam sredinom šestog mjeseca donose mnogobrojne pčelinje proizvode.
“Znanje i iskustvo koje smo stekli u proteklih 20 godina bavljenja pčelarstvom garancija je da ćete s našim proizvodima dobiti vrhunski proizvod, proizveden u vjerovatno još uvijek najočuvanijem okolišu ovog dijela svijeta – govori Stipo Perić, jedan od najvećih pčelara ispod planine Dinare.
Ovaj majstor u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić”, područni odjel Lištani, pčelarstvom se počeo baviti prije dvadesetak godina.
“Kada sam se 1996. godine vratio u svoje potpuno uništeno selo, morao sam krenuti s nečim. Te iste godine od jedne nevladine organizacije dobio sam sedam košnica sa društvima. Međutim, pošto u to vrijeme nisam znao mnogo o pčelarstvu, dva društva su ubrzo uginula. Moj prijatelj i pčelar Vlade Novković poklonio mi je dvije košnice tako da sam opet bio na broju sedam što se pčelinjih društava tiče – sjeća se Stipo svojih početaka pčelarenja.
Do ’96. godine, u obitelji Perića nitko se nije bavio pčelarstvom. Ali, kako Stipo kaže, za sve postoji prvi put. Ljubav prema pčelama došla je neočekivano. Iz dana u dan postajala je sve veća i plemenitija.
“Iz mjeseca u mjesec, broj košnica u mom pčelinjaku je rastao. Danas pčelarim s više od 150 košnica koje sam sam napravio i u kojima su društva iz vlastite proizvodnje – ponosno govori naš sagovornik.
Kako kaže, kroz skoro dvije decenije bavljenja pčelarstvom, bilo je mnogo uspona i padova, trenutaka koje bi htio zaboraviti.
“Među prvima sam u Livno donio žičanu podnicu i ekološku pojilicu za pčele. U početku su mi se pomalo i smijali. Ali, to me nije sputavalo niti me unazadilo u mojoj želji da radim sa pčelama. Naprotiv, iz mjeseca u mjesec moje znanje o pčelama bivalo je sve veće. Riječ “teško” pčelarstvo ne poznaje – kaže Stipo.
Danas, Stipo uz pomoć svojih ukućana proizvodi vosak, propolis, polenov prah, med u saću. Kako kaže, jedini je pčelar u Livnu koji se bavi skupljanjem polenovog praha. Uz kvalitetne proizvode dolazi i ljubav koja je, kako Stipo kaže, neizostavan dio njihovog odnosa s prirodom i marljivim pčelama.
“Također, nabavio sam i mašine potrebne za proizvodnju košnica i ramova. Pčelarim samo s LR košnicama. Inače, radim s armiranim satnim osnovama. Također, savjetujem ljude kako liječiti pčelinjim otrovom – kaže ovaj svestrani livanjski pčelar.
Stipe je uvjeren kako će pčelarstvo postati obiteljska tradicija. Za to, kako kaže, ima i “dokaze”, a to su njegovih petoro djece.
Za većinu svojih pčelinjih preparata Stipo je osigurao tržište u Zagrebu. Oni koji žele probati i uvjeriti se u kvalitetne proizvode iz košnice.
Interesantno je da Stipo ne koristi klasične boje za bojanje košnica, već koristi bijeli i žuti parafin koji nabavlja s otoka Brača i iz Drinovaca kod Gruda.
“ Ja ne bojim košnice, već ih kuham u parafinu koji grijem do 250 stupnjeva. Košnica u toj smjesi stoji od 3 do 5 minuta. To je takozvana impregnacija košnica. Prednost u odnosu na klasično bojanje, jest da se na ovaj način izbacuje štetna vlaga iz drveta. Za ovakvu obradu kupio sam i poseban kazan – kaže Stipo, te dodaje kako ova košnica može trajati i do 30 godina.
Bez opreme u pčelinjak
Od prvoga dana pčelarenja, Stipo u pčelinjak ulazi goloruk i golobrad. Ne boji se pčela niti mogućih posljedica njihovog uboda.
“Kada uđem u pčelinjak, nije mi potrebno nikakvo odijelo niti rukavicu. Sve što je strano, meni smeta. Naprotiv, savjetujem ljude kako je pčelinji otrov zdrav i na koji način ga koristiti – objašnjava Stipo.
Inače, u području u kojem se nalazi njegov pčelinjak prevladava livadska paša i bijela djetelina. Nakon toga dolazi izuzetno bogata praša vrijeska. Kako kaže, veliku zahvalnost za svoj uspjeh duguje pčelarskoj obitelji Mulabdić iz Žepča.
“Mnogo su mi pomogli i većinu stvari koje danas znam i imam, dugujem prvenstvneno njima – kaže pčelar i član Predsjedništva Udruge pčelara “Vrisak” iz Livna. (bhpčelar/arhiva/J.H)
Post U posjeti Stipi Periću, jednom od najvećih pčelara u BiH: Među prvima u Livno donio žičanu podnicu i ekološku pojilicu za pčele, a košnice kuha u parafinu! je prvi puta viđen na Relax Portal.